U Specijalnoj bolnici „Sv. Katarina“ iznimna se pažnja posvećuje vertebrologiji. Obavljaju se sve vrste zahvata na kralježnici, a stručnjaci su posebno specijalizirani za liječenje degenerativnih promjena kralježnice, hernije diska, stenoze spinalnog kanala, prijeloma koji su posljedica osteoporoze
Vertebrologija je interdisciplinarna grana medicine koja se bavi dijagnosticiranjem i liječenjem bolesti kralježnice, posebno se razvila u posljednjem desetljeću. U specijaliziranoj ambulanti za bolove u predjelu kralježnice u Specijalnoj bolnici „Sv. Katarina“ primjenjuje se jedinstveni program koji uključuje cjelovitu dijagnozu i liječenje akutnih i kroničnih bolova u svim segmentima kralježnice (vratni, prsni, lumbalni, križni i trtični dio), a svakom pacijentu pristupa se individualno. Ako je potrebno, uključuje se i neuroradiološka dijagnostika i/ili minimalno invazivni dijagnostički zahvat (dijagnostička vertebralna intervencija).
Tim kirurga izvodi sve zahvate u koje se po potrebi uključuju i otvorene operacije kralježnice. Minimalno invazivne zahvate i operacije na kralježnici izvode vrhunski osposobljen spinalni kirurg i neurokirurg zajedno s ostalim stručnim osobljem. U svom radu liječnici i ostalo osoblje bolnice koriste se opremom i instrumentima vodećih svjetskih proizvođača.
Najčešći bolovi u leđima
“Degenerativne bolesti kralježnice su sve češće jer je ljudski vijek znatno dulji nego ranije, ljudi danas uglavnom sjede i premalo se kreću. Uzrok degenerativnih bolesti može biti i preopterećenje pri bavljenju sportom, pogotovo kod ekstremnih sportova i sportova u kojima ima puno brzih rotacijskih pokreta. Mlađi ljudi imaju više problema s hernijom diska, stariji sa zglobovima i kostima”, objašnjava doc. dr. sc. Karlo Houra, dr. med., spec. neurokirurgije.
“Najčešće se ljudi žale na nespecifične probleme u leđima. Istraživanja pokazuju da čak 80 posto ljudi barem jednom osjeti bol u leđima. Kod većine bolesnika bol prolazi u roku od šest tjedana, kod deset posto prisutan je kronični bol koji traje više od 12 tjedana. Većina pacijenata koji se liječe kod nas ima bolove, ali ne i funkcionalne probleme. Pošto se bolovi pojačavaju, potrebno ih je liječiti. Nakon detaljnih pregleda najčešće se utvrdi da je pacijent već u prošlosti patio od bolova koji nisu ometali njegov svakodnevni život. K nama dolaze tek kad više ne mogu trpjeti bolove”, objašnjava Darko Perović, dr. med., spec. kirurgije.
Za uklanjanje bolova koristimo konzervativno liječenje, minimalno invazivne zahvate (vertebralne intervencije) i operacije na principu multidisciplinarnog pristupa.
“Najprije nastojimo bol otkloniti uz pomoć fizioterapije. Na taj način rješavamo oko 75 posto slučajeva pacijenata koji imaju bolove u predjelu vrata ili leđa. Ako to nije dovoljno i bol traje više od tri mjeseca, slijedi dijagnostika”, dodaje kirurg Perović.
“U okviru dijagnostike najprije obavimo pregled magnetnom rezonancijom jer je to najkvalitetnija metoda za otkrivanje bolesti, metoda uz pomoć koje vidimo sve strukture kostiju i mekanih tkiva. Kod mladih ljudi, na primjer, tražimo herniju diska koju kompjuterskom tomografijom ili rendgenom ne možemo vidjeti. Potom slijedi elektromioneurografija (EMNG), tj. pregled živaca. Nakon toga minimalno invazivni dijagnostički, a zatim i terapijski zahvati (terapijske vertebralne intervencije). Kirurški zahvat primjenjuje se tek kada svi drugi zahvati ne daju očekivane rezultate.”, objašnjava doc. Houra.
