Dok hormoni luduju, adolescenti razmišljaju o ljubavi, tuguju i plaču ako imaju neuspješan odnos sa voljenom osobom te jednako intenzivno proživljavaju ushićenost kada im je odnos uspješan. Već drugi, treći dan, sviđa im se netko drugi i čine sve kako bi novu osobu osvojili.
U nedavnom razgovoru s mamom dvanaestogodišnjeg sina, gospođa mi je ispričala kako je njezin sin prestao učiti i samo razmišlja o curi iz 7. razreda koja je za glavu viša od njega. Ne može više izaći na kraj s tim problemom. Pokušala je razgovarati s njim, prijetila mu se, zabranjivala korištenje računala na par dana i izlaske, objašnjavala mu kako su to prolazne i nebitne ljubavi te kako mu jedino škola treba biti važna. Sve što sada treba činiti je učiti, a ne razmišljati o nekoj prolaznoj curi. Sve je to bilo bezuspješno.
Da bi adolescent doista čuo što mu roditelj želi reći, on treba biti vrlo iskren i otvoren. A roditelji rijetko iskreno i otvoreno pričaju djeci o svojim ljubavima ili odnosu sa sadašnjim partnerom. Razlog tome može biti što se stide svojih ljubavnih neuspjeha, što sami nisu dovoljno osviješteni da bi mogli o tome pričati pa im je teško verbalizirati što osjećaju prema partneru, a možda naprosto smatraju neumjesnim da o tome razgovaraju sa svojim pubertetlijama. Ipak, ne tako davno, upravo su im oni prematali guze i mnogi se pitaju – kada su tako brzo odrasli i kako je moguće da sve o čemu razmišljaju je ljubav (i seks)?
Suočeni sa takvim problemima, roditelji se često prisjećaju “svog vremena“ i svojih pubertetskih dana. Najčešći zaključak je: “ja se tako nisam ponašao/la, ja sam slušao/la svoje roditelje!“. Međutim, je li doista tako? Ja se sjećam svoje tuge jer me odabrani dečko nije volio i jako mi je smetalo kada su mi roditelji govorili da je to što osjećam glupo. Čega se vi sjećate?
Kako vrijeme prolazi, sjećanja blijede i skloni smo se prisjećati onog što ide u korist zahtjevima koje sad postavljamo svojoj djeci. Često zaboravljamo, koliko smo mi suza prolili jer nas je neki dečko/cura odbio i kako smo mislili da ćemo ga/ju čitav život voljeti. Naravno, osjećaji se mijenjaju te se mijenja pogled na proživljeno. Međutim, za razliku od adolescenata, kao odrasli možemo prevrtiti film na početak i uvidjeti kako su neke stvari što smo radili “bile glupe“. Oni nemaju mogućnost predviđanja da će jednog dana i oni misliti da su njihovi trenutni osjećaji “glupi“ jer su preplavljeni njima. Roditelji moraju imati na umu da su osjećaji adolescenata izrazito snažni zbog hormonalne neravnoteže te ukoliko ustraju u objašnjavanju da to što osjećaju je nevažno doživjet će odbijanje. S vremenom se zasigurno neće više povjeravati. Na koncu, biste li se vi povjeravali nekome tko vam uporno govori da je ono što doživljavate i proživljavate nevažno i glupo? Dakle, roditelji trebaju voditi računa o burnim osjećajima adolescenata, ukazivati im vlastitim ponašanjem s partnerom kako izgleda kvalitetan odnos te ga učiti o kontracepcijskoj zaštiti.
Današnja djeca sazrijevaju mnogo ranije i mnogo više znaju nego ranije generacije. Velikim dijelom se to može pripisati medijima. Upravo zbog toga, stručnjaci sugeriraju da se bira što će predškolsko, a kasnije školsko dijete gledati te da treba razgovarati nakon toga o odgledanom i doživljenom. Naravno, predlaže se što manje gledanja crtića i filmova koji svojim sadržajem nisu primjereni za mozak malog djeteta. U ovu kategoriju se mogu ubrojiti i odlasci u kupovinu. Zbog kontinuiranog izlaganja izlozima, promotivnim materijalima i sl. koji, kao i mediji, naglašavaju seksualnost ljudskog tijela, djeca će to prihvatiti kao nešto normalno. Kada uđu u pubertet, smatrat će da je sasvim prirodno da i oni ističu svoju seksualnost i potrebu za ljubavi. U društvu vršnjaka bit će “cool“ i poželjni.
Dobra preventivna metoda pokazao se razgovor o antitezama o ljubavi i smislu života. Mnogi adolescenti prihvatit će argumente ukoliko osjete da se uvažavaju njihovi stavovi i osjećaji. Neke od njih navodi dr. Zoran Milivojević u knjizi “Formule ljubavi”:
- Ne postoji samo jedan smisao života
- Nije ljubav smisao života, smisao života je sam život
- Sve ono što je vrijedno u životu čini njegov smisao
- Smisao života se ne pronalazi izvan sebe, već su ljudi ti koji osmišljavaju ili ne osmišljavaju svoj život
- Ničije pravo na život ne smije biti uvjetovano postojanjem ljubavi
- Partnerska ljubav je jako važna, ali nije najvažnija
- Kao što se ljubav može podcjenjivati, tako se može i precjenjivati
- Glupost počinjena u ime ljubavi ostaje glupost, zločin počinjen u ime ljubavi ostaje zločest
Na predavanjima koja će biti održana u sklopu Centra Proventus, 16. i 17. veljače 2010., imat ćete prilike saznati o svojim predstavama o ljubavi, kako utječu na vaš život i život vaše djece.
Tatjana Gjurković, dipl. psiholog
certificirani terapeut igrom
Centar
Proventus (www.centarproventus.hr)
