Iako su doktori najavljivali porod prije termina, čak na zadnjoj kontroli tri tjedna prije termina, doktor je rekao ‘Uuuu, gospođo ovo bi moglo svaki dan… rodila sam samo 2 dana prije.
Torba je tjednima čekala spakirana, ne znam ni ja koliko puta sam u nju dodavala i vadila stari… Međutim kad je krenulo… bilo je odmah 100 na sat.
Suprug i ja smo se spremali na spavanje kad me doslovno pokosilo, k’o grom iz vedra neba. Iako mi je ovo bio prvi porod, znala sam da to mora biti to, bol je bila nepodnošljiva, presavijala sam se, a muž je već uzeo torbu i krenuli smo.
Već je bila prošla ponoć, na ulicama nije bilo nikoga tako da smo na jednom manjem raskrižju prošli kroz crveno (nadam se da nema policajaca među čitateljima portala ordinacija.hr ; )).
Jedva sam izašla iz auta, nisam mogla uopće hodati. Nekako sam se dovukla do stola za pregled, došao je doktor i rekao “10 prstiju, idemo!”.
To je to, Vito stiže! Konačno!
Nakon par minuta dolazi muž u zelenom u tata boks, spajaju me na CTG, sve se odvija toliko brzo da je muž čak zaboravio fotić. Opet dolazi doktor i pita koji je ovo porod po redu. Na moj odgovor da je prvi, on mi kaže da sljedeći put dođem ranije.
“Ok, doktore, ajmo sad ovo odraditi!”. Bol je uistinu jaka, tu i tamo vrisnem, ne uspijevam se suzdržati i onda mi babica govori čarobne riječi “zamisli da si u moru, roniš, zadrži dah…”. Zamislila sam beskrajno plavetnilo, aktivirala sve mišiće, zadržala dah i nakon nekoliko “zarona” – Vito je bio tu!
Sve se odvijalo uistinu kao u snu. Nakon što smo se malo pomazili i slikali, Vitu su odnijeli na pregled, supruga poslali kući, a ja sam ostala još par sati u sobi za “babinjače”. Došavši u sobu, nisam mogla spavati, pogledala sam trbuh da se uvjerim da ga stvarno više nema. Nevjerojatno!
A da je Vito i službeno bio najbrži u 2008., evo “dokaza”:
slobodnadalmacija.hr
(napomena: Vito je prvi s lijeva)
mama Ana
I ti želiš podijeliti svoje roditeljsko iskustvo?
Priču i fotografiju svog mališana šalji na: sadrzaj@ordinacija.hr
Dnevnik jedne
mame čeka i tvoju priču!
