Sindrom toksičnoga šoka je teška, akutna bolest koju uzrokuju toksini bakterija (zlatnog stafilokoka i piogenog streptokoka) kada uđu u krvotok.
Sindrom toksičnog šoka (engl. Toxic shock syndrome – TTS) je akutna i teška bolest koja može zahvatiti mnoge organe, a prepoznata je tek osamdesetih godina prošloga stoljeća.
Karakteristični simptomi su:
- nagli porast temperature tijela
- jako sniženi krvni tlak
- povraćanje
- proljev
- crveni osip po koži koja se ljušti nakon oporavka
- oštećenja mnogobrojnih unutarnjih organa i njihove funkcije.
Sindrom toksičnoga šoka je 1978. prvo uočen kode djece, no kasnija su istraživanja pokazala da se najčešće javlja u odraslih, posebno često u žena.
Osamdesetih se godina dvadesetoga stoljeća u velikoj većini slučajeva dijagnoza sindroma toksičnoga šoka pojavljivala se kod žena koje menstruiraju, no danas je broj oboljelih žena koje menstruiraju jednak onima koje ne menstruiraju.
Sindrom toksičnoga šoka povezuje se s, u prvome redu, bakterijom Staphylococcus aureus (zlatni stafilokok) tj. sa stafilokoknim TSS toksinom-1, ali i bakterijom Streptococcus pyogenes A (piogeni streptokok gr. A) i njegovim toksinom.
Ove bakterije žive na koži, u nosu i ustima i najčešće uopće nisu opasne, ali ulaskom u krv kroz oštećeno tkivo kože ili rodnice i proizvodeći toksine mogu izazvati sindrom toksičnoga šoka.
Zlatni se stafilokok može naći u 5-10 % zdravih žena kao dio normalne bakterijske flore rodnice. U vrijeme menstruacije, zlatni se stafilokok nađe u oko 17% žena. Stoga se smatra da su u najvećemu riziku za obolijevanje od sindroma toksičnoga šoka žene koje imaju u rodnici pozitivan stafilokok (ili streptokok) i rabe tampone.
Vjeruje se da je nagli porast broja oboljelih, posebno žena, osamdesetih godina bio posljedica upotrebe novih vaginalnih tampona tj. materijala od kojih su bili izrađeni i njihovom mogućnošću upijanja-apsorpcije menstrualne krvi. Tamponi s većom apsorpcijskom moći češće su se povezivali s nastankom sindroma toksičnoga šoka. Naime, tamponi koji imaju jaku moć apsorpcije, osim menstrualne krvi, apsorbiraju i tvari nužne za rast laktobacila, bacila (Bacillus vaginalis) koji osigurava kiselost rodnice i sprječava rast drugih, potencijalno opasnih bakterija. Stoga su 1985. s tržišta povučeni poliakrilatni tamponi, pa se današnji tamponi proizvode najčešće od pamuka. Nakon što su s tržišta poliakrilatni tamponi povučeni, broj oboljelih žena od sindroma toksičnoga šoka dramatično je pao.
Važno je naglasiti da sindrom toksičnoga šoka ne pogađa samo žene u menstruaciji, već i žene nakon poroda, muškarce ali i djecu i to ukoliko bakterije, zlatni stafilokok i piogeni streptokok uđu u krvotok kroz ranu, opekotinu ili ogrebotinu kože (ili rodnice), proizvodeći opasne toksine.
Liječenje sindroma toksičnog šoka
Sindrom toksičnoga šoka je teško i po život opasno stanje koje zahtijeva bolničko liječenje u jedinici intenzivnog liječenja.
Liječenje se provodi antibioticima, lijekovima koji podižu tlak, imunoglobulinima ali i drugim lijekovima i postupcima što ovisi o tomu koji su organi toksinima oštećeni. O stupnju oštećenja organa ovisi i duljina ali i način liječenja. Liječenje može biti dugotrajno ukoliko su oštećeni unutarnji organi (bubrezi, jetra, srce). Ukoliko dođe do oporavka, liječenje antibioticima nastavlja se još kod kuće 6-8 tjedana.
Ženama koje su preboljele sindrom toksičnoga šoka ne savjetuje se da upotrebljavaju tampone, a nužno je da svi (i žene i muškarci i djeca) češće i temeljito peru ruke, posebno žene koje upotrebljavaju menstrualne čašice. Ozljede kože ili rane nakon operacije valja održavati čistim i redovito mijenjati rublje. Ženama koje upotrebljavaju tampone savjetuje se da ih mijenjaju svakih 4-8 sati, bez obzira na obilnost krvarenja.
Ukoliko postoji i samo sumnja na sindrom toksičnoga šoka, valja se što prije javiti u hitnu službu jer mogućnost izliječenja ovisi o brzini kojom se liječenju pristupilo.
Foto: Shutterstock
