Kada se radnom danu od osam sati, a često i više, doda par sati putovanja do radnog mjesta to ostavlja malo vremena za “privatni dio dana”. Upravo je ovo problem za mnoge osobe koje će radije otvoriti bolovanje nego se suočiti s izazovom odlaska na posao.
Gužvanje u tramvaju, vlaku ili autobusu, zatvoreni prozori, ljudi slijepljeni jedni s drugima, netko kašlje vama za vratom, slušate tuđu preglasnu glazbu… Čari putovanja na posao dovoljno su negativne da u nekima izazovu veću želju za lažnim bolovanjem, ustanovljeno je anketom koju je proveo Institut radne snage u Americi.
Od nešto više od 2000 ispitanika, 48 posto smatra kako putovanje do radnog mjesta značajno utječe na njihovo zadovoljstvo poslom (i to negativno), dok bi 15 posto ispitanika odmah promijenilo posao ako bi on podrazumijevao kraće putovanje.
Što bi radili u to vrijeme ako ne bi putovali? Radnici su imali spreman odgovor: spavali bi (50 posto), odmarali bi se (42 posto), vježbali bi (28 posto), a 33 posto bi provelo više vremena s članovima obitelji.
Osobni automobil bio je prijevozno sredstvo za većinu ispitanika (83 posto), dok se 11 posto odlučilo za javni prijevoz. Puto do radnog mjesta te s posla do doma iznosio je između jednog i dva sata za 16 posto ispitanika, , dva sata putovanja je bilo svakodnevica za 30 posto osoba, dok je sedam posto ispitanika dnevno provodilo pet ili više sati na cesti.
“Upravitelji bi trebali voditi računa o vremenu koje njihovim zaposlenicima treba da bi doputovali do posla, s obzirom da je naše istraživanje pokazalo kako to značajno utječe na njihovo zadovoljstvo poslom”, tvrdi Jayce Maroney, direktorica instituta koji je proveo anketu. Ona savjetuje poslodavcima da razmisle o tome da svojim zaposlenicima dozvole radno vrijeme koje se ne kosi s prometnom špicom ili čak rad od kuće, sve s ciljem poboljšanja zadovoljstva zaposlenika poslom.
K. Horvat
