Što sve mora pacijent znati kada dolazi na pretrage? Otkriva dr. med. Sonja Hejtmanek, specijalist medicinske mikrobiologije s parazitologijom koja je ujedno i voditeljica Odjela mikrobiologije u poliklinici Synlab Hrvatska.
Synlab Hrvatska je prvi privatni medicinsko-biokemijski i mikrobiološki laboratorij, osnovan u Republici Hrvatskoj 1995. godine. Tijekom godina, medicinsko-biokemijski laboratorij je prerastao u Polikliniku za medicinsko-laboratorijsku dijagnostiku, a od početka 2007. godine dolazi pod okrilje grupacije Synlab GmbH & Co. KG, osnovane 1998. godine u Njemačkoj. Grupacija Synlab prepoznala je kvalitetu ovog medicinskog laboratorija, a danas okuplja sve vodeće medicinske laboratorije u brojnim zemljama Europske unije, te se širi i van nje.
Ovoga puta predstavit ćemo mikrobiološki laboratorij.
Kako bi vas što jasnije i kvalitetnije informirali, razgovarali smo s dr. med. Sonjom Hejtmanek, specijalist medicinske mikrobiologije s parazitologijom, koja je ujedno i voditeljica Odjela mikrobiologijeu poliklinici Synlab Hrvatska.
Koje sve vrste pretraga pacijenti mogu obaviti u mikrobiološkom laboratoriju poliklinike Synlab Hrvatska?
Ako pacijent dolazi sam u laboratorij, bez već uzetog uzorka kod svog ordinirajućeg liječnika – tada kod nas može učiniti nekoliko grupa pretraga. Grupe pretraga se zasnivaju na pojedinim organskim sustavima, a to podrazumijeva sljedeće:
- Grupa uzoraka respiratornog (dišnog) sustava: obrisak ždrijela (izolacija), nazofarinksa, obrisak vestibuluma (predvorja) nosa, iskašljaj bakteriološki (i na eozinofile, kao i obrisak nosa na eozinofile), obrisak ždrijela (tzv. brzi bris – obrisak za detekciju specifičnog antigena ß hemolitičkog streptokoka grupe “A“), obrisak konjunktive (spojnice oka), obrisak vanjskog zvukovoda (sluhovoda).
- Grupa uzoraka urinarnog (mokraćnog) sustava: urinokultura, protokol po Stameyju i Mearesu (urin bakteriološki – prvi mlaz, urinokultura, ejakulat, urin nakon ejakulacije), ejakulat, obrisak spolovila, uretre/urin – prvi mlaz (STI patogeni), obrisak vulve.
- Grupa uzoraka gastrointestinalnog (probavnog) sustava: stolica bakteriološki, virološki, parazitološki, perianalni otisak (metoda detekcije dječje glistice – Enterobius vermicularis), detekcija Helicobacter pilory u stolici, detekcija toksina Clostridium difficile; UBT (ureja izdisajni test detekcijeHelicobacter pylori).
- Obrisak rane/kožne promjene (strugotina kože).
- Grupa seroloških pretraga (detekcija protutijela iz uzorka krvi).
- Grupa molekularno-dijagnostičkih pretraga – što uključuje detekciju već gore navedenih STI patogena.
Što sve pacijent treba znati kada dolazi na pretrage?
To podrazumijeva da pacijent dolazi samoinicijativno (nije ga uputio ordinirajući liječnik), a to znači da ne zna što treba učiniti, zna da ima tegobe (ili brigu radi potencijalnog oboljenja). Pacijent mora znati opisati svoje tegobe (poteškoće), trebao bi ponijeti sa sobom dosadašnju medicinsku dokumentaciju (vezano za aktualnu poteškoću) i trebao bi imati povjerenja u liječnika te prepustiti liječniku s kojim razgovara – izbor pretraga.
Bilo bi najbolje za samog pacijenta da prije svog dolaska kontaktira laboratorij i dobije osnovne upute (smjernice) za dalju skrb o svom zdravlju, kao i o načinu na koji mora uzeti uzorak (ako ga uzima sam kod kuće, jer je kvaliteta uzorka od vrlo velike važnosti – radi točnosti i svrishodnosti rezultata i budućeg liječenja!)
Smatram da je usmeni kontakt najkvalitetniji oblik kontakta: elektronska pošta je nešto što je danas neizbježno, ali je telefonski kontakt prvenstveno puno prisniji i “otvara vrata” budućem susretu u ordinaciji, gdje je kvaliteta komunikacije najbolja.
Što Vam je najbitnije u odnosu s pacijentom?
U medicini i medicinskoj psihologiji to se zove transfer. To znači da liječnik i pacijent ostvare najbolju moguću komunikaciju – komunikaciju koja će izroditi svrsishodnim rezultatom. Iz toga dalje sve proizlazi i to u najkvalitetnijem obliku (rezultat pretrage – liječenje ako je potrebno).
