Neki roditelji, čija djeca su preosjetljiva, povremeno imaju problema kako izaći s njima na kraj. Kada ispadne da ih svaka majica svrbi, svake čarape ne odgovaraju, svake hlačice smetaju, čak niti gaćice nisu dobre, tada, osobito tijekom jutarnjem oblačenja ili u bilo kojoj drugoj sličnoj stresnoj situaciji, se situacija može razviti u svađu, kritiziranje i viku.
Slično je bilo i sa Jakovom.
Odmah po rođenju, Jakov je bio razdražljiviji i plačljiviji nego njegova
starija sestra. Kada bi došlo previše ljudi, Jakov bi se bunio. Kada bi mama Katja
skuhala ručak sa nešto intenzivnijim mirisima ili stavila malo jači parfem,
kako bi se približila Jakovu, tako bi on počeo plakati.
“Sit je, promijenila sam pelene,
upravo se probudio“ razmišljala je već
dobro uznemirena mama Katja. Nikako joj nije bilo jasno zašto njezin prekrasan
sinčić toliko plače kada ima sve što mu je potrebno. A osobito joj nije bilo
jasno zašto plače kada ga primi u svoje naručje. Kada se uz sve to dodaju
komentari drugih sa strane poput “ja bih to znala bolje”, tada je to bila kap
koja je prelila čašu već ionako dovoljno zabrinutoj i isfrustriranoj Katji.
No, priča se nastavila. Kada bi
mu oblačila neku vrstu odjeće, Jakov bi počeo plakati. To je primijetila i
nastojala je pronaći onu odjeću za koju zna da Jakovu ne bi smetalo. Međutim,
njegova preosjetljivost je Katju povremeno dovodila do ludila. Nije razumjela
zašto ne može biti kao sva druga djeca koja su zadovoljna kada su sita,
presvučena i naspavana, kako bi se mogla igrati s njim. Kao što je bila njezina
starija kćer.
Cijela Jakovljeva obitelj obožava
ići na more. Imaju baku na moru gdje provode čitav svoj godišnji odmor. Kada je
Jakov prohodao, Katja je razmišljala kako će biti super da će Jakov moći
istraživati plažu, igrati se u plićaku i provoditi vrijeme sa starijom sestrom
u igri i zabavi.
Svi su se skupa brzo razočarali.
Umjesto da se pridružio njima u obožavanju mora, pijeska, sunca, Jakov je
ponovno plakao. Te mu nije odgovaralo jako sunce, te ne želi u vodu, te ne želi
hodati bos po pijesku. Umjesto da provedu prekrasan zajednički godišnji odmor,
njihovi dani prolazili su u Jakovljevom otporu, plaču, buntu. Barem su to tako mama
Katja i tata Marko tumačili.
Djeca koja su preosjetljiva,
intenzivnije reagiraju i na osjećaje drugih ljudi. Tako bi se Jakov rastužio
kada bi vidio svoju mamu, tatu, sestru ili bilo kog drugog rastuženog. Uz to, budući
da osjeća manje promjene u temperaturi, češće se žalio da mu je vruće ili
hladno te je vrlo osjetljiv na bol.
Senzibilnost ili osjetljivost na
zvukove, mirise, vidne podražaje, teksture, emocije je jedna od devet
karakteristika temperamenta. Dakle, to je genetika, naslijeđeno. Jakov je
preosjetljiv. Nije preosjetljiv zato jer on to tako želi, da pravi probleme, da
bude u otporu, da bude zločest, jer treba pažnju, niti je to odraz neke od
razvojnih faza, već zato jer je njegova genetska struktura takva. Genetiku se
ne može mijenjati, no ono što se može s njom je prihvatiti je i iskoristiti je
na najbolji mogući način za osobu i okolinu.
Jakovljevi roditelji trebaju mu
pomoći da razumije što mu treba, odnosno što
mu smeta. Na plaži to mogu učiniti tako što neće ići kada je sunce
najjače, već će ići ranije ujutro ili kasnije popodne. Frustracija zbog hodanja
po pijesku može se smanjiti tako što mu se pokaže da te kamenčiće može maknuti
s prstića i pozvati ga na ručnik kada mu je dosta hodanja po pijesku. Važno je
ne izbjegavati situacije koje su ispočetka za dijete frustrirajuće (npr.
staviti djetetu cipelice za vodu i ne skidati mu ih) jer se na taj način neće
naučiti kako se nositi sa svojom preosjetljivošću. Roditelji trebaju biti podrška
djetetu u njegovom putu upoznavanju sebe i svojih potreba te ga nježno
usmjeravati kako bi naučilo kako zadovoljiti svoje potrebe (kao primjerice da
nauči kako može maknuti pijesak sa stopala i zadovoljiti svoju potrebu da više
nema ništa na koži što ga smeta).
Osim navedenog, djeca koja su
preosjetljiva trebaju čuti riječi i fraze poput:
- Jako uočavaš zvukove, svjetla, svjetlinu, boje i
sl. - Mislim da te smetaju podražaji koji su ovdje.
- Kada čuješ da drugo dijete plače, i ti si tužan.
- Ti osjećaš manje ozljede i kvrge koje ja ne
osjećam. - Vjerujem ti da te smeta.
- Kakvog je hrana okusa i mirisa, tebi je jako
važno. - Meni nije vruće, ali ako tebi je, možeš skinuti
vestu.
Imajući na umu da ovakva
ponašanja djeteta nisu proizvoljna ili odraz nečega što ono hoće/neće, već
odraz temperamenta, roditelji i svi drugi koji sudjeluju u odgoju djeteta mogu
učiniti jako mnogo za to dijete. Razumijevanje roditelja zašto se dijete ponaša
kako se ponaša, može im pružiti više energije i strpljenja u situacijama kada
se djetetu treba pomoći.
U novom programu za roditelje i djecu “Vrijeme za nas” imat
ćete prilike, uz stručno vodstvo, dobro upoznati sebe i svoje dijete, naučiti
zašto reagira kako reagira i uz sve to dobro se s njim zabaviti.
Program počinje 31. 01. 2012. Za
više informacija o programu možete nazvati na 0958043982 ili
pitati mailom na: tatjana@centarproventus.hr.
Više informacija potražite
na www.terapijaigrom.hr
Autorica teksta:
Tatjana
Gjurković, dipl. psiholog
certificirani terapeut igrom
Centar Proventus (www.centarproventus.hr)
www.terapijaigrom.hr
