Prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji, Hrvati su na visokom šestom mjestu po debljini. Ukupno je 20,7 posto stanovništva pretilo, a svaka druga osoba ima previše kilograma.
Debljina nije samo estetsko pitanje širokog struka
ili nezadovoljstva izgledom, nego je ozbiljno javno-zdravstveno pitanje. Kako
bismo saznali koje zdravstvene posljedice debljina povlači sa sobom, zašto se
uopće debljamo, pomažu li zaista dijete i kako možemo uspješno izliječiti
debljinu, razgovarali smo s dr.sc. Jozom Jelčićem, specijalistom internistom,
endokrinologom zagrebačkog KBC-a Rebro.
Koje sve zdravstvene posljedice debljina i
pretilost povlače sa sobom?
dr.sc. Jozo Jelčić, internitst – endokrinolog
Komplikacije debljine su brojne. U nekim bolesnima
debljina je pokretač patofizioloških zbivanja, a u drugim ih pogoršava ili
zajedno s drugim uzrocima vodi nastanku tih komplikacija. Kronične komplikacije
debljine su: dijabetes
tipa 2, arterijska
hipertenzija, dislipoproteinemija,
kardiovaskularna bolest, cerebrovaskularna bolest, gastrointestinalne bolesti, degenerativne bolesti zglobova, ginekološki problemi, endokrinološki poremećaji, maligni tumori, poremećaj disanja u snu i psihološki problemi.
Zašto je osobama teško prihvatiti da je debljina
zdravstveno-javni problem, a ne samo estetsko pitanje?
Teško je jednostavno odgovoriti na ovo pitanje.
Mislim da su korijeni u našoj prošlosti. Tijekom nekoliko milijuna godina od
kako je nastao čovjek, pa sve do pred 50-tak godina osnovni problem
čovječanstva bila je glad i prijetnja smrti od gladi. Debljina je u tim
okolnostima i uz prosječno trajanje života od 40 do 50 godina predstavljala
manje zlo, odnosno prednost u preživljavanju koja je bila rezervirana samo
za one uspješne i bogate. Vjerojatno je to značajno utjecalo i na stvaranje
svijesti o debljini kao o poželjnom izgledu i zdravom obliku tijela.
Međutim, danas kada se
živi znatno dulje, uočava se da je debljina ozbiljna kronična bolest koja
narušava kvalitetu života i njegovo trajanje. S druge strane debljina se danas
često povezuje s neumjerenim uzimanjem hrane, odnosno prejedanjem. To je opet u
suprotnosti s pravilima pristojnog ponašanja. Tako s jedne strane još uvijek ne
postoji jasna svijest o debljini kao o bolesti, a s druge strane te osobe
su danas stigmatizirane kao osobe sa smanjenom samokontrolom i lošim
ponašanjem. U svemu tome bolesnici koji boluju od debljine teško se snalaze i
najčešće “zatvaraju u sebe” i teško traže pomoć liječnika.
Što sve utječe na
debljanje?
Pandemija debljine
počela je u SAD-u i nakon Drugog svjetskog rata proširila se postupno po
cijelom svijetu, kao nuspojava suvremenog načina rada, porasta standarda i
tehničkih dostignuća, odnosno posljedičnih promjena načina života. Ove promjene
načina života uzrok su debljine u 99 posto bolesnika.
Osnovno obilježje ovog
načina života je nedostatak vremena,
stalna žurba, stres, kompeticija, sjedilački način života sa smanjenjem
tjelesne aktivnosti i široka ponuda lako i brzo dostupne ukusne hrane. U
svemu tome čovjek se teško snalazi i često gubi aktivnu kontrolu nad svojim
ponašanjem. Izrazito se skratilo
vrijeme posvećeno spavanju, kretanju, prehrani i kuhanju, što rezultira
ponudom prekalorične hrane, prekomjernim uzimanjem ove prekalorične hrane u
odnosu na smanjene potrebe i smanjenom potrošnjom unešene energije
koja se nakuplja u prekomjernoj količini u masnom tkivu i uzrokuje poremećaj
endokrine i metaboličke funkcije masnog tkiva.
Zbog skraćenog spavanja, hranjenja i kretanja, trajanje važnih fizioloških mehanizama je ograničeno, a mehanizmi održavanja normalne tjelesne težine više ne
funkcioniraju i tada je otvoren put debljanju. Zbog toga debela osoba spontano
nikada neće smršaviti, osim ako se slučajno značajno i povoljno ne
promijene vanjske okolnosti, što je ekstremno rijetko.
Što liječenje debljine treba uključivati? Postoji li čudotvorni lijek?
U Smjernicama za liječenje debljine, koje su
usvojene na nedavno održanom 4. Hrvatskom
kongresu o debljini, naveden je jasan algoritam liječenja debljine. a uključeni su:
- Promjene stila života i pogrešnih navika
- Redovita uravnotežena prehrana s umjerenim
smanjenjem unosa energije (za oko 500 kcal manje od dnevnih energetskih
potreba) - Pojačana tjelesna aktivnost (redovite šetnje
barem 5 dana u tjednu u trajanju od najmanje 1/2 h, po mogućnosti
1-1,5 h) - Farmakoterapija (orlistat)
- Psihoterapija
- Kirurška terapija.
