Godinama su stručnjaci vjerovali kako su mala djeca razvojno nezrela kako bi uopće mogla iskusiti osjećaje koje povezujemo s depresijom.
U 1980-ima su shvatili kako čak i šestogodišnja
djeca mogu bolovati od kliničke depresije, a ne samo privremene potištenosti,
tvrdi dr. Joan Luby, profesorica psihijatrije Medicinskog fakulteta St. Louis
Sveučilišta u Washingtonu.
Međutim, u posljednjih su deset godina došli do
novih saznanja: depresija se može javiti i kod trogodišnjaka!
Možemo se čuditi i pitati zbog čega su to
trogodišnja djeca depresivna, no, dr. Luby ističe kako im se ne mora nužno
dogoditi nešto ružno ili stresno: “Riječ je o moždanom poremećaju koji se
može javiti čak i u trećoj godini, prema našim saznanjima, i ne mora nužno biti
povezan s lošim životnim iskustvima”.
Baš kao i kod odraslih, depresija mališana je
genetski utemeljena i kao okidači mogu djelovati stresni događaji, iako ona
sama ne mora biti povezana s takvim događajima.
“Depresija kod predškolske djece nije
česta, ali je svakako moguća. Procjenjuje se kako je jedan do dva posto ovakve
djece depresivno, što je otprilike jednako za školarce do 13. godine. Nakon
toga je zamijećen porast u broju slučajeva depresije”, objasnila je dr.
Luby.
Koji su simptomi depresije kod male djece?
Simptomi depresije kod mališana razlikuju se od
onih kod odraslih, a stručnjaci još uvijek vode raspravu o najboljem ili
najprikladnijem liječenju. “Depresivna djeca ne djeluju razorno u svojoj
okolini, a krivnja je veliki marker. Ako nešto pođe po krivu, oni će izgledati
tužno, mislit će da su oni krivi. Drugi znak je što ne mogu uživati u tipičnim
igrama predškolske djece, a opći nedostatak radosti u životu također zaslužuje
istraživanje”, opisala je dr. Luby, dodajući kako predškolarci također
mogu doživjeti promjene u snu, apetitu i razini aktivnosti u odnosu na svoje
prijatelje.
Ako se simptomi nastave dva ili više tjedana,
tada je vrijeme da se obratite stručnjaku za pomoć. Pri tom upozorava protiv
korištenja antidepresiva:
“Apsolutne se ne smiju davati djeci jer
nisu testirani na njima. Psihoterapija se preporučuje ili kada govorimo o
djeci, terapija igrom”.
Ova profesorica psihologije testira metodu
liječenja djece u kojoj ona poboljšavaju svoje društveno ponašanje i smanjuju
ono negativno uz roditelje. Ističe kako su upravo roditelji ti koje se mora educirati
kako bi mogli pojačati emocionalni razvoj djeteta, a počiva na pretpostavci
kako bi rane promjene u vještinama emocionalnog razvoja mogle pomoći mališanima
s depresijom.
K. Horvat
