Kako pravilno odabrati mjesto i nakit, brinuti o piercingu tijekom zacjeljivanja te prepoznati i spriječiti najčešće komplikacije.
Piercing je već godinama popularan među tinejdžerima i mladim odraslim osobama. Iako se najčešće radi o bušenju ušne resice, sve je više onih koji biraju nos, obrvu, jezik, pupak, bradavice ili intimne dijelove tijela. No, iako je riječ o estetskom zahvatu, piercing nije bez rizika. Stručnjaci upozoravaju da je važno znati kako se zahvat izvodi, koliko traje zacjeljivanje i kako spriječiti moguće komplikacije.
Kako se radi piercing?
Piercing se izvodi šupljom sterilnom iglom kojom se probija odabrani dio tijela, nakon čega se umeće nakit. Stručnjaci savjetuju izbjegavanje pištolja za bušenje jer oni gnječe tkivo i ne mogu se adekvatno sterilizirati, čime se povećava rizik od infekcije i oštećenja tkiva.
Koliko traje zacjeljivanje?
Nakon piercinga tijelo stvara epitelni sloj – zaštitnu “cjevčicu” od stanica koja oblaže unutrašnjost kanala i štiti organizam od stranog tijela (nakita).
Vrijeme zacjeljivanja ovisi o mjestu piercinga:
- Ušna resica: 6 – 8 tjedana
- Obrva: 6 – 8 tjedana
- Nosnica: 2 – 4 mjeseca
- Usna: 2 – 3 mjeseca
- Jezik: oko 4 tjedna
- Bradavica: 3 – 6 mjeseci
- Pupak: 4 mjeseca do godinu dana
- Hrskavica uha: 4 mjeseca do godinu dana
Važno je znati da, iako površinski izgleda zacijeljeno, tkivu može trebati i do godinu dana da u potpunosti ojača. Prerano uklanjanje nakita može dovesti do zatvaranja kanala.
Najčešće komplikacije
Svako probijanje kože narušava njezinu zaštitnu barijeru i otvara mogućnost infekcije. Prema podacima American Academy of Pediatrics, otprilike jedna od tri osobe s piercingom izvan ušne resice doživi neku vrstu komplikacije. Moguće komplikacije uključuju:
Lokalna infekcija
Crvenilo, bol, oticanje i iscjedak najčešći su znakovi. Pupak je posebno sklon infekciji zbog svog oblika i slabije prozračnosti.
Infekcije koje se prenose krvlju
Ako oprema nije sterilna, postoji rizik prijenosa hepatitisa B, hepatitisa C i tetanusa. Zato je važno biti cijepljen protiv hepatitisa B i redovito obnavljati cjepivo protiv tetanusa.
Alergijske reakcije
Nikal je čest uzrok alergija. Preporučuje se nakit od kirurškog čelika (316L), titana, niobija ili 14K i 18K zlata.
Keloidi
Kod osoba sklonih stvaranju ožiljaka može doći do razvoja keloida – zadebljanog ožiljnog tkiva koje može biti bolno i estetski neugodno.
Mehaničke ozljede
Nakit se može zapeti za odjeću, poderati kožu ili uzrokovati deformacije, osobito kod težih naušnica.
Posebni rizici oralnog piercinga
Piercing jezika, usne ili obraza nosi dodatne rizike jer su usta prirodno bogata bakterijama. Prema American Dental Association, oralni piercing može dovesti do:
- oštećenja zubne cakline i puknuća zuba
- povlačenja zubnog mesa
- pojačanog lučenja sline
- lošeg zadaha
- oticanja jezika koje može otežati govor, žvakanje pa čak i disanje
U nekim slučajevima zabilježene su i komplikacije koje zahtijevaju kirurški zahvat.
Kako pravilno njegovati piercing?
Prvih nekoliko dana područje može biti crveno, osjetljivo i blago otečeno. Blago krvarenje ili bjelkasti iscjedak koji stvara krastice smatraju se normalnim dijelom procesa zacjeljivanja.
Stručne smjernice, uključujući preporuke Mayo Clinic, savjetuju:
- Pranje ruku prije svakog dodirivanja piercinga
- Čišćenje dva puta dnevno fiziološkom otopinom ili blagim sapunom i vodom
- Izbjegavanje alkohola, hidrogen peroksida i joda
- Izbjegavanje bazena, jezera i jacuzzija tijekom zacjeljivanja
- Nošenje lagane, čiste odjeće koja ne iritira mjesto piercinga
- Ne okretati i ne dirati nakit bez potrebe
Kod oralnog piercinga preporučuje se ispiranje usta bezalkoholnom antiseptičkom vodicom nakon obroka te pojačana oralna higijena. Prečesto, ali i prerijetko čišćenje može uzrokovati dodatnu iritaciju i usporiti zacjeljivanje.
Kada potražiti liječničku pomoć?
Obratite se liječniku ako primijetite:
- bol koja traje dulje od dva dana i pogoršava se
- jače oticanje ili toplinu na dodir
- crvene linije koje se šire od mjesta piercinga
- gnojni iscjedak ili obilno krvarenje
Važno je ne uklanjati nakit prije pregleda jer se otvor može zatvoriti i zarobiti infekciju, što može dovesti do apscesa.
Jesu li svi kandidati jednako pogodni?
Osobe s kroničnim bolestima (npr. dijabetesom), oslabljenim imunitetom ili one koje uzimaju kortikosteroide imaju povećan rizik od komplikacija i trebale bi se prije zahvata savjetovati s liječnikom.
Kod maloljetnika je u mnogim zemljama potreban pristanak roditelja, a stručnjaci naglašavaju važnost otvorenog razgovora o motivima, rizicima i odgovornosti koju piercing nosi.
(Ordinacija.hr)
