U povodu deset godina obilježavanja neurointervencijskih zahvata u našoj zemlji razgovarali smo s prof.dr.sc. Zdravkom Poljaković, pročelnicom Zavoda za intenzivnu neurologiju Kliničnog bolničkog centra Zagreb.
Neurointervencijski pristup liječenju problema krvnih žila dragocjen je, ne samo zato što je u ovih deset godina koliko se dugo provodi u našoj zemlji tim načinom spašeno više stotina života, nego i zbog toga što omogućava daljnji napredak i uspjeh u liječenju svih oblika moždanog udara – jednog od najvećih medicinskih problema današnjice.
Prvi endovaskularni zahvat u Hrvatskoj je izveden u rujnu 2003. godine u Kliničkom bolničkom centru Zagreb, a do sada je izvedeno preko tisuću takvih zahvata. U povodu deset godina obilježavanja neurointervencijskih zahvata u našoj zemlji razgovarali smo s prof.dr.sc. Zdravkom Poljaković, pročelnicom Zavoda za intenzivnu neurologiju Kliničnog bolničkog centra Zagreb.
Kakvi se sve problemi javljaju na krvnim žilama u glavi i kako se sve liječe?
prof.dr.sc. Zdravka Poljaković, pročelnica Zavoda
za intenzivnu neurologiju KBC-a Zagreb
Problemi krvnih žila glave ubrajaju se u veliku skupinu čestih neuroloških bolesti koje jednim imenom nazivamo cerebrovaskularne bolesti, čiji je najznačajniji “predstavnik“ moždani udar. Moždani udar može biti posljedica suženja (stenoze), začepljenja (okluzije) ili puknuća (rupture) krvne žile. U sva tri slučaja posljedica je veće ili manje oštećenje moždanog tkiva uslijed nedostatne perfuzije, odnosno dovoda krvi (glukoze i kisika, tj. “hrane“ za mozak) u određena područja mozga. Suženje ili začepljenje krvne žile posljedica je obično stvaranja ugruška u krvnoj žili koji uzrokuje ishemiju, odnosno oštećenje mozga uslijed zaustavljanja dotoka krvi. Pucanje krvne žile (najčešće je to onda aneurizma, tj. izbočenje na stjenci krvne žile ili arteriovenska malformacija – klupko bolesnih krvnih žila) dovodi do jednog od oblika intrakranijskog krvarenja.
Intrakranijsko krvarenje, također, dovodi do smanjene opskrbe krvlju u okolnom tkivu mozga, ali dodatno i do porasta intrakranijskog tlaka, kompresije na mozak, edema mozga, što sve rezultira oštećenjem priležećeg moždanog parenhima, okolnih moždanih struktura, ali i cijelog organizma. Upravo je zbog navedenog intrakranijsko krvarenje hitno i obično po život opasno stanje, koje zahtijeva brzu i učinkovitu dijagnostiku i liječenje.
Metode liječenja su raznolike, od medikamentoznih (lijekovi), preko endovaskularnih (procedure liječenja krvne žile “iznutra“, odnosno ulaženjem u krvnu žilu kateterom kojim dolazimo do mjesta oštećenja i lokalno ga “liječimo“ – izvlačenjem ugruška ili zatvaranjem rupturirane krvne žile) do operativno klasičnih neurokirurških zahvata.
Kada je i gdje razvijena metoda liječenja intrakranijskog krvarenja endovaskularnim putem?
Metoda se počela razvijati 1995. godine kada se pokušalo rupturiranu
aneurizmu liječiti, tj. zatvoriti kroz krvnu žilu ugradnjom prvih
zavojnica (engl. coil) . Zahvati su se počeli raditi u SAD-u da bi se
ubrzo proširili i u Europu, gdje je ta metoda posebno dominantna u
Francuskoj i Turskoj.
prof.dr.sc. Marko Radoš obavlja zahvat
Prvi endovaskularni zahvat u Hrvatskoj je izveden u rujnu 2003. godine u Kliničkom bolničkom centru “Zagreb“, a do sada je izvedeno preko 1000 endovaskularnih zahvata.
Kako su se navedeni problemi rješavali prije pojave ove metode?