Ako smo se pacijent i ja odmah dobro sporazumijeli, a to znači da sam ja dovoljno pristupačna da se on odmah “otvara“ i iznosi svoje poteškoće, pacijent mora osjetiti da može imati povjerenja. Svaki liječnik zna i može voditi takav razgovor – za takav pristup treba dovoljno vremena, strpljenja i razumijevanja. Nadalje, bitno je dobiti od pacijenta što više objektivnih informacija i uz dostupan fizikalni pregled odlučiti (sugerirati) vrste pretraga, odgoditi uzimanje uzorka ako postoji medicinsko opravdanje za time, obavezno sve to objasniti pacijentu te mu dati sve detaljne i jasne upute za eventualnu buduću pretragu koja se planira.
Posebno želim staviti naglasak na nalaz s antibiogramom (tj. nalaz s bakterijskim izolatom i s ponuđenim antimikrobnim lijekovima). To ni u kojem slučaju ne znači da se konkretna pacijentova poteškoća mora liječiti antimikrobnim lijekom. Naši nalazi imaju često komentare: ti su komentari upravo relativizacija rezultata i uputa (preporuka) liječniku kojem pacijent inače odlazi. I upravo tada dolazi “na scenu“ smisao našeg posla u pravom smislu riječi, a to je konzultacija ordinirajućeg liječnika. Moram priznati da sam uspjela upravo putem dobre komunikacije sa svojim pacijentom uspostaviti također dobru komunikaciju s njegovim ordinirajućim (direktnim) liječnikom.
U ovo zimsko vrijeme često se spominje streptokok, osobito kad je zdravlje djece u pitanju. O čemu se tu zapravo radi? Kako mogu pacijenti, osobito roditelji, najlakše prepoznati simptome i što trebaju učiniti ako posumnjaju da je bolest uzrokovana streptokokom?
Pretpostavljam da se pitanje odnosi na akutnu grlobolju uzrokovanu ß hemolitičkim streptokokom grupe “A“. To je tzv. piogeni streptokok, a bolest se često naziva i “angina“. Bolest počinje naglo, s visoko povišenom tjelesnom temperaturom (iznad 38°C), s otežanim ili teškim gutanjem, lošim ili teškim općim stanjem bolesnika; roditelji mogu primijetiti bijele “točke“ ili “nakupine“ u predjelu tonzila (mandula), bolne limfne čvorove u predjelu uglova donje vilice, zadah iz usta, odbijanje jela (hranjanja) i pijenja radi boli u grlu (ždrijelu). U takvim slučajevima roditelji svakako trebaju kontaktirati liječnika djeteta i slijediti njegove upute, a ako roditelji dolaze, opet iz spomenutih razloga, samoinicijativno, tada treba učiniti obrisak ždrijelai/ili nazofarinksa. Zašto nazofarinksa? Zato što je veća vjerojatnost da ćete iz dva uzorka, pa time i iz više materijala za obradu i dokazivanje, lakše “uloviti i dokazati krivca“, a naročito je to značajno lakše dokazati iz obriska nazofarinksa kod male djece.
Svakako ovdje treba nešto naglasiti: već spomenuti “brzi“ obrisak ždrijela – bris detekcije specifičnog antigena ß hemolitičkog streptokoka grupe “A“. Ovaj je test indiciran (namijenjen) isključivo kod simptomatskog pacijenta (s razvijenim znakovima bolesti), a nikako za dokazivanje nositeljstva (kliconoštva) istog. Zato kod roditelja (epidemiološka indikacija – dokazivanje nositeljstva) preporučamo isključivo obrisak ždrijela za kultivaciju i izolaciju (tzv. “klasični“obrisak ždrijela)
I još nešto moram naglasiti: za sve nalaze koje pacijenti učine samoinicijativno treba znati liječnik opće (obiteljske) medicine koji skrbi o svom pacijentu, pa tako ujedno i kompletira njegovu medicinsku dokumentaciju.
*****
Podsjećamo da osim izravne suradnje s privatnim pacijentima, Synlab surađuje, tj. pruža laboratorijske usluge brojnim poliklinikama, bolnicama i specijalističkim privatnim ordinacijama.
Synlab Hrvatska je u potpunosti pripravan udovoljiti potrebama i zahtjevima svih pacijenata, liječnika, poliklinika i ostalih zdravstvenih ustanova bez obzira na vrstu i veličinu. Dokaz tome je činjenica kako je Synlab Hrvatska, medicinsko-biokemijski laboratorij 2010. godine akreditiran sukladno međunarodnoj normi HRN EN ISO 15189.
Osim svoje dvije podružnice u Zagrebu i Velikoj Gorici, poliklinika Synlab nedavno je otvorila još jednu – na zapadnom dijelu Zagreba – u Petrovaradinskoj 1, kako bi svoje usluge i dostupnost približila svim korisnicima. Pozivamo vas da da nas s povjerenjem posjetite u našim laboratorijima, jer zdravlje je dragocjeno!
Ordinacija.hr