Otvoreni odnos definira se kao veza između dvije osobe u kojoj se toleriraju intimni odnosi s drugim osobama. Ponekad se taj pojam poistovjećuje s poliamorijom, no ima i razlika.
Naime, u otvorenom odnosu partneri jedni drugima dopuštaju seksualnu slobodu u
smislu seksualnih kontakata s drugim osobama, dok u poliamorijskim odnosima
partneri jedni drugima dopuštaju odnose koji su slični dugotrajnim odnosima te
osim seksa imaju slobodu i mogućnost ostvariti ostale oblike povezanosti.
Dakako, poliamorijski odnos zahtijeva iznimno povjerenje i adekvatnu
komunikaciju.
Iako se monogamni odnos u društvu smatra krajnjim ciljem kojeg ljudi dosežu u
intimnim odnosima s drugim ljudima, neki na njega gledaju kao na socijalnu
konstrukciju koju je nametnulo društvo. Unatoč tome, u svijetu
postoje brojni oblici odnosa u koje se ljudi upuštaju. Neki od
primjera su zajednica dvije žene i jednog muškarca, bračna zajednica u kojoj
partneri više nemaju spolne odnose već tu potrebu zadovoljavaju mimo braka,
partneri koji su u vezi i koji uz tu vezu imaju još jednog ili više partnera
određene vrste itd.
Najčešći razlog za ne preferiranje monogamnih odnosa kojeg ljudi navode je da
takvi odnosi nisu za njih. Objašnjavaju kako seksualna ekskluziva nije
preduvjet za predanost i obvezu koju nalaže odnos između dvoje ljudi smatraju
da ljubav prema partneru ne pokazuje i ne znači isključenost
drugih ljudi iz njihovog života kao dokaz te ljubavi. Oni koji preferiraju
otvoreni odnos smatraju da im takav oblik odnosa omogućava ispoljavanje
različitih aspekata sebe različitim ljudima.
Monogamija svetinja, ali varanje prihvatljivo?!
Mnogima je monogamija svetinja i ne dolazi u obzir niti jedna
od ovakvih konstrukcija. S druge strane, u mnogim slučajevima bračnih veza
dolazi do prijevare, iako tako nije zamišljeno. Američka bračna terapeutkinja
Esther Perel navodi kako prijevara dolazi u raznim oblicima,
kao što su negiranje, indiferentnost, manjak poštovanja, ismijavanje, laganje
itd. Na taj način dolazi do manjka povjerenja i opadanja kvalitete u odnosu.
Svaki odnos je teško održati – i monogaman, a kamoli otvoren. Mnogi se slažu da
otvoreni odnos nije za svakoga i da je on više opcija koja ljudima stoji na
raspolaganju. Podaci govore da ljudi koji prakticiraju otvoreni odnos ulažu
jako puno energije kako bi održali sve koji su upleteni u takav oblik odnosa
zadovoljnim te da održavanje takvog oblika odnosa uopće nije lako te su nužna
jasna pravila.
Neki na otvorene odnose gledaju kao na pohlepne ispade, no pobornici takvog
odnosa smatraju da jedna osoba ne može ispuniti sve potrebe
koje njegov/a partner/ica ima te da je nerealno uopće takvo nešto očekivati.
Tvrde da je otvorena veza moguća jedino kada između dvoje ljudi postoji
stabilan odnos koji je utemeljen na potpunom povjerenju i
preuzimanju odgovornosti za ono što taj odnos traži – a isto,
zapravo, vrijedi i za brakove i obične veze. Također je važno, da se poštuje privatnost.
Osim toga, realnost je takva da je ljubomora često najveći
problem kod ljudi koji se odluče na otvoreni odnos. Ljubomora je problem i kod
monogamnih veza, kako ne bi postojala i u vezama gdje se zaista dijele
partneri, pa se mora priznati da prihvatiti takav odnos nije lako. Oni koji ga
prakticiraju najbolje znaju zašto to rade, a ostalima preostaje samo jedno – prihvatiti
situaciju takva kakva je.
Izvor: She.hr
