Magistar fizioterapije Marinko Grgić upozorava na porast ozljeda u teretanama, osobito među mladima, te objašnjava zašto društvene mreže stvaraju nerealna očekivanja i opasne trening navike.
Početak godine tradicionalno donosi i jedno od najčešćih novogodišnjih obećanja – redovit odlazak u teretanu. No, gym kultura već odavno nije samo sezonski trend. Zahvaljujući društvenim mrežama, fitness je postao dio lifestyle identiteta, a teretane su prostor u kojem se, osim snage i kondicije, često “gradi” i slika o sebi. Influenceri, viralni treninzi i transformacije „prije i poslije“ dodatno su popularizirali trening snage, osobito među mladima.
Ipak, iza porasta motivacije kriju se i ozbiljni izazovi. Nepravilno doziranje opterećenja, nerealna očekivanja, imitiranje sadržaja s društvenih mreža te sve raniji ulazak djece i tinejdžera u strukturirane treninge bez stručnog nadzora dovode do porasta ozljeda. Na te probleme upozorava magistar fizioterapije Marinko Grgić, koji u kliničkoj praksi primjećuje sve više bolnih sindroma i kroničnih ozljeda, osobito kod mladih. Prema njegovim riječima, trening snage sam po sebi nije problem – problem nastaje kada ego, trendovi i brzina napretka nadvladaju razum, znanje i dugoročno zdravlje.
Koje su najčešće ozljede koje viđate kod ljudi koji treniraju u teretani?
U kliničkoj praksi najčešće susrećemo sindrome prenaprezanja mišićno-koštanog sustava. To uključuje bolna stanja ramena (subakromijalni bolni sindrom, tendinopatije rotatorne manšete), lumbalnu kralježnicu (mehanička križobolja, iritacije intervertebralnih diskova), koljena (patelarna tendinopatija) te ozljede lakta i ručnog zglob. Akutne ozljede, poput istegnuća mišića ili puknuća ligamenta, rjeđe su, ali se javljaju najčešće kod nepravilnog rukovanja velikim opterećenjima.
Koji su najčešći uzroci ovih ozljeda?
Kada ego pobjedi razum, uzrok je najčešće neadekvatno doziranje opterećenja. To podrazumijeva prebrz porast težina, volumen treninga koji ne prati razinu pripremljenosti te zanemarivanje oporavka. Drugi važan faktor je loša biomehanika pokreta, često rezultat nedostatka osnovne kontrole trupa, slabosti stabilizatora trupa i zdjelice ili jednostavno pogrešne tehnike izvođenja vježbi. Treći, sve prisutniji uzrok je treniranje prema vizualnim uzorima s društvenih mreža, bez razumijevanja individualnih ograničenja.
Koje jednostavne navike ili rutine najviše smanjuju rizik od ozljeda?
Najvažnija navika je dosljedno, progresivno i plansko treniranje. Kvalitetno zagrijavanje koje uključuje mobilnost, aktivaciju i pripremu za specifične pokrete pokazalo se znatno učinkovitijim od klasičnog “općeg” zagrijavanja. Također, periodizacija treninga i poštivanje dana odmora ključni su za dugoročan napredak bez ozljeda. Ljude često podsjećam da je oporavak jednako važan kao i sam trening.
Kada bi se netko trebao zabrinuti i potražiti stručnu pomoć nakon što osjeti bol?
Bol koja traje dulje od nekoliko dana, progresivno se pojačava ili ograničava svakodnevne aktivnosti nikada se ne bi smjela ignorirati. Posebno su alarmantni simptomi poput noćne boli, gubitka snage, osjećaja nestabilnosti ili trnjenja. Rana procjena od strane fizioterapeuta ili liječnika specijalista često sprječava razvoj kroničnih problema i znatno skraćuje vrijeme povratka treningu.
Koje su najčešće pogreške u rehabilitaciji sportskih ozljeda?
Najčešća pogreška je prerani povratak punom opterećenju čim bol popusti. Nestanak boli ne znači da su tkiva funkcionalno spremna. Druga pogreška je pasivan pristup rehabilitaciji, oslanjanje isključivo na manualne tehnike ili aparate, bez aktivnog rada na snazi, kontroli i toleranciji opterećenja. Rehabilitacija mora biti progresivna i specifična za zahtjeve sporta ili treninga kojem se osoba vraća.
Primjećujete li porast ozljeda kod djece i tinejdžera koji treniraju u teretani?
Da, primjetan je porast, osobito kod adolescenata koji rano ulaze u strukturirani trening snage bez adekvatnog nadzora. Razlog nije sam trening snage, nego neprilagođen sadržaj treninga u odnosu na biološku dob i fazu rasta.
Koje vrste ozljeda najčešće viđate kod mlađih od 18 godina?
Najčešće se radi o iritacijama zona rasta, prenaprezanju tetiva i bolnim stanjima koljena i donjeg dijela leđa.
Kod djece u rastu skeletni sustav je osjetljiviji na ponavljajuća opterećenja nego na samu težinu, što se često zanemaruje.
Koja je najranija dob u kojoj je sigurno početi trenirati u teretani?
Djeca mogu započeti s treninzima snage već u osnovnoškolskoj dobi, ali pod uvjetom da se radi o tehnički jednostavnim vježbama, s vlastitom težinom ili vrlo malim opterećenjem. Fokus mora biti na koordinaciji, kontroli pokreta i razvoju osnovnih motoričkih sposobnosti, a ne na dizanju velikih težina.
Koliko je važan stručni nadzor za djecu koja počinju trenirati?
Stručni nadzor je presudan. Trener ili fizioterapeut mora razumjeti razvojne faze djeteta i znati prilagoditi opterećenje. Roditelji bi trebali znati da “više” i “teže” ne znači i bolje te da neadekvatan trening u mladosti može imati posljedice koje se javljaju tek godinama kasnije.
Kako prepoznati da dijete trenira previše ili pod pogrešnim opterećenjem?
Znakovi uključuju učestale bolove, pad motivacije, kronični umor, promjene u držanju tijela ili tehniku koja se pogoršava s vremenom. Djeca često ne znaju verbalizirati problem, pa je promatranje ponašanja jednako važno kao i sam trening.
Kakve dugoročne posljedice mogu nastati ako dijete prerano počne s teškim treninzima?
Dugoročno, to može dovesti do kroničnih bolnih sindroma, poremećaja posture, smanjene tolerancije opterećenja u odrasloj dobi i ranijeg odustajanja od tjelesne aktivnosti. Paradoksalno, cilj “brzog napretka” često rezultira suprotnim ishodom.
Osjećate li da društvene mreže i trendovi “gym kulture” stvaraju pritisak na mlade?
Apsolutno. Idealizirane slike tijela i nerealni standardi performansi stvaraju pritisak koji potiče prerano i nepromišljeno treniranje. Mladi često pokušavaju imitirati sadržaj koji je namijenjen odraslim, treniranim osobama, bez razumijevanja konteksta. Tu vidim veliku odgovornost struke u edukaciji, ali i roditelja u postavljanju realnih očekivanja.
Ordinacija.hr
