Ako se slučajno nađete u blizini osobe koja je doživjela srčani zastoj, od iznimne je važnosti vaša pravovremena reakcija i pomoć. Kako bi se javnost upoznala s ovom temom, u Hrvatskoj je predstavljena prva javnozdrastvena nacionalna kampanja “Oživi me”.
O važnosti brze reakcije i poznavnaja postupka reanimacije razgovarali smo s akademikom Davorom Miličićem, upraviteljem Zaklade Hrvatska kuća srca, predsjednikom Hrvatskog kardiološkog društva, predstojnik Klinike za bolesti srca i krvnih žila Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu – KBC Zagreb.
1. Koji je cilj javnozdrastvene kampanje “Oživi me”?
Akademik Davor Miličić
Cilj je jasan, izravan i praktično orijentiran. Želimo naime osvijestiti naše sugrađane da je nagla srčana smrt najčešći pojedinačni uzrok smrti, da se ona najčešće događa izvan bolnice odnosno zdravstvene ustanove, nerijetko pogađa i one koji do tada nisu uopće manifestno bolovali – uključujući katkada i vrhunske športaše te, najvažnije, da se promptnim jednostavnim postupcima oživljavanja mogu spasiti mnogi životi. Primjerice, u Hrvatskoj oko devet tisuća ljudi godišnje umire iznenadno, od srčanog zastoja. To znači jedna osoba svakoga sata. Najčešće stručna pomoć dolazi prekasno i takve osobe umiru, unatoč činjenici da im Hitna pomoć nerijetko može, najčešće deribrilacijom odnosno tzv. “elektrošokom” ponovno uspostaviti srčanu funkciju. Najveći je problem što već nekoliko minuta bez krvotoka dolazi do nepovratnih oštećenja mozga, pa štogod mi liječnici poduzmemo nakon toga kritičnoga razdoblja, ne može u pravilu spasiti nekoga komu bismo mogli spasiti život da se odmah počelo s osnovnim postupcima oživljavanja. Ti su postupci jednostavni, može ih naučiti svatko, pa je nedopustivo da u Hrvatskoj manje od deset posto ljudi može pružiti primjerenu prvu pomoć i započeti sa srčanožilnim oživljavanjem.
2. Možete li čitatelje provesti kroz osnove postupka oživljavanja?
Ne smijemo brkati srčani udar i naglu srčanu smrt. Srčani udar laički je sinonim za infarkt miokarda, slično kao i moždani udar za infarkt mozga. Infarkt srca može biti uzrok naglog srčanog zastoja, ali on može biti uzrokovan i nizom drugih patoloških stanja od kojih neka prethodno ne uzrokuju nikakve simptome temeljem kojih bi se takav fatalan događaj mogao predvidjeti.
Trebamo se prvo uvjeriti da osoba nije pri svijesti i da ne diše. To je dovoljno za dijagnozu iznenadne srčane smrti. Ako smo prethodno vični i pipanju bila, tim bolje. Ne pipa li se bilo, to je dodatna potvrda da je posrijedi srčani zastoj. Potom treba zamoliti osobe u blizini da odmah pozovu Hitnu pomoć na broj 194 ili 112. Ako nema nikoga oko nas, tada osobno pozivamo Hitnu pomoć, objasnimo da je riječ o nagloj srčanoj smrti i preciziramo mjesto zbivanja. Potom ne gubimo vrijeme ni na što drugo, nego započinjemo s oživljavanjem. Bolesnik leži na leđima na ravnoj podlozi, a mi krećemo s masažom srca u pravilnom ritmu frekvencije 100/min. Riječ je o utiskivanju korijenom dlana u srednji dio prsne kosti, u dubinu od 5-6 cm. Prekrižimo prste obiju ruku, a korijen dlana lijeve ili desne ruke ritmički pritišće, kao što sam prethodno spomenuo, prsnu kost u srednjem dijelu. Za sve koji nisu obučeni u osnovnoj reanimaciji odnosno ne znaju primijeniti umjetno disanje i sama masaža srca može biti dovoljna odnosno učinkovita metoda održavanja cirkulacije. Ako je laik upoznat s tehnikom umjetnog disanja tim bolje. Nakon što trideset puta utisne prsnu kost, slijede dva upuha zraka u usta unesrećenika kojemu se glava mora zabaciti unatrag. I tako bez prestanka do dolaska Hitne pomoći.
