Teleangiektazije, edem potkoljenice, osjećaj težine u nogama, bol i grčevi neki su od najranijih simptoma poremećaja u venskoj cirkulaciji. Procjenjuje se da 25-50 posto odrasle populacije ima varikozne vene, u žena se javljaju češće nego kod muškaraca, a simptomi i klinička slika izraženiji su ljeti zbog dilatacije izazvane visokim temperaturama.
Posebno rizične skupine za razvoj kronične venske
 insuficijencije su zanimanja u kojima prevladava dugotrajno stajanje ili
 sjedenje, kao što su magistre u ljekarnama, kirurzi, konobari, frizeri, žene
 koje su nedavno rodile ili starije osobe. Inkompetencija valvularnog sustava čini
 osnovu patogenetskog i patofiziološkog mehanizma za nastanak venske
 insuficijencije, a proces progresije bolesti zahvaća superficijalne,
 perforantne, i vene profunde, te se manifestira se kao poremećaj
 mikrocirkulacije i  makrocirkulacije.
 Upalna interakcija leukocita i endotela služi kao mehanizam okidanja za popuštanje
Upalna interakcija leukocita i endotela služi kao mehanizam okidanja za popuštanje
 zalistaka, refluks i razvoj varikoznih vena, sve do ulkusa potkoljenica (ulcus
 cruris hypostasicum). Bolja i ranija dijagnostika, te učinkovitije metode
 liječenja koje uključuju neinvazivne i invazivne metode, doprinijeli su trendu
 smanjenja učestalosti venskih ulkusa, a dodaci prehrani, ponajprije proizvodi
 na bazi bioflavonoida, omogućuju odlične rezultate u slučaju preventivnog
 uzimanja, ili kod pojave prvih simptoma bolesti.
Flavonoidi su biološki aktivni polifenoli koje nalazimo u biljkama,
 a studije su pokazale da imaju zaštitnu ulogu, te da redovito korištenje
 proizvoda bogatih ovim učinkovitim biljnim pigmentima (bioflavonoidima)
 smanjuje rizik za razvoj kroničnih promjena na krvnim žilama, npr.
 ateroskleroze ili kronične venske insuficijencije. Mehanizam djelovanja
 bioflavonoida, white cell trapping theory, temelji se na inhibiciji ekspresije
 adhezijskih molekula na  leukocitima i
 endotelu krvnih žila (ICAM-1, VCAM-1, L-selectin, E-selectin, VLA-4, CD11b,
 CD18). Rezultat ovakve inhibicije jest smanjeno prianjanje leukocita i
 makrofaga na unutrašnju stjenku vena (endotel) čime se omogućuje fiziološki
 protok deoksigenirane krvi. Istim mehanizmom  smanjuje se adhezija i migracija leukocita i
 makrofaga na venskim zaliscima, zbog čega je njihova fiziološka funkcija
 maksimalno očuvana. Osim navedenog, bioflavonoidi iskazuju i protuupalno djelovanje,
 čime sprječavaju destrukciju venskih zalistaka i perifernih kapilara, te
 posljedično refluks i nastanak perikapilarne fibroze. Povišena razina lipida u
 krvi dodatno doprinosi povećanju rizika za nastanak opstrukcije venske
 cirkulacije, što za posljedicu može imati razvoj značajnih okluzija, pa sve do
 tromboze. Tromboza pak, može dovesti do izrazitih varikoziteta distalno od
 mjesta začepljenja, a nastanak akutnih stanja poput plućne embolije često
 rezultira i smrtnim ishodom. Rezultati studija ukazuju na snažna anti-aterogena
 svojstva citrus bioflavonoida, uz hepatoprotektivni učinak (nema elevacije
 jetrenih enzima), koji je pak izostao u skupini koja je uzimala lovastatin.
 Bioflavonoidi se, stoga, opravdano svrstavaju u skupinu najaktivnijih djelatnih
 tvari sa ciljanim učinkom na zaštitu krvnih žila.
 Solgar Hy Bio u sebi sadrži kompleks citrus bioflavonoida
Solgar Hy Bio u sebi sadrži kompleks citrus bioflavonoida
 (hesperidin, rutin, quercitrin, narangin), vitamin C i ekstrakt šipka, a
 idealan omjer vitamina C i biflavonoida 1:1, omogućuje njihovu potpunu iskoristivost.
 Vitamin C od iznimne je važnosti za stvaranje vezivnog tkiva, ponajprije
 kolagena, čime doprinosi elastičnosti arterija i smanjenoj permeabilnosti
 venskog sustava, a citrus bioflavonoidi povećavaju intracelularnu koncentraciju
 vitamina C, te tako sinergističkim djelovanjem dodatno povećavaju povoljan
 učinak na krvne žile.
Solgar Hy Bio preporuča se osobama koje anamnestički navode obiteljsku
 sklonost razvoju kronične venske insuficijencije, rade na poslovima na kojima
 postoji povećan rizik za razvoj venskih poremećaja, te svim osobama kod kojih
 postoje više ili manje klinički izražene promjene na arterijama, kapilarama,
 ili pak venskoj cirkulaciji.