Temeljno
liječenje podrazumijeva promjene načina života, nezdravih navika, promjene
načina prehrane i pojačanu tjelesnu aktivnost. Za sve ove aktivnosti potrebno
je osigurati adekvatno vrijeme. Ove mjere treba uvijek provoditi. Ukoliko one
ne daju zadovoljavajuće rezultate nakon tri do šest mjeseci liječenja, onda se
u liječenje uvodi i farmakoterapija (trenutno je kod nas odobren samo jedan
lijek, orlistat).
U značajnog broja
bolesnika potrebna je pomoć psihijatra zbog manifestne depresije koja izrazito
ometa liječenje debljine. U bolesnika koji ni na ovaj način ne uspiju
zadovoljavajuće smanjiti tjelesnu težinu u obzir dolazi kirurško liječenje,
tzv. barijatrijske operacije želuca, koje su rezervirane za bolesnike s
indeksom tjelesne mase preko 35 kg/m2 i prisutnim komorbiditetima.
Cilj liječenja je postići
stabilno nižu tjelesnu težinu od početne, kroz dugi period. Budući se radi o
kroničnoj bolesti čije liječenje traje godinama, u liječenju debljine nema
žurbe niti se preporučuju brza i žestoka mršavljenja. Ona su povezana s
povećanim rizicima komplikacija, a s druge strane vode kasnijem još jačem
debljanju.
Možemo li se okrenuti
dijeti?
Specifične dijete se ne
preporučuju u liječenju debljine. Sve dosadašnje dijete pokazale su se
dugoročno potpuno neučinkovitima! Preporučuje se zdrava uravnotežena i redovita
prehrana s umjereno smanjenim unosom energije. Pridržavajući se
pravila “Medicine zasnovane na znanstvenim dokazima“ može se
reći da nema kvalitetnih studija koje bi potvrdile dugotrajnu učinkovitost u
liječenju debljine uz pomoć dodataka prehrani, akupunkture i hipnoze.
Kao što je vidljivo
liječenje debljine je dugotrajan, iscrpljujući i kompleksan posao koji
zahtijeva promjenu načina života i nezdravih navika i stvaranje novih zdravih
obrazaca ponašanja i zdravih navika. U svemu tome nema ničeg ni brzog, ni lakog,
ni čudotvornog.
Nažalost, u medijima se
često pojavljuj vrlo agresivne reklame za različite dijete i dodatke prehrani
koji se reklamiraju ne samo da liječe debljinu, za što nema nikakvih znanstveno
utemeljenih dokaza, nego se štoviše reklamiraju kao “čudotvorna
sredstva”, što naravno nisu. Međutim, ovakvo agresivno reklamiranje vrlo
je štetno jer promovira koncept brzog i žestokog mršavljenja koji je naravno
vrlo privlačan, ali potpuno nerealan, a samim tim i štetan. Uz dodatke
prehrani po našem Pravilniku o zdravstvenim tvrdnjama može se
navesti zdravstvena tvrdnja (da povoljno djeluju na zdravlje) za što za
sada nema dokaza gotovo ni za jedan ovakav preparat. Međutim ne bi smjeli imati
i tvrdnje da liječe debljinu, što se najčešće čini.
Govorimo li o kratkoročnom procesu (nekoliko mjeseci) ili je
liječenje debljine izrazito dugotrajan proces?
Liječenje debljine
je dugotrajan proces, nerijetko i doživotan. Zahtijeva realno postavljene
ciljeve i ostvariv dobro postavljen plan liječenja uz stručno vođenje i nadzor
liječnika osposobljenog za to. Brojne su zamke u liječenju debljine, koje
uzrokuju povremene neuspjehe u liječenju ili pogoršanja tjelesne težine.
Najčešći uzroci neuspjeha terapije su: psihički (depresija), socijalni, navike i stil života, prežestoke
promjene i samo u jednom segmentu života, “potrošački mentalitet” i dostupnost
velikog izbora ukusne visokokalorične hrane. Kao što smo
naveli u našim Smjernicama, nakon
neuspjeha preporučene terapije ili povremenog ponovnog porasta tjelesne težine
neće se postići uspjeh primjenom “čudotvornih” sredstava i dodataka hrani ili
dijeta. Potrebno je identificirati uzroke neuspjeha terapije i učiniti potrebne
realno provedive korekcije u liječenju.
Iza nas je Kongres o debljini. Možete li nam ukratko predstaviti
temu ovogodišnjeg kongresa?
Od 15. do 18. travnja u Umagu je održan 4. Hrvatski
kongres o debljini. Na njemu se raspravljalo o svim aspektima debljine,
epidemiologiji, patofiziološkim procesima u debljini, komplikacijama i
liječenju debljine. U radu kongresa sudjelovao je veliki broj liječnika svih
specijalnosti, među kojima su bili i pozvani predavači iz inozemstva.
Zbog tendencije da se liječenjem debljine bave i nekvalificirane osobe prvi
puta smo naglasili da se liječenje mora odvijati unutar zdravstvenog sustava
Republike Hrvatske i da ga vodi isključivo liječnik. Također, naglašene su
razlike između učinkovitih sredstava i metoda liječenja od neučinkovitih i onih
nedokazane učinkovitosti.
Karmen Horvat
