Današnji životni ritam, obaveze i očekivanja donose mnogo toga, a između ostalog i izazov kako održavati bliske emocionalne odnose s drugima. Ako su još k tome nadodane izvanredne životne okolnosti poput brakorazvoda, bolesti ili smrti bliskog člana obitelji, tada bez adekvatne podrške i pomoći, može se osjećati duboka bol, tuga, razočaranost, usamljenost što može imati psihofizičke posljedice.
“Ponekad svi plaču
I svi pate ponekad
Pa se onda drži, drži se, drži se…
(Svi pate… Nisi sam)“, R.E.M.: “Everybody Hurts”
Teški životni trenuci su normalni i svi ih dožive, prije ili kasnije. Ono što nas razlikuje, nije imamo li teške životne trenutke ili ne, već kako se nosimo s njima, tražimo li podršku i pomoć od drugih ili sve te bolne osjećaje zadržavamo za sebe. Najteža situacija je za one pojedince koji ili nemaju razvijene dovoljno bliske odnose s drugima da bi se osjećali OKi podijelili svoja iskustva i osjećaje s njima ili se ne osjećaju OK s time da dijele svoja iskustva i osjećaje, kako ne bi opterećivali drugu stranu. U oba slučaja, tim pojedincima će vjerojatno biti teže nositi se sa svojim životnim iskustvima, njihovi osjećaji mogu biti dugotrajniji, mogu se osjećati vrlo usamljeno i lakše razviti ozbiljnije poremećaje poput depresije.
Usamljenost je vrlo rasprostranjen osjećaj
Usamljenost je kompleksna, neugodna emocionalna reakcija zbog osjećaja izolacije ili nedostatka odnosa s drugima. Mogu biti prisutni i tjeskobni osjećaji zbog nedostatka povezanost s drugima te se kao takvi mogu javiti i kada je osoba okružena drugim ljudima. Istraživanja su pokazala da je usamljenost vrlo rasprostranjen osjećaj. Kao i svaki drugi, tako je i usamljenost normalan osjećaj koji će se javiti u situacijama poput gubitka drage osobe, preseljenja ili u društvu u kojem se osoba ne osjeća uključeno. Ipak, ako osoba nema zadovoljavajuće socijalne odnose, može se razviti kronična usamljenost što postaje problem za osobu.
Usamljenost se objašnjava i kao socijalna bol, bol koja nas potiče da potražimo druge. Ako kroz duže razdoblje ne zadovoljimo svoju prirodnu potrebu za kontakte s drugima, možemo se osjećati prazno. Izolirano. Udaljeno od drugih. Sami.
Psiholog John Cacioppo saznao je niz važnih podataka vezanih uz usamljenost:
- Usamljeni ljudi doživljavaju stresne situacije intenzivnije nego što će te iste stresne situacije doživjeti neusamljeni ljudi.
- Usamljeni ljudi ne doživljavaju jednako ispunjavajuće druženje i kontakt s drugima kao što to doživljavaju neusamljeni.
- Osjećaj usamljenosti povećava razinu hormona stresa i krvnog tlaka. Tako se narušava regulacija krvožilnog sustava te srčani mišić otežano radi.
- Usamljenost utječe na kvalitetu sna. Usamljeni ljudi će se češće buditi po noći te će manje spavati nego neusamljeni.
- Dodatan podatak Cacioppo je dobio od doktora koji su rekli da im je lakše liječiti ljude koji imaju socijalnu podršku od onih koji je nemaju.
Usamljenost je povezana s depresijom i kao takva je rizičan faktor za počinjenje suicida. Kod odraslih, može se povezati s alkoholizmom, no najveći problem je taj što usamljenost uzrokuje različite zdravstvene probleme za koje može proći nekoliko desetljeća prije nego što se otkriju. Kod djece osjećaj usamljenosti se može manifestirati na različite načine. Primjerice, pokazalo se da se mnoga djeca koja odustanu od škole ili se ponašaju antisocijalno osjećaju usamljeno.
I djeca i odrasli koji se osjećaju usamljeno, mogu imati poteškoća pri pamćenju i učenju. Čovjek je socijalno biće i kao takvo, da bi mogao živjeti zdravo i ispunjeno, mora imati zadovoljene potrebe za drugima. Ako ta potreba nije zadovoljena, ona može dovesti do ozbiljnih, životno ugrožavajućih posljedica. Kontakti s drugim ljudima nužni su za naše zdravlje.
Kada se osjećamo usamljeno, kada naši kontakti s drugim ljudima nisu zadovoljavajući, poželjno je potražiti stručnu pomoć psihoterapeuta. Kroz proces psihoterapije može se doći do odgovora što nas ograničava da ostvarimo bliske, zadovoljavajuće odnose s drugim osobama. I kada razriješimo uzroke i primarne osjećaje koje su nas dovele do osjećaja usamljenosti, možemo živjeti ispunjenije i zadovoljnije s drugima oko sebe.
Autorica teksta:
Tatjana
Gjurković, dipl. psiholog
praktičar psihoterapeut
Centar Proventus