Pionirsko istraživanje koje koristi računalne modele moglo bi spasiti živote tisuća osoba preventivnim mjerama, s obzirom da bi se mogle odrediti osobe koje su izložene većem riziku poremećaja ritma kucanja srca, tzv. sindroma bolesnog sinusa.
Ovaj
sindrom uključuje vrlo raznovrsne
nenormalnosti funkcije prirodnog izvorišta srčanog impulsa i može se očitovati
kao trajno spori rad srca (sinusna bradikardija) ili kao potpuna blokada između
izvorišta impulsa i atrija (sinusni zastoj ili sinusni arest) u kojem impulsi
iz izvorišta ne stižu do atrija, pa se oni ne kontrahiraju. Ako se to dogodi,
obično se javlja izvorište iz nižeg dijela atrija ili čak i iz ventrikula.
Do sada, nitko nije ponudio objašnjenje zašto je aktivnost
SA čvora, tj. srčanog pacemakera, narušena. Istraživači Sveučilišta u
Manchesteru su ustanovili kako genetske mutacije u kombinaciji s aktivnošću
živčanog sustava mogu ozbiljno narušiti normalni ritam srca. Genetske mutacije
mijenjaju protein SCN5A koji je uključen u stvaranje električne aktivnosti u
srcu, a problemi se javljaju kod osoba bilo koje dobi koje imaju ovu genetsku
abnormalnost.
Engleski znanstvenici ističu kako je sada moguće
identificirati osobe koje su izložene najvećem riziku naglog srčano zastoja,
koji može pogoditi bilo koga, no najčešće je riječ o zdravim starijim osobama i
sportašima.
Nagla srčana smrt nastupi s naglim gubitkom svijesti unutar
sat vremena nakon pojave akutnih simptoma. Ovo se najčešće dogodi noću, kada se
ritam kucanja srca drastično smanji.
K. Horvat
