Iako osnovne emocije – poput zabavljanja, ljutnje, straha ili tuge, nisu uvijek jednako izražene u svim kulturama, neke od njih se univerzalno prepoznaju, zaključila je nova studija. Stručnjaci su posebno istraživali jesu li zvukovi koji prate određene emocije jednaki u svim kulturama.
Kako bi
to utvrdili, ispitivali su osobe koje žive u Engleskoj i u udaljenim krajevima
sjeverne Namibije – njima su ispričali priču temeljenu na određenim emocijama,
koja je praćena određenim zvukovima vezanim uz emocije, poput plakanja ili
smijeha. Britanska grupa čula je zvukove iz Namibije i suprotno. Sudionici su
zatim trebali prepoznati koji je zvuk odražavao koju emociju iz priče.
“Ispitanici iz obje grupe smatrali su osnovne emocije – ljutnju, strah,
gađenje, tugu i iznenađenje – lako
prepoznatljivima”, rekla je voditeljica Sophie Scott, s londonskog University
Collegea. “Ovo znači kako su te emocije – i njihove vokalizacije – slične u
svim kulturama”, dodaje.
Smijeh je bio posebno dobro prepoznat od slušača iz obje grupe, koji su se
složili kako smijanje predstavlja vrstu zabavljanja, koja odgovara, primjerice osjećaju škakljanja.
Škakljanje sve potiče na smijeh – i pritom se ne misli samo na
ljude, tvrde stručnjaci. Ovo je primijećeno i kod drugih primata i sisavaca. To znači kako smijeh ima dublje evolucijske
korijene, te je moguće kako je dio davne originalne komunikacije između majke i potomka.
Rezultati studije podržavaju teoriju kako je smijeh univerzalno povezan s
osjećajem škakljanja i odražava osjećaje uživanja u toj fizičkoj igri.
Studija je objavljena u časopisu Proceedings of the National Academy of Sciences.
D.Š.
