Kožna bolest vitiligo specifična je po bijelim mrljama koje ostavlja na raznim dijelovima tijela, a osim estetskog hendikepa predstavlja i veliki izvor stresa za oboljelu osobu.
U razgovoru s poznatom osječkom dermatovenerologinjom dr.sc.
Ivanom Ručević saznali smo je li vitiligo opasan za zdravlje, tko mu je sklon te može
li se izliječiti.
Što je vitiligo? Što uzrokuje ovu bolest i kako se
manifestira?
dr.sc. Ivana Ručević, dr.med.spec. za kožne i
spolne bolesti
Vitiligo ili telećak (Vitelius – bijele mrlje na telećem krznu) je
stečena kožna bolest kod koje se javljaju oštro ograničene “bijele
mrlje” na različitim dijelovima tijela, uključujući i lice, u kojima
dolazi do gubitka kožnog pigmenta i nestanka pigmentnih stanica – melanocita. Učestalost bolesti kreće se od jedan do dva posto.
Sam po sebi, vitiligo nije opasan za zdravlje, ali može nastati i uz neke druge bolesti
kao što su bolesti štitnjače, šećerna bolest, perniciozna anemija, alopecija
areata ili Addisonova bolest. Može se javiti i kod oboljelih od psorijaze, ali
i kod malignog melanoma i to kao dobar prognostički znak koji sugerira uspješan
imunološki odgovor na provedenu terapiju.
Ne smije se zanemariti i uloga
stresa. Vitiligo spada u kožne nepravilnosti te na taj način utječe i na
kvalitetu života, izazivajući različite frustracije kod većine osoba s ovom
bolesti, prvenstveno što se ne može predvidjeti prognoza bolesti.
Na kojim dijelovima tijela se najčešće javlja i koja mu je
dobna skupina najizloženija?
Vitiligo se u ranoj fazi nastanka
manifestira sitnim, oštro
ograničenim, mliječnobijelim mrljama koje u toj fazi mogu biti praćene
svrbežom, a nerijetko je rub promjena tamnije pigmentiran. Veličina im varira
od nekoliko milimetara do nekoliko centimetara u promjeru. Tijekom vremena broj
promjena se povećava i spaja u veća žarišta, a svrbeža nema. Promjene mogu biti
simetrično ali i asimetrično raspoređene. Nalazimo ih na udovima, osobito iznad
zglobova prstiju šaka, na koljenima i laktovima, na licu (oko očiju i usana), u
pazusima, oko pupka, na potkoljenicama, leđima, genitalnoj regiji. Istovremeno
se može javiti i depigmentacija kose i sluznica usne šupljine i genitala. Ako
promjene zahvate kožu cijelog tijela govorimo o “univerzalnom
vitiligu”.
Može početi u bilo kojoj životnoj
dobi, najčešće oko 20. godine života (oko 50 posto oboljelih razvija simptome
između 10. i 30. godine). Podjednako zahvaća oba spola, a među djecom nešto je
učestaliji kod djevojčica.
Radi li se o nasljednoj bolesti? Utječu li neki drugi
faktori na njen razvoj?
Nastanak vitiliga pokušava se objasniti pomoću više teorija koje za sada ne
uspijevaju u potpunosti razotkriti mehanizme ovog poremećaja. U oko 30 posto
oboljelih bolest je prisutna i kod drugih članova obitelji, iako su mogući
nasljedni mehanizmi i dalje nepoznati.
Smije li se osoba kojoj je dijagnosticiran vitiligo izlagati
suncu?
Bez obzira na kliničku sliku te
metode liječenja, potrebno je provoditi intenzivnu fotozaštitu osoba s
vitiligom.
Kojom se brzinom širi? Ima li pravila?
Tijek bolesti je nepredvidiv. Spontana pigmentacija je obično nepotpuna, a
počinje u obliku smećkastih točkica koje popunjavaju depigmentirano područje.
Ima li pomoći ? Može li se vitiligo potpuno izliječiti?
Terapija vitiliga za sada nije zadovoljavajuća, te njen uspjeh ovisi o
lokalizaciji i trajanju bolesti. U ranoj fazi nastanka postoji bolji terapijski
odgovor, a u kasnijoj, kada su melanociti razoreni, učinak terapije je
smanjen ili izostaje. Kao najdjelotvornija terapijska metoda za sada se
pokazala fototerapija, s oko 60 posto uspješnog terapijskog odgovora, osobito
za manje promjene.
Od ostalih sredstava primjenjuju
se kortikosteroidne kreme, zatim sintetski preparati vitamina D. Kod opsežnih
promjena dolazi u obzir depigmentacija okolnih područja s 20 postotnim
monobenzilester-hidrokinonom a kod manjih, izoliranih – kirurški tretman.
Katkada se zbog neuspjeha terapije pribjegava kozmetskoj kamuflaži.
Foto: Wikipedia
Karmen Horvat