Liječenje krvnih žila (i to prvenstveno rupturiranih krvnih žila) glave provodilo se neurokirurškim putem, odnosno operativnim liječenjem. Ta je metoda liječenja, naravno, i danas prisutna i u nekim slučajevima nezamjenjiva, tako da se zapravo ove dvije metode smatraju komplementarnima te u optimalnim centrima, kao što je KBC Zagreb, za liječenje moždanog udara moraju biti i jednako razvijene.
Koliko traje sam zahvat, a koliko oporavak pacijenta?
Endovaskularni zahvat može trajati i po nekoliko sati, dok je prosječno trajanje između dva i tri sata. Oporavak bolesnika je, u slučaju kada nema komplikacija zahvata, brz i bolesnik teoretski može ići kući nakon 24 sata od zahvata. U praksi, zbog mjera opreza te sprečavanja eventualnih kasnijih komplikacija, bolesnike otpuštamo nakon 48 do 72 sata od zahvata.
Koji tim liječnika obavlja zahvat i gdje se on točno obavlja?
Endovaskularne zahvate obavlja ekspertni tim interventnih neuroradiologa uz pomoć radiološkog tehničara i sestre instrumentarke. U timu je još neophodan anesteziolog i anesteziološki tehničar, a u slučaju potrebe timu se u nekim situacijama može pridružiti i neurokirurg te neurolog – intenzivist. Ova se metoda za sada rutinski provodi jedino u Kliničkom bolničkom centru Zagreb.
Možete li nam ukratko opisati sam tijek zahvata?
Zahvat se provodi u općoj anesteziji te nakon pripreme bolesnika (provođenja određenih pretraga, a ponekad i davanja lijekova kako bi se smanjio rizik pojave eventualnih komplikacija) bolesnik je analgosediran, intubiran, priključen na mehaničku ventilaciju nakon čega može započeti endovaskularni zahvat. Na samom početku zahvata interventni neuroradiolog punktira femoralnu arteriju u koju stavlja uvodnicu te kateter vodič kojim dolazi do otprilike razine vratnih krvnih žila. Nakon toga se injicira kontrastno sredstvo kojim se prikažu intrakranijske krvne žile te njihova patologija.
ekspertni tim KBC-a Zagreb
Nakon dijagnostičkog dijela procedure pristupa se terapijskom, tj. konkretnom zahvatu na krvnoj žili, pri čemu se mikrokateterom dolazi do bolesnog mjesta gdje se ugrađuje stent, stavlja zavojnica ili pak ubrizgava već spomenuto ljepilo za isključivanje malformacije iz cirkulacije. Zahvat završava kontrolnom angiografskom obradom tijekom koje se provjerava uspjeh zahvata i razvoj eventualnih komplikacija. Bolesnik se u općoj anesteziji potom premješta u Jedinicu za intenzivno liječenje neuroloških bolesnika gdje se poduzimaju daljnje potrebne mjere zbrinjavanja. Buđenje nakon zahvata obično uslijedi nekoliko sata nakon završetka procedure.
Tko su sve kandidati za liječenje endovaskularnim putem?
Neurointervencijskim zahvatima mogu se liječiti svi oblici moždanog udara. Najčešće se liječe aneurizme i arteriovenske malformacije (isključivanjem iz cirkulacije), ali u današnje vrijeme endovaskularni zahvati sve se više primjenjuju i u akutnom ishemijskom moždanom udaru (infarktu) u cilju što hitnije rekanalizacije zatvorene (začepljene) krvne žile vađenjem, odnosno ekstirpacijom ugruška.
Na današnji dan obilježava se deset godina neurointervencijskih zahvata u Hrvatskoj. Po čemu ćete ih pamtiti?
Svakako po entuzijazmu ljudi koji su započeli ovaj oblik liječenja, uloživši svoje, ne samo radno, već i slobodno vrijeme u uspostavljanje sustava izgradnje specijaliziranog centra za liječenje moždanog udara. Endovaskularni način liječenja intrakranijskih krvnih žila je dio bez kojeg takav centar ne može niti postojati, a kamoli djelovati. Zbog toga je neurointervencijski pristup liječenju dragocjen, ne samo zato što je u ovih deset godina tim načinom spašeno više stotina života, nego i zbog toga što omogućava daljnji napredak i uspjeh u liječenju svih oblika moždanog udara. A moždani je udar, kao što znamo, još uvijek jedan od najvećih medicinskih problema današnjice.
Ordinacija.hr