Temeljem inicijative Hrvatskoga kardiološkog društva od prije nekoliko godina, a kasnije uz pomoć Ministarstva zdravlja i ostalih institucija, konkretno Ministarstva zdravlja i Gradskog ureda za zdravstvo grada Zagreba, u Hrvatskoj su se počeli nabavljati automatski vanjski defibrilatori. Mogu se vidjeti, iako još u nedovoljnom broju, izloženi u posebnim ormarićima na mjestima javnoga okupljanja, kao što su trgovački centri, kina, športski tereni, zračne luke, okretišta tramvaja. Zaklada Hrvatska kuća srca, nositelj Akcije “Oživi me” nabavila je do sada pet automatskih vanjskih defibrilatora za grad Zagreb, jedan za Osijek i jedan za Vukovar te sasvim nedavno za Gunju i Rajevo Selo, lokalitete koji spadaju u nadležnost Doma zdravlja Županja. Za potrebe Kampanje “Oživi me” izradili smo i aplikaciju za “smartphone” u kojoj se, osim osnovnih informacija o tehnici oživaljavanja, može naći i lokacija svih vanjskih defibrilatora u Hrvatskoj, pa tako i najbližeg defibrilatora u slučaju naglog srčanog zastoja. Ako je vanjski defibrilator izložen negdje relativno blizu, tada je pored pozivanja Hitne medicinske pomoći potrebno i zamoliti nekoga da donese defibrilator na lice mjesta, pod uvjetom da defibrilator u realnom dosegu i da postoji osoba obučena za rukovanje tim uređajem. Naime, najčešće srčani zastoj nastaje uslijed fibrilacije tj. u prijevodu treperenja klijetki. Klijetke doslovce fino trepere i ne istiskuju krv u aortu niti u plućni krvotok, što je istovjetno sa zastojem rada srca. Promptna masaža srca omogućuje uspostavu osnovnoga krvotoka, a defibrilacija može uspostaviti normalan srčani ritam i time vratiti srce u funkciju.
3. Koje je prosječno vrijeme dolaska vozila hitne pomoći na mjesto događaja te što znači svaka minuta bez reanimacije za bolesnika?
Nedavno sam nazočio proslavi 150. obljetnice zagrebačke Hitne pomoći i osjetio ponos čuvši da u slučaju hitnosti prvoga reda kao što je nagli srčani zastoj, Hitna pomoć dolazi na mjesto događaja prosječno za osam minuta. To je sjajan rezultat, bolji od vremena dolaska u mnogim visokorazvijenim zemljama. Inače, u Europi Hitna pomoć dolazi na mjesto zbivanja nakon 10 min. u urbanim sredinama, a u ruralnim za 15-ak minuta ili više. To je nažalost prekasno za očuvanje funkcije mozga, ako se prethodno promptno nije prionulo oživaljavanju ili ako se nije primijenila automatska vanjska defibrilacija. Svaka minuta odlaganja reanimacije znači deset ili više posto manje šanse za preživljavanje. Dakle, naglašavam: nema vremena za čekanje. Ako želimo spasiti nečiji život, trebamo znati primijeniti jednostavne postupke koje sam prethodno opisao.
4. U pojedinim europskim zemljama je osnovno znanje o reanimaciji dio opće kulture, kako tu razinu postići i u Hrvatskoj?
U razvijenijim europskim zemljama, primjerici u zemljama Skandinavije ili u Nizozemskoj, više od šezdeset posto građana vično je osnovnim postupcima oživljavanja. To ima nemjerljivu vrijednost – čak oko četrdeset posto onih koji su doživjeli naglu srčanu smrt izvan bolnice biva uspješno reanimirano i dobiva šansu za preživaljavanje.