Liječenje hernije
80 % hernija je na donjem dijelu kralježnice, najčešće od četvrtog lumbalnog do prvog sakralnog kralješka
U najtežim primjerima hernija može uzrokovati slabljenje mišića, čak i inkontinenciju. U tim slučajevima nužna je operacija za rješavanje problema
“Postupci liječenja ovise o vrsti i stupnju bolesti. Ako se magnetnom rezonancijom otkrije, na primjer, blaži oblik hernije diska i utvrdi mjesto boli, što nije uvijek slučaj, pristupa se minimalno invazivnoj terapiji za rješavanje bolova koja se zove specifična transforaminalna epiduralna steroidna injekcija (TESI). Blaži stupanj hernije liječimo epiduralnim injekcijama, dok je za teže oblike nužna operacija”, objašnjava kirurg Darko Perović.
Hernija se može javiti bilo gdje na kralježnici, 80 posto slučajeva hernije nastaje na donjem dijelu kralježnice, najčešće od četvrtog lumbalnog do prvog sakralnog kralješka. No hernija je moguća istovremeno na više dijelova kralježnice, a za svaku herniju nije potrebno liječenje. Velik broj ljudi ima herniju, neki od njih uopće nemaju simptome te im liječenje nije potrebno. U najtežim slučajevima hernija može uzrokovati slabljenje mišića, kao i inkontinenciju. U tim slučajevima operacija je nužna, no ti su slučajevi rijetki, tumače kirurzi u bolnici „Sv. Katarina“.
Važno je napomenuti da bol kod hernije ne uzrokuje samo pritisak diska na živac nego i kemijska upala živca.
“Injekcijom ubrizgamo dva lijeka koja djeluju protuupalno i analgetički. To pomaže u 70 posto slučajeva hernije. Važno je da lijek ne ide kroz tijelo, već dolazi što bliže živcu, što mnogostruko povećava učinak lijeka. Kako bi se to postiglo, sve zahvate izvodimo pod nadzorom rendgenskih zraka (rendgenskog pojačala) uz primjenu kontrastnog sredstva. To znači da je injekcija puno preciznija jer dolazimo neposredno do živca koji hernija pritišće”, tumači doc. Houra.
TESI injekcije koriste se i u drugim bolnicama, ali ne u kombinaciji s rendgenskim pojačalom. Kako tumači doc. Houra, u bolnici „Sv. Katarina“ u te se svrhe koriste digitalnim rendgenom s ravnim detektorom koji osigurava sliku više rezolucije i boljeg kontrasta. Zračenja tih aparata u odnosu na ostale dva-tri puta su manja.
Liječenje degenerativnih promjena
Epiduralna injekcija prvi je korak i u liječenju stenoze spinalog kanala, to jest suženja spinalnog kanala u kralježnici zbog zadebljanja ligamenata i okoštavanja. Pritisak na kralješničnu moždinu ili korijenove živaca uzrokuje bol duž leđa i bol u nogama pri hodanju. Ove promjene najčešće su u vratnom i slabinskom dijelu kralježnice.
“Polovinu bolesnika odmah izliječimo, dok je polovini bolesnika potrebna operacija. Cilj tih operacija je uz pomoć minimalno invazivnih postupaka ukloniti dovoljno tkiva i proširiti spinalni kanal”, tumači doc. Houra.
Kod starijih ljudi bolove u leđima kojima su uzrok zglobovi liječi se radiofrekventnom neuroablacijom. Uz pomoć struje koju provodi igla umrtvljuje se živac u kralježnici tako što se grijanjem uzrokuje koagulacija proteina na živcu. Dugotrajne bolove uzrokuju i osteoporozni prijelomi. Kod njih postoje tri metode liječenja: vertebroplastika, kifoplastika i stent.
