Od prvog dana života djeca počinju istraživati i upoznavati vlastito tijelo, kako se ono kreće i što sve s njim mogu napraviti. Najčešće uživaju biti gola, opirući se dodatnim ”smetnjama” poput pelena ili odjeće.
Otkrivanje spolnih dijelova tijela najčešće je slučajno, kroz igru, kupanje, dodirivanje. Simultano s razvojem kognicije i pojma o sebi, djeca već krajem druge godine života formiraju svoj spolni identitet. Svijest da je dijete dječak ili djevojčica te da se to kroz život neće promijeniti učvršćuje se oko četvrte godine. Tada se najčešće javlja povećana radoznalost za svoje i tuđe spolne organe.
Kroz igre ”doktora”, ”mame i tate”, međusobno pokazivanje spolovila, gledanje odraslih dok se tuširaju ili presvlače možemo primijetiti kako djeca te dobi pokazuju velik interes za spolne razlike. Te igre i istraživanja su najčešće bezazleni i normalan dio odrastanja.
Ukoliko se tome pridoda prevelika važnost moguće je kod djeteta izazvati osjećaj srama i nelagode te tako utjecati na djetetovu sliku o sebi te njegove kasnije stavove o seksualnosti. Naravno, ako dođe do učestalih međusobnih diranja, primjerice u vrtiću, važno je prekinuti ta ponašanja i objasniti rječnikom primjerenim djeci sve što ih zanima. Sadržaj je moguće popratiti dodatnim materijalima, slikovnicama, pričama. Interes za svoj i tuđe spolne organe smanjuje se u šestoj i sedmoj godini te traje sve do početka puberteta.
Samozadovoljavanje je također prirodan dio djetetova odrastanja
Često je odraslima teško povezati pojam samozadovoljavanja s pojmom djece. Najčešće se javlja između prve i treće godine.
Samozadovoljavanje djeteta povezano je s normalnim spolnim razvojem te nema veze s seksualnosti. Fokus je na ugodi i opuštanju koju osjećaju kada dodiruju ili trljaju spolovila. Kod neke djece samozadovoljavanje će biti učestalije, a kod neke rjeđe. Može biti povezano s dosadom, pomoć pri uspavljivanju, izbacivanju viška energije.
Problem se može javiti kada samozadovoljavanje postane prečesto i preintenzivno. Ono nam može ukazivati da je dijete osjeća unutarnju napetost te da je pod povećanim stresom. Samozadovoljavanje tada postaje mehanizam opuštanja i samozaštite.
Kako je dječje samozadovoljavanje u našoj kulturi taboo tema, odrasli često ne znaju kako reagirati u takvoj situaciji. Ako se dijete samozadovoljava u javnosti poželjno je bez posramljivanja, čuđenja ili kazne odvratiti pozornost. Kasnije je poželjno djetetu objasniti da je to samo njegova stvar te da to može raditi kada nikoga nema, u sobi, kupaonici i slično. Smanjenje unutarnje napetosti kod djeteta često dovodi do smanjenja učestalosti samozadovoljavanja. Ako je potrebno, može se potražiti dodatna pomoć stručnjaka kako bi dobile smjernice u daljnjem odgoju.
Foto: Shutterstock