Kako to postići u Hrvatskoj? Zapravo, vrlo jednostavno, problem je isključivo o dobroj volji onih koji su mjerodavni za zdravstvo i školstvo. Pored toliko suvišnih i nepotrebnih činjenica kojima obasipamo naše učenike, zar ne bi bilo logično da ih educiramo u nečemu to je jednostavno, što im može biti čak i zabavno, a čime mogu vrlo izvjesno spasiti nečiji žvot nađu li se jednom pred osobom koja je doživjela naglu srčanu smrt. Kao kardiolog koji se bavi intenzivnim kardiološkim liječenjem bio sam nebrojeno puta u prilici oživljavati bolesnike koji su doživjeli nagli srčani zastoj u Klinici. Međutim, jednom sam, vozeći se u zrakoplovu, svjedočio nagloj smrti gospodina koji je sjedio točno ispred mene. Polegnuo sam ga na pod zrakoplova, započeo masažu srca i umjetno disanje i naložio stjuardesi da mi donese automatski vanjski defibrilator. Nakon jednokratne defibrilacije pacijent je uspostavio srčanu funkciju i povratio svijest. Zrakoplov koji je iz Pariza letio za Zagreb spustio se u zračnu luku u Pragu kako bi ondje proslijedio bolesnika – češkog državljanina tamošnjom hitnoj pomoći. Bolesnik je potom primljen u Kardiološku kliniku Karlovog sveučilišta u Pragu, kao uzrok srčanog zastoja otkriveno je kritično suženje lijeve koronarne arterije. Potom mu je ondje ugrađena intrakoronarna potpornica, tzv. stent, a bolesnik je i danas živ i aktivan.
Hoćete li drugačiju priču? Trenutno u mojoj Klinici, na Zavodu za intenzivno kardiološko liječenje leže dva bolesnika koja su doživjela izvanbolnički srčani arest. Srce, bubrezi i ostali organi funkcioniraju normalno, ali je zbog zakašnjelog početka reanimacije došlo do nepovratnog, teškog oštećenja mozga, pa nažalost ti naši bolesnici ne mogu preživjeti, zapravo oni su već umrli. Nakon što su primljeni u Kliniku primijenili smo najmodernije metode liječenja, uključujući i pothlađivanje tijela – definirani protokol u kojemu se kontroliranim snižavanjem tjelesne temperature nastoji umanjiti oštećenje mozga. Uzalud. Proljetos je u Kliniku primljen mladić u dobi od 19 godina koji je vježbao u obližnjem fitness centru i doživio naglu srčanu smrt. Odmah je pozvana Hitna pomoć, ali nitko oko mladića nije znao primijeniti postupke oživljavanja. Hitna je došla nakon 10 minuta, primijenila defibrilaciju i sve ostalo, mladić je dopremljen k nama, srce je radilo normalno, sve tjelesne funkcije bile su uspostavljene, osim što je došlo do nepovratnog oštećenja moždane kore zbog zakašnjele reanimacije. Mladić je umro. Taj je događaj meni osobno bio i glavni, izravni poticaj za pokretanje Kampanje “Oživi me.”
Akademik Miličić ovim putem zahvaljuje svima koji su podržali Kampanju: Uredu za zdravstvo Grada Zagreba, Studentskoj udruzi STEPP , Nogometnom klubu Dinamo, gđi Matiji Vujici te nizu poznatih osoba koje su našu Kampanju učinile “vidljivijom” u javnosti. Hvala i radijskim postajama , Novoj TV , RTL-u te HRT-u u na podršci Kampanji.
Osnovna znanja o utvđivanju nagle srčane srmti, koracima koje valje poduzeti kako bi se pokušalo spasiti onoga kojemu je stalo srce i tehnika oživljavanja moraju postati dio općeg obrazovanja naših građana. Time ćemo u budućnosti zasigurno spasiti značajan broj prerano prekinutih života u Hrvatskoj Stoga molimo za razumijevanje, pomoć i podršku. Nećemo posustati, Kampanja ide dalje!
Foto: Daniel Kasap/Pixsell
Foto: Goran Jakus/Pixsell
Ana Abrahamsberg