“U Sv. Katarini uglavnom primjenjujemo kifoplastiku. Kroz tanku cijev, pod rendgenskim nadzorom, u kralježnicu uvedemo balon koji kralješke vraća u normalan položaj. Nakon toga balon odstranjujemo, a u taj prostor ubrizgamo cement koji se nakon 15 minuta stvrdne i postane čvršći od kosti. Bolesnik se može ustati nakon sat vremena i više ne osjeća bolove. Najnovija, još preciznija, a ujedno i najskuplja metoda, je stent. U tom slučaju balonu je nadodana metalna mrežica (stent) koja sigurno zadržava normalan položaj kralješka postignut balonom, prije nego što se novostvoreni prostor ispuni cementom. Najjednostavnija, ali ujedno i najmanje precizna, jest vertebroplastika, kod koje se ne koristi balon nego se jednostavno u oštećen kralježak ubrizgava cement. I bolesnike s metastazama možemo liječiti tim metodama, ali liječenje ovisi i vrsti tumora”, tumači kirurg Darko Perović.
Sve na jednom mjestu
Minimalno invazivne zahvate na kralježnici primjenjuje puno bolnica i zdravstvenih centara, no nigdje se ne radi sve na jednome mjestu. U Specijalnoj bolnici „Sv. Katarina“ bolesnik može svih pet postupaka obaviti na jednome mjestu: pregled, snimanje magnetnom rezonancijom, pregled živaca (EMNG), minimalno invazivni zahvat ili operaciju te fizikalnu terapiju. Minimalno invazivni zahvati rade se u dnevnoj bolnici, što znači da bolesnici dolaze i odlaze u istom danu. Iza složenih operacija kralježnice i umetanja proteza potreban je nadzor u jedinici za postanestezijsku njegu.
Anestezija je čvrsto povezana s minimalno invazivnim zahvatima i operacijama, za nju se upotrebljavaju najbolja i najsuvremenija sredstva.
“Minimalno invazivne zahvate i kifoplastiku izvodimo u lokalnoj ili regionalnoj anesteziji. Bolesnik je pod lakšim sedativima, a s njim cijelo vrijeme komuniciramo i pratimo funkcije živaca kako ne bi došlo do neželjenih povreda. Vrlo brzo nakon zahvata bolesnik stoji na nogama i hoda”, tumači Ira Skok, dr. med., spec. anesteziologije.
U bolnici „Sv. Katarina“ primjenjuju se najsuvremenije metode regionalne anestezije: spinalna, epiduralna i periferna blokada.
Anesteziologinja Ira Skok naglašava da koriste najbolja i najsuvremenija sredstva, bilo anestetike bilo analgetike, koja su za bolesnika manje toksična te izazivaju manje povraćanja i slabosti.
Bolesnika prije svakog zahvata kompletno pregleda anesteziolog, a odgovarajuća sredstva i potrebne količine određuju se individualno prema osobinama svakog pacijenta.
Najmanje invazivna je, prema riječima Ire Skok, specijalistice anesteziologije, periferna blokada živaca za koju nema pravih kontradikcija, jedino relativne (infekcija na mjestu uboda, maligne bolesti i alergije na sredstva). Obavlja se pod nadzorom ultrazvuka na način da se iglom ubrizga sredstvo u blizinu živca koji je povezan s mjestom operacije. U tom slučaju kasnije nije potrebno intravenozno dodavanje sredstava protiv bolova jer blokada djeluje 24 sata.
“Ljudi se jako boje bolova, ali istinski ih ništa ne boli “, dodaje Ira Skok.
Autotransfuzija smanjuje mogućnost zaraza
Sve operacije usmjerene su na smanjenje krvarenja, što je posebno značajno kod ugrađivanja velikih proteza, na primjer kod operacije kuka ili koljena, gdje se očekuje veći gubitak krvi.
“Transfuzija uvijek predstavlja rizik bez obzira na to što je krv testirana, zato imamo više jedinica za autotransfuziju, jednu na pacijenta. To znači da uređaj između i iza operacije sa drenaže skuplja krv pacijenta, filtrira je i vraća pacijentu njegovu vlastitu krv, što smanjuje rizik od infekcije. Bez obzira što je taj uređaj jako skup, kod nas vlada mišljenje da je najjeftinije ono što je najbolje za pacijenta”, tumači anesteziologinja Ira Skok.
