Ukočen vrat ili bolna leđa? To znači puno više nego što mislite
U današnjem ubrzanom načinu života mnogi ljudi primjećuju kako im emocije postaju nešto što treba “riješiti” što brže i što tiše. Neugodni osjećaji poput straha, tuge, ljutnje ili razočaranja često se doživljavaju kao smetnja koja ometa svakodnevno funkcioniranje, pa ih nastojimo potisnuti, ignorirati ili racionalizirati. Međutim, u terapijskoj praksi sve se češće postavlja pitanje: nestaju li emocije doista kada ih potisnemo, ili se samo premještaju na drugo mjesto?
Terapeut Sean Grover, L.C.S.W., koji godinama radi s pojedincima i grupama, za Psychology Today piše kako potiskivanje emocija nije isto što i njihovo rješavanje. Prema njegovom iskustvu, emocije koje ne dobivaju prostor za izražavanje ne nestaju, nego se često “prelijevaju” u druge aspekte psihološkog i tjelesnog funkcioniranja. Ljudi tako mogu osjećati napetost, iscrpljenost, unutarnji nemir ili dugotrajni stres, a da pritom ne povezuju te simptome s emocionalnim iskustvima koja nisu bila obrađena.
Grover naglašava i važnu razliku između zdravog emocionalnog reguliranja i kroničnog potiskivanja. Dok regulacija podrazumijeva sposobnost da emociju prepoznamo, podnesemo i izrazimo na konstruktivan način, potiskivanje često proizlazi iz straha od preplavljenosti, gubitka kontrole ili ranijih iskustava u kojima emocije nisu bile prihvaćene. S vremenom, takav obrazac može dovesti do toga da osoba izgubi kontakt s vlastitim unutarnjim stanjem ili ga počne doživljavati prvenstveno kroz tijelo.
U terapijskom radu zato se sve više pažnje posvećuje upravo prepoznavanju veze između emocionalnih iskustava i tjelesnih reakcija. Ideja nije pojednostavljeno “tumačenje” svake boli kroz emocije, nego razvijanje veće svjesnosti o tome kako psihološki stres može utjecati na tijelo i svakodnevno funkcioniranje. U tom kontekstu, Grover opisuje tipične obrasce napetosti koje klijenti često prijavljuju, povezujući ih s određenim emocionalnim stanjima i životnim okolnostima.
Top 10 područja napetosti za neželjene osjećaje
Donji dio leđa: bijes
Ako “sjedite u frustraciji”, donji dio leđa često postaje mjesto gdje se pohranjuje potisnuti bijes. Za olakšanje, naučite konstruktivno izraziti frustraciju i rješavati sukobe s drugima. Zvuči jednostavno? Nije. Naučiti usmjeriti energiju bijesa u nešto kreativno ključno je za aktivan i ispunjen život. Nastojte pretvoriti bijes u asertivnost; izrazite ga konstruktivno, ne destruktivno. Nagradit će vas porast samopouzdanja, energije i zdraviji odnosi.
Želudac i crijeva: strah
Kada se bojite, često napinjete želudac i crijeva. Izrazi poput “muka mi je u želucu” obično su tjelesni odgovori na unutarnji sukob. Što više poričete ili potiskujete strahove, to će se više pojavljivati tjelesne reakcije. Počnite tako da priznate strah i razgovarate o njemu s nekim kome vjerujete. Što više možete izraziti strah riječima, to će manje imati moć nad vašim tijelom.
Srce i prsa: povrijeđenost
Nedavno sam radio s jednom ženom koja se žalila na bol u prsima. Liječnički nalazi nisu pokazali fizički uzrok. Nakon nekoliko terapijskih susreta, počela je nekontrolirano plakati dok je govorila o prekidu svoje posljednje veze. Predugo je ignorirala slomljeno srce. Trebala je odžalovati vezu i priznati tugu. Nakon tog “otpuštanja”, napetost u prsima je popustila, piše Sean Grover.
Glavobolja: gubitak kontrole
Ako imate izraženu potrebu za kontrolom, očekuju vas izazovi. Koliko god bili snažne volje, pretjerana kontrola vodi do iscrpljenosti i glavobolja. Ne mogu se sve životne poteškoće riješiti logikom i kontrolom. Kontrolirajuće tendencije često pogoršavaju probleme. Učenje puštanja, prihvaćanja onoga što možete i ne možete kontrolirati te prakticiranje mindfulnessa ključni su koraci.
Napetost u vratu i ramenima: tereti i odgovornosti
Ako nosite previše odgovornosti, to je “teret na vratu”. Vjerojatno ne tražite pomoć od drugih i pokušavate sve sam/sama. To često dovodi do napetosti u vratu i ramenima. Naučite delegirati, tražiti podršku i dijeliti odgovornosti.
Umor: ogorčenost
Ogorčenost stresira cijelo tijelo i šteti više vama nego onima na koje ste ljuti. Krivljenje drugih i igranje žrtve iscrpljuje i odvaja vas od sadašnjeg trenutka. Umjesto toga, usmjerite se na opraštanje ili barem na puštanje situacije. Usredotočite se na ispunjenije odnose i brigu o sebi.
Ukočenost / emocionalna otupjelost: trauma
Kada smo preplavljeni događajem, često “otupimo” osjećaje. To je način psihe da se odvoji od boli ili opasnosti. Traume ne moraju biti životno ugrožavajuće – mogu nastati i iz ranijih iskustava zanemarivanja ili emocionalne nesigurnosti. Ako se trauma ne obradi, može ostati “zarobljena” u tijelu. Osoba tada teško vjeruje drugima i gubi bliskost. Prvi korak je prepoznati njezin utjecaj i potražiti pomoć.
Poteškoće s disanjem: anksioznost
Poteškoće s disanjem i napadi panike često se javljaju kod ljudi koji potiskuju tugu. Ne žele plakati pa izbjegavaju situacije tuge i nastavljaju dalje. No zadržavanje suza slično je zadržavanju daha. Kada se tuga konačno pusti, izlazi snažno, kao olakšanje. Oslobađanje potisnute tuge donosi osjećaj “svježeg zraka”.
Glas i grlo: potiskivanje
Ljudi koji su odrastali u okruženju gdje nisu smjeli govoriti, često potiskuju svoj glas. Kao odrasli, i dalje zadržavaju unutarnjeg kritičara i suzdržavaju izražavanje potreba. Taj sukob između želje za izražavanjem i potiskivanja može izazvati napetost u grlu i probleme s glasom. Pisanje dnevnika i čitanje poezije naglas mogu pomoći u oslobađanju glasa.
Nesanica: gubitak sebe
Ljudi često gube san tijekom velikih životnih promjena, dobrih ili loših. Tjeskoba se javlja kada je život u prijelazu. To se događa i u stresnim razdobljima i u periodima rasta. Nesanicu često prati strah od nepoznatog. Zapiši brige ili ih podijeli s bliskom osobom. Naučite surađivati s promjenom umjesto da je potiskujete.
Ordinacija.hr
