Panika napada bez upozorenja, bilo kad i bilo gdje. Napadi mogu pogoditi i tijekom spavanja, a trajati od nekoliko minuta do nekoliko sati.
Psihološki problem s fizičkim sipmtomima
Napadi panike obilježeni su iznenadnim osjećajem straha ili nadolazeće propasti uz snažnu bojazan od ludila i smrti. Iako se radi o intenzivnom iskustvu čiji simptomi se čine iznimno ozbiljnima, oni su u slučaju napada panike preuveličani te ne predstavljaju realnu opasnost po zdravlje iako mogu biti popraćeni uznemirujućim tjelesnim osjetima, poput otežanog disanja, osjećaja gušenja, bolova u prsima, lupanja i ubrzanog rada srca, poremećene ravnoteže, slabosti, mučnine, vrtoglavice, nesvjestice, poremećaja vida, znojenja, itd…
Neke osobe neće prepoznati da je riječ o paničnom napadu, posebice kada su tjelesni simptomi, poput lupanja srca i teškoća s gutanjem, jako izraženi, nego će posumnjati na srčani udar ili sličnu poteškoću. Liječničku pomoć potrebno je potražiti, posebice ako osoba ima od ranije zdravstvenih poteškoća ili genetskih predispozicija za srčani udar. Sam panični napad neće dovesti do padanja u nesvijest ili srčanog udara. – uvjerena je Lana Horak, magistra psihologije, usmjerenje: kognitivno-bihevioralna psihoterapija.
Napadi su individualne prirode i zato neće kod svakog biti prisutni svi navedeni simptomi, dok se u određenih pojedinaca mogu pojaviti i simptomi nekarakteristični za napade panike.
Život s napadima panike
Uzrok paničnih napada nije u potpunosti jasan. Najčešće se pojavljuju u periodima kada osoba prolazi kroz velike životne promjene, kao što su vjenčanje, selidba, rođenje djeteta, i slično, ali i kod osoba koje vode stresni način života. Depresija, suicidalne sklonosti te alkoholizam i ovisnosti o drogama karakteristični su za mnoge osobe koje pogađaju napadi panike.
Osobe koje su već doživjele napad panike u većem su riziku od njegove ponovne pojave u odnosu na one koji od njega nikad nisu patili. Ukoliko je osoba doživjela izdvojeni napad panike koji se nije ponovio, najvjerojatnije nema potrebe za liječenjem i sama će se oporaviti. U takvim se slučajevima najčešće radi o osobama koje nisu izbjegavale suočavanje sa situacijama u kojima su ih napadi pogodili.
Napad panike spada u tip anksioznih psihičkih stanja i normalna je pojava u općoj populaciji. Ako osoba ima neočekivane, ponavljajuće napade panike, boji se ponovnih paničnih napada ili je zabrinuta oko mogućih posljedica te u skladu s time mijenja svoja ponašanja, tada govorimo o paničnom poremećaju. – objašnjava Lana Horak, magistra psihologije, usmjerenje: kognitivno-bihevioralna psihoterapija.
Razni stvarni ili iracionalni strahovi karakteristično su osjećanje tijekom trajanja samog napada panike no nakon njegovog proživljavanja, osobe koje pate od paničnog poremećaja se počinju bojati opetovanih napada i tako ulaze u stanje anticipatorne anksioznosti, iščekivanja novog napada koje prati osjećaj tjeskobe. Kod njih nastupa strah od samih fizičkih simptoma koji dolaze s napadom i utoliko fobično izbjegavanje situacija u kakvima se napad panike dogodio, nadajući da će ga tako spriječiti usprkos tome što nisu u mogućnosti kontrolirati njegovu pojavu.
Kako reagirati i postupiti
Za vrijeme napada panike najefikasnije je disati u vrećicu ili majicu kako bi udisali zrak koji je zasićen CO2 te ponovno uspostavili ravnotežu plinova u krvi te tako umirili autonomni sustav. – savjetuje Lana Horak, magistra psihologije, usmjerenje: kognitivno-bihevioralna psihoterapija.
Liječenje ovakvih poremećaja je dokazano učinkovito i nakon uspješnog procesa terapije može se očekivati da će napadi panike nestati, odnosno da će ih osoba naučiti kontrolirati.
Nakon napada panike moguće je obratiti se liječniku opće prakse koji će osobu usmjeriti dalje. U psihoterapeutskom kontekstu, kognitivno bihevioralna psihoterapija pokazala se najučinkovitijom u radu s osobama koje doživljavaju panične napade i slične poteškoće anksioznog tipa, pa je primjereno kontaktirati i kognitivno-bihevioralnog psihoterapeuta. – preporučuje Lana Horak, magistra psihologije, usmjerenje: kognitivno-bihevioralna psihoterapija.
Nakon kliničke dijagnoze, liječenje se odvija farmakoterapijom i/ili psihoterapijom, ovisno o potrebama i sposobnosti osobe da se nosi sa strahom.
U općoj populaciji raširenost paničnog poremećaja iznosi od 0,5 do 3% unutar godine dana, te su mu više sklone žene. Međutim, psihoterapeutski rad s osobama s paničnim poremećajem pokazuje se jako uspješnim i brzim. – jamči Lana Horak, magistra psihologije, usmjerenje: kognitivno-bihevioralna psihoterapija.
Saznajte osnovne činjenice o tjeskobi
Foto: Shutterstock
Janja Pilić