Individualno prilagođen fizioterapeutski program
Individualno prilagođen program fizikalne terapije svojstven je za naš rehabilitacijski tim. Iza operacije pacijent započinje fizikalnu terapiju koja ubrzava cijeli proces rehabilitacije. Program je individualno prilagođen tipu operacije, ozljedi i ciljevima liječenja. Ponekad je fizikalna terapija čak i prvi korak u liječenju bolnih ili oštećenih zglobova, te operacija nije ni potrebna.
“U rehabilitaciji sudjeluju specijalist fizikalne medicine i rehabilitacije, fizioterapeuti i prema potrebi drugi stručnjaci, npr. neurolog, radiolog, ortoped, neurokirurg. Za našu bolnicu je svojstven interdisciplinarni pristup pacijentu po principu sve na jednome mjestu i u jednome danu”, naglašava Darija Granec, dr. med., spec. fizikalne medicine i rehabilitacije.
Rana rehabilitacija i fizikalna terapija su, prema njezinim riječima, uvjet za uspješan oporavak pacijenata nakon ozljede ili operacije, omogućava im nastavak uobičajenih životnih aktivnosti bez ograničenja i bolova. “Moramo obnoviti pokretljivost zglobova i snagu mišića te pacijente naučiti pravilnim pokretima pri sjedenju ili hodanju da bi spriječili daljnje ozljede. To je jako značajno kod ozljeda sportaša koji su pod velikim stresom u tijeku njihove aktivne sportske karijere”, tumači Darija Granec, specijalistica fizikalne medicine i rehabilitacije. Kod rehabilitacije u bolnici „Sv. Katarina“ ključna točka svakog rehabilitacijskog programa je kinezioterapija, odnosno medicinska gimnastika te drugi postupci fizikalne terapije kao što su primjerice vježbanje na aparatu za pasivno razgibavanje, kriokompresija, elektroterapije, magnetoterapija, ultrazvuk, udarni val (ESWT). Kod izrade programa terapeuti koriste različite manualne tehnike: dinamička neuromuskularna stimulacija (DNS), Bobath, McKenzie, Mulligan, Cyriax, postizometrijska relaksacija (PIR), triger točke te bandažiranje i kinesiotaping.
75 % bolesnika s bolovima u vratu ili leđima izliječi se odgovarajućom fizioterapijom
Uz pomoć uputnice obavite i neurofiziološku dijagnostiku (EMNG ruku i nogu, EEG), te UZV dječjih kukova
Specijalna Bolnica „Sv. Katarina“ ugovorna je ustanova Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje za izvođenje dijagnostičke pretrage magnetske rezonancije (MR) i ortopedskih pregleda.
U bolnici „Sv. Katarina“ može se obaviti pretraga MR–a mozga i kralježnice, zglobova i mišića, trbušnih i zdjeličnih organa, krvnih žila cijelog tijela, a izvodi se i MR artrografija svih zglobova. Isto tako moguće je obaviti ovu pretragu u anesteziji, što je posebno značajno za MR kod djece i klaustrofobičnih pacijenata. Putem uputnice HZZO-a moguće je i obaviti ortopedski pregled.
Glavni aduti bolnice „Sv. Katarina“
- pretraga magnetnom rezonancijom
- sve operacije muskuloskeletnog sustava (artroskopija, ugradnja umjetnih zglobova, kirurgija stopala)
- sve operacije kralježnice
- individualni program fizikalne terapije i rehabilitacije
- minimalno invazivni vertebralni zahvati
- neurološka dijagnostika
Među vodećim svjetskim bolnicama
Bolnica „Sv. Katarina“ moderno je opremljena privatna bolnica smještena na 2254 četvorna metra te u izravnoj blizini bolnice u Zaboku. Registrirana je za obavljanje djelatnosti ortopedije, kirurgije, neurokirurgije, fizikalne medicine i rehabilitacije, radiologije i anesteziologije, reanimatologije i intenzivne njege. Može se pohvaliti vrlo visokom stručnošću osoblja i korištenjem najsuvremenije dijagnostičke, terapeutske i rehabilitacijske infrastrukture. Prošle je godine bolnica, kao jedna od rijetkih zdravstvenih ustanova u Europi, dobila prestižan naslov vodeće bolnice u svijetu.
Više saznajte na www.svkatarina.hr
