Radioterapija je jedna od metoda liječenja zloćudnih bolesti. Kolokvijalno se naziva “zračenje”. Ova metoda podrazumijeva primjenu ionizirajućeg zračenja, odnosno upotrebu čestica i zraka velike energije koji, pretvarajući atome u ione, oštećuju genetski materijal žive stanice (DNA molekulu). Time se onemogućava daljnji rast stanica i njihovo razmnožavanje što rezultira odumiranjem stanica.
Upravo taj
fenomen koristi se u medicini za uništenje stanica tumora. Pomoću specijalne
opreme stanice tumora izlažu se visokim dozama zračenja koje oštećuju njihov
genetski materijal i na taj način sprječavaju daljnji rast tumora. Ozračene
tumorske stanice neće odmah odumrijeti pa su potrebni dani i tjedni prije nego
što rezultati liječenja budu vidljivi. Zračenje negativno utječe i na okolne
zdrave stanice, ali se one relativno brzo oporavljaju od negativnih utjecaja
zračenja.
Radioterapija je jedna od
najčešćih metoda liječenja tumora kroz koju prolazi gotovo 70 posto onkoloških
bolesnika. Za neke bolesnike to je i jedina indicirana terapija. Međutim,
postoje i ograničenja radioterapije. Nisu svi tumori jednako osjetljivi na
zračenje, niti su sve lokacije tumora jednako dostupne zračenju bez većeg
oštećenja zdravog tkiva. Osim toga, postoji maksimalna doza zračenja kojoj se
pojedinac može izvrgnuti u toku života. Ukoliko je dio tijela već bio izložen
maksimalnoj količini zračenja za taj dio, liječnik neće propisati ponovno
izlaganje zračenju tog dijela tijela, ali može primijeniti radioterapiju na
drugom udaljenom dijelu tijela ukoliko je potrebno.
Zračenje može biti osnovni način liječenja koji se primjenjuje s ciljem
izlječenja zloćudne bolesti poput karcinoma prostate, glave i vrata, mokraćnog
mjehura, pluća ili Hodgkinove bolesti. U takvoj primjeni naziva se primarna radioterapija. Primjenjuje se
samostalno ili u kombinaciji s
kemoterapijom.
Ako je zračenje dodatak nekoj drugoj metodi liječenja, npr. kirurškom
zahvatu, naziva se adjuvantna
radioterapija, a provodi se s ciljem sprečavanja povrata bolesti.
Ponekad se kod bolesnika kod kojih nije moguće postići izlječenje provodi
tzv. palijativna radioterapija s
ciljem ublažavanja tegoba izazvanih malignom bolesti (najčešće radi ublažavanja
boli). Terapija se često provodi jednokratno ili tijekom 5-10 dana. Nakon prve
seanse bol se može privremeno pojačati zbog lokalne otekline tkiva pa u tom
slučaju treba povećati doze analgetika. Nakon nekoliko dana očekuje se osjetno
smanjenje boli.
Kako se primjenjuje radioterapija?
Linearni akcelerator
Radioterapija se može provesti na 3 načina; vanjskim zračenjem, unutrašnjim
zračenjem i sistemskim zračenjem.
Kod vanjskog zračenja
(teleradioterapija) izvor zračenja je udaljen od bolesnika. Danas se kao
izvor vanjskog zračenja uglavnom koriste uređaji koji se nazivaju linearni
akceleratori. Zračenje se provodi ambulantno tijekom nekoliko minuta, pet dana
za redom sa stankom za vikend, tijekom više tjedana.
Kod unutrašnjeg zračenja
(brahiterapije) izvor zračenja se stavlja u bolesnika; u tjelesne šupljine
(maternicu, rodnicu, debelo crijevo) ili izravno u tumor. Kao izvor zračenja
koriste se umeci u obliku žica, kuglica, igala, balona s radioaktivnim
izotopima npr. joda, iridija i cezija koji se uklanjaju nakon nekog vremena ili
ostaju trajno u pacijentu. Ovaj način zračenja omogućuje primjenu većih doza
zračenja na manjem području, nego što bi to bilo moguće s vanjskim izvorom
zračenja. Ova metoda se ponekad koristi nakon kirurškog odstranjenja tumora,
radi uništavanja eventualno preostalih stanica tumora.
Sistemsko zračenje podrazumijeva primjenu radioaktivnih lijekova u
obliku pilula ili intravenskih lijekova i obično zahtjeva kratki ostanak u
bolnici.
Kako se provodi vanjsko zračenje?
