Kako se približava vrijeme Božića, može se primjetiti kako kod mnogih ljudi raste nervoza: hoće li stići sve napraviti do Božića, koje poklone izabrati, hoće li uopće pronaći poklone (i po kojoj cijeni), kakve će biti reakcije na izabrane poklone, hoće li svi biti zadovoljni Božićnom večerom…
Sjećam se svoje mame koja bi prije svakog Božića bila pod tolikim pritiskom i u takvim pripremama, da bi dan nakon Božića s uzdahom komentirala „Ajde, neka je i ovo prošlo“. Jedva zamjetan smiješak na njenom licu odavao je njezin umor i želju za odmorom. I tada kao dijete a posebno sada kada sam u cipelama svoje mame kao odrasla osoba, pitala sam se treba li to tako biti?
Možemo li kao odrasle osobe uživati u Božiću jednako kao i kad smo bili djeca?
Moj odgovor na ovo pitanje je potvrdan. No da bi do toga došli, potrebno je prepoznati obrasce koji nas usmjeravaju da reagiramo tako kako reagiramo i na vrijeme ih odbaciti – ovaj Božić nam može biti pravo vrijeme za vježbanje novog ponašanja koje će nas dovesti do zadovoljstva.
Prije svega, smatram da je bitno osvijestiti uvjerenja koja nosimo sa sobom a koja nam mogu biti velika prepreka u opuštanju i uživanju u vrijeme blagdana. Ukoliko nosimo uvjerenje da za Božić moramo imati 10 vrsta kolača, da kuća mora blistati, da sve mora biti savršeno (pa tako i pokloni koje odaberemo) – vrlo vjerojatno ćemo biti pod velikim pritiskom kako bi sve to ispunili. U neurolingvističkom programiranju postoji cijeli set pitanja koja nas mogu malo prenuti iz ovog obrasca a neka od njih su: tko kaže da sve mora biti savršeno? Prema čijim kriterijima je nešto savršeno? Što će se dogoditi ako ne budemo imali 10 vrsta kolača, ako ne bude sve savršeno?
Što više razmišljamo o ovim pitanjima, dolazimo do toga da se zapravo ništa neće dogoditi ako nije sve savršeno, ako nemamo 10 vrsta kolača. Ako se vratimo na samu bit Božića – leži li ona u poklonima? U uglancanoj kući? U (pre)obilju hrane? Moje vrijednosti mi govore da ne. Moje vrijednosti mi ukazuju da je bit u toplini doma a ne u njegovoj čistoći; da je bit u zajedništvu i obitelji; a ne u poklonima; u veselju i sreći; a ne u natrpanosti blagdansog stola. I iako će i moja kuća biti čista, iako ću i sama napraviti Božićnu večeru i pokoji kolač – moj Božić izgleda tako da u svemu tome uživam. Možda moji prozori neće biti kristalno sjajni – ali dok ih glancam, slušat ću pjesme koje me vesele (i usput zapjevati uz nadu da me nitko od susjeda neće čuti). Kolači možda neće biti kao iz slastičarni – ali ću ih raditi s ljubavlju zajedno sa svojom obitelji. I pritom ćemo se dobro zabavljati. Na Božićnoj večeri možda neću imati 5 različitih jelovnika; ali će se svi najesti i pritom napričati i nasmijati. I možda moj Božić izvana neće izgledati savršeno – ali iznutra ja ću biti sretna. A i ljudi oko mene. Jer to je bit Božića. Zar ne?
Ovog Božića izaberite uživanje i veselje u svakom danu koji imate prilike provesti sa svojom obitelji – a pokoja mrvica na podu čekat će vas i nakon Božića. I sigurna sam da je nitko neće ni zamjetiti uz dobru atmosferu.
Autor teksta:
Kristina Bačkonja, dipl. psiholog i NLP trener