Posjedovanje želje znak je života. Ona je izraz nepobjedivog ritma evolucije, koji se očituje u našim postupcima.
Bog govori kroz
naše želje. Imamo ih zato da nas vode i da nam pokazuju smjer. One nisu tu da
nas muče i tjeraju, već da nam osvijetle stazu kojom treba krenuti. Želju smo
dobili; ona je dar s neba. Dragocjena kao rijedak biser, lijepa i svrhovita kao
prva zraka sunca. Bez želja, koje nas
vode, naše bi putovanje prestalo prije negoli je počelo. A kad krenemo, želje
su tu da nas bodre, njeguju i hrane. Trebamo ih više od kruha i vode, više od
zraka koji udišemo. Jer, što će nam život, ako nema želja? Stvoreni smo da ih
imamo, stvoreni da ih ostvarujemo.
Želja, kao i
svako sjeme, u sebi samoj nosi mehanizam svog rasta; sve što joj je potrebno,već
je tu. Kao što se nacrt cijelog drveta nalazi u sitnom sjemenu, tako se plan i
način ostvarivanja želje već nalaze u njoj. Potrebno je samo osigurati prave
uvjete i sjeme će izrasti. Isto tako, želja samo traži pravi postupak i
ostvarit će se!
Što radimo sa
sjemenom? Prvo, ono mora biti posijano na pravom mjestu; u plodnoj zemlji. Naša
je želja već tamo – posijana je na jednom jedinom mjestu na kojem može rasti –
posijana je u ljudskoj svijesti. Ostaje pitanje plodnosti. Jesmo li mi plodna
zemlja za rast naših želja? Plodnost je pitanje naših sposobnosti; koliko smo u
tome ograničeni i koliko time ograničavamo njezin rast. Svaka granica u nama,
bit će i granica ostvarenja naših želja. Osigurati plodno tlo za naše želje,
znači razvijati svoje sposobnosti, izgrađivati sebe.
Želje hranite
tišinom! U početku, nipošto je ne izlažite javnosti. Ne brbljajte naokolo o
tome što biste željeli. Ako to činite (nažalost mnogo ljudi upravo na taj način “želi” svoje želje), doslovno ih ubijate. Svoj najnježniji dio tako izlažete
sumnji, protivljenju, čak neprijateljstvu ili zlobi. Kako mislite da će želja
to izdržati? Oduzimate joj energiju i životnu snagu tako brzo da je pravo čudo
ako preživi. Obično jednostavno umre i nestane, a sve se svede na puste snove.
Želja je
dragocjeni biser kojeg je potrebno čuvati. U drugima će često izazvati suprotne
učinke od onih koje očekujemo; potpuno drukčije od onih koje čini nama. Kao što
kaže Novi zavjet (Matej, 7;6): “Niti svoga biserja ne bacajte pred svinje da ga
ne pogaze nogama pa se okrenu i rastrgaju vas”. Poštedimo se toga i sačuvajmo
svoju želju.
Želja je sjeme.
Zamislite što bi se dogodilo sa sjemenom kad bismo ga posijali, a nakon toga
svaki čas vadili iz zemlje da provjerimo kako napreduje? Naravno, ništa od biljke!
Međutim, upravo to radimo kad, neoprezno i neodgovorno izlažemo svoju želju
drugoj osobi. Tek kasnije, a to je obično nakon nekoliko dana ili tjedana –
nekad i duže, zavisno od želje; tek kad smo sigurni da je naša želja čvrsta i
da može podnijeti trunak samostalnosti, možemo je podijeliti s pozorno
odabranom bliskom osobom. Malo sumnje ili preispitivanja, bit će tada korisno i
osnažit će njen daljnji rast.
“Stvaranje
sreće”, Adrian Predrag Kezele, str. 72. i 76.
Dvostruka Duga,
Čakovec, 2000.
