Kako je upravo adolescencija doba formiranja seksualnog identiteta i eksperimentiranja, nije neobično da se kod nekih adolescenata javlja konfuzija oko istog tog identiteta.
Adolescencija ili vrijeme puberteta je vrlo burno i zbunjujuće razdoblje u životu djeteta
Podaci mnogih istraživanja govore da su adolescenti homoseksualne orijentacije u velikoj mjeri izloženi, za razliku od njihovih heteroseksualnih vršnjaka, osjećajima straha, krivnje, srama, usamljenosti, a samim tim podložni i većem rizičnom ponašanju (pokušaji samoubojstva, konzumiranje droga i alkohola, rizično seksualno ponašanje, napuštanje vlastitih domova).
Zbog opravdanog straha od zlostavljanja, diskriminiranja i ostalih oblika nasilnog ponašanja, većina takvih adolescenata će sebe ili pokušati “promijeniti” (vjerujući da je to samo prolazna faza) ili će skrivati vlastitu seksualnu orijentaciju.
Rijetki su oni koji uspijevaju otvoreno i bez straha izražavati vlastitu homoseksualnu orijentaciju i živjeti u skladu s njom. Moguće je da se spolni identitet ne razvije u potpunosti sve do odrasle dobi, ali ako se pokaže da je vaše dijete homoseksualne orijentacije, vaša ljubav i prihvaćanje od su presudne važnosti.
Savjeti za roditelje za razgovor s djecom o seksualnosti
Pokažite da ste pristupačan roditelj s kojim dijete može iskreno razgovarati o svemu, pa tako i o svojoj seksualnosti. Nemojte osuđivati njegove postupke, već mu dopustite da sam donese odluku imajući u vidu vaše stavove i uvjerenja (koje ne mora prihvatiti kao svoje). Kao što i u drugim situacijama očekujete da reagira kao odrastao, dajte mu priliku da pokaže zrelost i odgovornost i u odnosa na svoje seksualno ponašanje.
Učite ih vještinama donošenja seksualnih odluka, pružite im sve relevantne informacije iako možda pretpostavljate da ih već znaju. Mnogi se roditelji osjećaju ugroženi seksualnošću svog adolescenata i pokušavaju to regulirati ograničavanjem podataka o kontracepcijskim metodama (”bolje da se boje trudnoće”), ograničavanjem onoga što bi mogli vidjeti na filmu ili se jednostavno pretvaraju da seksualnost u adolescenciji ne postoji. Baš zbog svega navedenog nužno je poučavati djecu vrijednostima seksualnog ponašanja i pomagati im pri pravilnim odlukama u stupanju u iste.
Imajte na umu da razgovor o spolnosti ne bi trebao započeti u tinejdžerskoj dobi: ako do tada nije uspostavljena razina komunikacije na kojoj možete otvoreno razgovarati sa svojim djetetom o svim temama, u adolescenciji će to biti vrlo nelagodno. Prva pitanja koja se mogu povezati sa spolnošću pojavljuju se već u predškolskoj dobi, a treba im odgovoriti iskreno i na razvojno primjeren način.
Nemojte uvijek čekati da vas dijete nešto pita vezano uz seksualnost. Nađite načine da i sami počnete raspravu ili potaknete postavljanje pitanja. Ako dijete samo ne postavlja pitanja o seksualnim odnosima, to ne znači da ga ne zanima i da ne postoje odgovori koje bi htio znati.
Ne morate biti eksperti i sveznalice kako bi bili roditelji koji podržavaju svoju djecu: vaše prihvaćanje, pouzdanost i povjerenje da vam se uvijek i u svakoj situaciji mogu obratiti ma kako ona neugodna bila, od neizmjerne su važnosti za vaše dijete. Bez obzira što odrastaju, neka vaša djeca uvijek imaju „sigurnu bazu“ u koju se mogu vratiti i obratiti kada im je potrebna pomoć.
Povećanjem znanja, promjenom stavova i rizičnog ponašanja adolescenata, učenjem vještina i razvijanjem samopoštovanja razvija se i odgovornost u seksualnom ponašanju.
Imajte na umu da se u porukama kojima ih upozoravamo na rizike i potičemo na odgovorno ponašanje ne smije izgubiti iz vida i pozitivna strana seksualnosti koja se odnosi na uživanje. Edukacija koja se temelji na zastrašivanju nije djelotvorna i najčešće će rezultirati otporom.
