Charles Bukowski je rekao: “Ako se dogodi nešto loše, piješ da zaboraviš; ako se dogodi nešto lijepo, piješ da proslaviš; a ako se ništa ne događa, piješ da bi se nešto događalo.“. Drugim riječima, ovaj osebujni književnik čvrsto je vjerovao da za alkohol uvijek imamo izgovor.
I dok je vrijeme godišnjih odmor period u kojemu se većina ljudi želi opustiti i činiti stvari koje možda nema prilike činiti tijekom radnih dana u godini, nerijetko smo svjedoci kako mnogi to čine upravo uz čašicu vina, piva ili nekog drugog alkoholnog pića. U našoj kulturi je zapravo i sasvim normalno i prihvatljivo da se vikendom opuštamo uz alkohol, kao i da su sva veća i važnija životna događanja obilježena upravo konzumacijom alkohola. No, kao psiholog nisam mogla a da se nisam zapitala zašto je tome tako?
Je li konzumacija alkohola samo stvar običaja i kulture ili je posrijedi ipak nešto drugo?
Otkad znam za sebe, uvijek sam bila tip djeteta a danas i odraslog čovjeka koji se u društvima nekako držao po strani. Bilo mi je zanimljivo promatrati i slušati ljude, ali sam se rijetko uključivala u konverzaciju. Kada sam mogla birati između druženja s većim ili manjim društvom, uvijek bi radije birala ona manja. Uživala sam u samoći – kao dijete sam se satima znala sama igrati, toliko uronjena u vlastite aktivnosti da su me roditelji znali tražiti po kući. Jednog dana odlučila sam upisati psihologiju. Iako psiholog najčešće radi jedan na jedan, priroda mog posla odvela me u smjeru u kojemu je moj rad bio baziran na grupe ljudi. Ponekad čak i vrlo velike grupe. Javni nastupi na televiziji, radiju, pred masama… To su sve bile aktivnosti koje su me stavljale u centar pozornosti a koje sam kao introvert svim silama do tada izbjegavala. I iako sam, onako u šali, znala dobivati savjete poput “popij si jednu za hrabrost“, nikada tome nisam pribjegavala. Ali da mnogi ljudi tako “rješavaju“ vlastitu nelagodu – i u to sam se nebrojeno puta uvjerila. I privatno i kao psiholog.
Zašto baš “alkohol za hrabrost”?
Iako vjerojatno ne otkrivam toplu vodu, brojna istraživanja su pokazala da pod utjecajem alkohola dolazi do otpuštanja kočnica. Djelovanje alkohola na naš organizam je takvo da potiskuje anksioznost, strah i nelagodu a sukladno tome ljudi su u takvom stanju spremniji poduzeti radnje koje u trijeznom stanju ne bi. Da alkohol ne djeluje tako samo na ljude, još davne 1946.g. dokazao je psihijatar Masserman koji je proveo eksperiment s mačkama (pitanje etičnost eksperimenta je već sasvim drugo područje). Naime, Masserman je izgladnjele mačke puštao iz kaveza pred kutije iz kojih je mirisala hrana, a koje su imale poklopac koji se pritiskom na jednu polugicu mogao podići. Kada su mačke svladale sistem kako otvoriti kutiju pritiskom šape na polugu i doći do hrane, Masserman im je odlučio otežati. U kutiju je ugradio uređaj, koji je – čim bi mačka otvorila poklopac – puhao jaki mlaz zraka ravno u njezinu njuškicu. Kako to mačke izrazito ne vole, onako gladne bi se odmah povukle i odustale od otvaranja kutije s hranom. Nakon toga, Masserman je htio istražiti što će se dogoditi ukoliko mačke u organizam unesu malo alkohola – hoće li njihova reakcija biti jednaka, gora ili će se nelagoda uslijed puhanja zraka u njuškicu ipak smanjiti. Onako gladnima servirao im je toplo mlijeko pomiješano s alkoholom, koje su unatoč početnim znakovima gađenja ipak popile. Nakon tog opijanja, mačke su bez zadrške kretala prema kutijama s hranom, pritiskale polugu i unatoč snažnom puhanju pojele svu hranu iz kutije. Drugim riječima, Masserman je ovim eksperimentom pokazao kako se mačja nelagoda uslijed puhanja zraka u njušku značajno smanjila pod utjecajem alkohola.
I na kraju, ovaj eksperiment je došao do još jednog važnog zaključka. Naime, prije početka pokusa mačke su – kada im je bilo ponuđeno da biraju između čistog mlijeka i mlijeka s alkoholom – redovito birale čisto mlijeko. No nakon pokusa, u kojemu su uz pomoć djelovanja alkohola uspjele doći do hrane, mačke su radije birale mlijeko s alkoholom. Dakle, ukoliko je i vama alkohol jednom donio određene dobrobiti (bilo kroz smanjenje nelagode, opuštanje ili slično), pripazite da se ne pretvorite u Massermanove mačke s obrascem svakodnevnog ispijanja alkohola.
Autor teksta:
Kristina Bačkonja, dipl. psiholog i NLP trener
Centar Proventus (www.centarproventus.hr )