Zračenje tumora dojke na linearnom akceleratoru
Kad onkolog postavi indikaciju za vanjsko zračenje, bolesnik dobiva termin
planiranja zračenja u kojem se pomoću CT snimke precizno određuje područje koje
će biti izloženo zračenju. CT simulacija slična je dijagnostičkom CT snimanju s
tom razlikom što se bolesnik postavlja u točno određeni položaj u kojem će se i
zračiti. Često se koriste i podlošci na kojima bolesnik leži te fiksatori za
pojedine dijelove tijela. Nakon simulacije, na tijelu se tetoviraju 3 točkice
kako bi se položaj mogao reproducirati kod stvarnog izlaganja zračenju. Na CT
snimci onkolog ucrtava volumen koji želi zračiti te rizične organe koje treba poštediti, a fizičar izračunava
plan zračenja. Postupak izrade plana od strane liječnika i fizičara vrlo je zahtjevan i traje nekoliko dana. Po
izradi plana bolesnik ponovo dolazi na CT simulator radi korekcije položaja te
dobiva crtež na koži. Crtež označava ciljna mjesta laserskih zraka prema kojima
se bolesnika namješta na terapijskom uređaju, a koja se nužno ne moraju
poklapati s poljem zračenja, npr. kod zračenja tumora dojke laseri su ucrtani
na obje strane iako se zrači samo jedna dojka.
Polje zračenja ocrtano na koži bolesnika
Potrebno je čuvati crtež tijekom
cijelog razdoblja zračenja. Bolesnik se može tuširati vodom i sapunom, ali
treba izbjegavati kupanje te upotrebu losiona koji bi mogli oštetiti crtež. Po “ocrtavanju” bolesnik prelazi na terapijski uređaj na kojem se provodi
zračenje. Prije tretmana nije dozvoljeno tretirati područje zračenja puderom,
losionom ni dezodoransom, a ne smije se nositi niti nakit.
Ukupna doza potrebnog zračenja najčešće se ne može primijeniti jednokratno
jer bi došlo do značajnog oštećenja zdravih stanica i teških nuspojava.
Zračenje se najčešće provodi 5 dana u tjednu (od ponedjeljka do petka) tijekom
nekoliko tjedana. Pauza preko vikenda omogućuje oporavak zdravih stanica. Iako
zračenje traje svega nekoliko minuta, kompletan postupak traje 15-30 minuta
koliko je potrebno da se pacijent i oprema postave u pravi položaj. Postupak
zračenja je bezbolan. Bolesnik najčešće ništa ne osjeća za vrijeme zračenja,
osim eventualno toplinu ili trnce u zračenom području.
CT simulacija zračenja dojke
Samo zračenje kao i opisane postupke na CT-u provode inženjeri medicinske
radiologije. Za vrijeme tretmana bolesnik treba normalno disati, ali se ne
smije pomicati. Ukoliko se javi osjećaj zabrinutosti u vezi načina provođenja
tretmana, potrebno je obavijestiti terapeuta koji upravlja aparatom u zasebnoj
prostoriji, a koji je u vezi s pacijentom preko kamera i zvučnika. Terapeut
može u bilo kojem trenutku zaustaviti uređaj. Tijekom provođenja zračenja
potrebno je jedanput tjedno provjeriti točan položaj bolesnika te prema
potrebi, pojačati crtež, što također rade inženjeri medicinske radiologije.
S obzirom da se izvor zračenja ne nalazi u tijelu, pacijent ne zrači nakon
tretmana.
Na koji način se unutrašnji izvor
zračenja stavlja u tijelo?
Unutrašnji izvor zračenja uvodi se u tijelo operativno u općoj ili lokalnoj
anesteziji koristeći posebne aplikatore, plastične ili metalne cijevi koje se
nazivaju kateteri. Aplikatori se uvode u tijelo pod kontrolom rentgena ili
magnetske rezonance. Ukoliko se implantat koji zrači postavlja privremeno,
aplikatori ostaju u tijelu do završetka zračenja. Ako implantati trajno ostaju
u tijelu, aplikatori se vade neposredno nakon uvođenja izvora zračenja.
Implantati s niskom dozom zračenja ostaju u tijelu 1 do 7 dana.
Implantati s visokom dozom zračenja stavljaju se u tijelo na samo nekoliko
minuta, a tretman se može ponoviti nakon nekoliko dana ili tjedana. Ukoliko se
implantat postavlja privremeno, pacijent ostaje u bolnici za vrijeme tretmana s
tim da je potrebno ograničiti kontakt s osobljem i posjetiteljima s obzirom da
sam pacijent može odašiljati malu dozu zračenja.
Vrlo mali implantati veličine zrna riže koji se koriste za zračenje
karcinoma prostate ili pluća mogu trajno ostati u tijelu, a njihovo zračenje
prestaje nakon nekoliko tjedana ili mjeseci.
Iako sam postupak zračenja ne boli, nuspojave koje se javljaju kao posljedica zračenja mogu izazvati bol i nelagodu. Nuspojave variraju od osobe do osobe ovisno o dozi zračenja i lokaciji tumora koji se zrači. Neki ljudi gotovo uopće neće imati nuspojave dok će neki imati izražene nuspojave. Više o nuspojavama zračenja i praktičnim savjetima u vezi prehrane i načina života moći ćete pročitati u članku: Radioterapija: Nuspojave mogu izazvati bol i nelagodu.
Autorica teksta:
Dr. med. Katarina Antunac
Specijalist radioterapije i onkologije
KBC Sestre Milosrdnice, Klinika za tumore
Zavod za radioterapiju i internističku onkologiju
