Iako većina ljudi nikada neće oboljeti od bolesti poput ebole ili hantavirusa, sama vijest o izbijanju zaraze može utjecati na naše prosudbe, ponašanje i odnos prema drugima. Znanstvenici taj psihološki mehanizam nazivaju bihevioralnim imunološkim sustavom.
Zarazne bolesti ponovno su među glavnim temama svjetskih medija. Epidemija ebole u Demokratskoj Republici Kongo i dalje predstavlja ozbiljan izazov za zdravstvene službe, dok se istodobno bilježe novi slučajevi zaraze hantavirusom.
Iako je vjerojatnost da će većina ljudi ikada doći u kontakt s tim virusima vrlo mala, piše BBC, istraživanja pokazuju da već sama izloženost vijestima o zaraznim bolestima može utjecati na naše ponašanje i način razmišljanja – često na načine kojih nismo ni svjesni.
Što je bihevioralni imunološki sustav?
Osim imunološkog sustava koji nas štiti od bolesti nakon što patogeni uđu u organizam, ljudi su tijekom evolucije razvili i svojevrsni psihološki obrambeni mehanizam. Psiholog Mark Schaller nazvao ga je bihevioralnim imunološkim sustavom.
Za razliku od klasičnog imunološkog odgovora, koji uključuje aktivaciju makrofaga, B-limfocita i T-limfocita te troši velike količine energije, bihevioralni imunološki sustav nastoji spriječiti da uopće dođe do zaraze. Njegova je zadaća prepoznati moguće prijetnje iz okoline i potaknuti nas da ih izbjegnemo.
Najjednostavniji primjer takve reakcije jest osjećaj gađenja. Instinktivno izbjegavamo pokvarenu hranu, neugodne mirise ili prizore koji upućuju na moguću zarazu. Upravo zbog toga mnogi ljudi osjećaju mučninu kada osjete miris pokvarene hrane. No ovaj sustav ne djeluje samo kroz osjećaj gađenja.
Zašto nas bolest čini sklonijima pridržavanju pravila?
Prema znanstvenicima, bihevioralni imunološki sustav potiče i ponašanja koja povećavaju sigurnost cijele zajednice. Kroz ljudsku povijest različite su kulture razvijale pravila koja su smanjivala rizik od širenja zaraznih bolesti – od higijenske pripreme hrane do pravilnog odlaganja otpada. U vrijeme epidemija bilo je osobito važno da ih se svi pridržavaju.
Zbog toga podsjetnici na bolest mogu povećati našu sklonost konformizmu, odnosno prihvaćanju mišljenja i ponašanja većine.
To potvrđuju i brojna istraživanja. U jednom eksperimentu studenti su trebali glasovati o prijedlogu promjene sustava ocjenjivanja na fakultetu. Oni koji su se neposredno prije glasovanja prisjetili razdoblja kada su bili bolesni znatno su češće glasovali u skladu s mišljenjem većine nego studenti koji nisu razmišljali o bolesti.
Sličan rezultat dobili su i istraživači sa Sveučilišta Hong Kong. Sudionici su procjenjivali djela moderne umjetnosti uz informaciju kako su ih ocijenili drugi promatrači. Kada su prije toga gledali fotografije otvorenih rana i ličinki – prizore koji snažno asociraju na infekciju – bili su skloniji prihvatiti mišljenje većine nego donijeti vlastiti sud.
Zanimljivo je da isti učinak nije zabilježen kod osoba koje su prije procjenjivanja gledale fotografije prometnih nesreća. Iako su i one bile uznemirujuće, nisu predstavljale prijetnju zarazom.
Strože prosuđujemo ponašanje drugih
Istraživanja pokazuju da podsjetnici na bolest mogu utjecati i na naše moralne procjene. Primjerice, sudionici istraživanja znatno su strože osuđivali par koji je imao spolni odnos na krevetu muškarčeve bake nakon što su prethodno bili izloženi sadržajima povezanima sa zaraznim bolestima.
Prema teoriji bihevioralnog imunološkog sustava, takva povećana osjetljivost na ponašanje drugih mogla je tijekom evolucije pomoći zajednicama da učinkovitije spriječe širenje bolesti. Ako su svi članovi skupine poštovali pravila, rizik od epidemije bio je manji.
Može li strah od zaraze povećati nepovjerenje prema strancima?
Nažalost, isti mehanizam može imati i neželjene posljedice.
Prema istraživanjima koje je provela Lene Aarøe sa suradnicima, ljudi mogu nesvjesno povezivati osobe iz drugih skupina s većim rizikom od zaraze. Autori navode da “nesvjesno označavamo imigrante kao moguće prenositelje patogena”, što može utjecati na stavove prema doseljenicima i drugim manjinskim skupinama kada je bihevioralni imunološki sustav aktiviran.
Drugim riječima, strah od bolesti može povećati nepovjerenje prema ljudima koje doživljavamo kao “druge”, iako za takav osjećaj često nema stvarne osnove.
Što smo naučili tijekom pandemije COVID-19?
Pandemija COVID-19 pružila je znanstvenicima priliku da provjere kako se ova teorija odražava u stvarnim životnim okolnostima. Pregled više istraživanja pokazao je da su tijekom najtežih mjeseci pandemije zabilježene promjene u društvenom povjerenju, međuljudskim odnosima, razini opreza, ksenofobiji, moralnim prosudbama i političkim stavovima.
Jedno istraživanje provedeno među 685 Talijana tijekom travnja i svibnja 2020. godine pokazalo je da su osobe koje su se više bojale zaraze češće iskazivale negativnije stavove prema imigrantima, stranim državljanima i osobama koje koriste droge. Istraživački tim predvođen Giulijom Fuochi utvrdio je da su upravo te osobe iskazivale slabiji osjećaj zajedničkog identiteta i zajedničke sudbine s pripadnicima tih skupina.
Ipak, autori upozoravaju da rezultati istraživanja provedenih tijekom stvarnih epidemija nisu uvijek jednoznačni. Za razliku od laboratorijskih pokusa, u stvarnom životu istodobno djeluju brojni čimbenici koji mogu oblikovati stavove ljudi – od obrazovanja i životnog iskustva do obitelji, prijatelja, osobnosti i trenutačnog raspoloženja.
Ne reagiramo svi jednako
Znanstvenici ističu kako bihevioralni imunološki sustav nije jednako izražen kod svih ljudi. Neki su prirodno osjetljiviji na mogućnost zaraze pa snažnije reagiraju na vijesti o epidemijama i druge podsjetnike na bolest. Drugi su manje podložni takvim psihološkim utjecajima i njihove će prosudbe ostati uglavnom nepromijenjene.
Iako vijesti o novim zaraznim bolestima mogu nesvjesno utjecati na način na koji procjenjujemo druge ljude i društvene norme, one same po sebi ne određuju naše odluke. Na naše stavove i ponašanje istodobno utječu brojni drugi čimbenici, zbog čega bihevioralni imunološki sustav predstavlja tek jedan dio složene psihološke slike.
(Ordinacija.hr)
