Knjiga “Nauči psa trikovima” prvijenac je mlade i perspektivne autorice
Danijele Stanojević Majerić. Ima li ova zbirka laganih i pitkih priča, izdana 2009.
godine ikakve veze sa psima, upitali smo samu autoricu.
“Ne, prvijenac nema
veze s psima. Ima veze sa zadatkom iz “Big Brothera“. Iako, knjigu su u nekim
velikim knjižarama reklamirali, primjerice: knjiga s prekrasnim fotografijama
pasa i djece ili sve o dresuri vašeg kućnog ljubimca. Ali život ipak nosi svoje
radosti i u ovim apsurdnim situacijama. I to baš onda kada najviše vjerujete u
svoj proizvod, kada još uvijek zaljubljeno gledate u svoje umjetničko djelo.
Sve se okrene protiv vas, pa i prodavačica u toj istoj knjižari, koja vam u oči
kaže: “Nikad mi to nismo imali!“. Pritom ste im dali veliki postotak da bi upravo
vašu knjigu prodavali. Evo, mislim da sam ovim riječima opisala što se
konkretno događa u mojem prvijencu”.
U knjizi kritizirate blagodati suvremenog društva,
medijske fenomene, patrijarhat, društvene norme i uštogljena nepisana
svakodnevna pravila – je li kritika, između ostalog, rezultat i Vašeg osobnog
neslaganja s navedenim pojavama?
Apsolutno! U
vrijeme rada na jednoj komercijalnoj televiziji, na popularnom reality showu, izvršni producent mi je
rekao jednu znakovitu rečenicu, citiram: “Danijela
shvati! Ljudi su glupi!”. To me duboko povrijedilo jer sam i sama dio tog
društva, tih ljudi koje spominje. To me potaklo da razmislim – što mogu učiniti
kako bi tu sliku promijenila. Tako sam u svom radu za javnu televiziju odlučila
napraviti scenarij za emisiju za djecu i mlade “Mijenjam svijet”. Smatram da medijska pažnja treba biti usmjerena
na konstruktivne, pametne mlade ljude koji nemaju patrijarhalne ambicije kao
voziti bijesne aute. Njihove ambicije su usmjerene na pozitivan utjecaj na
svoju okolinu. To rade drugarstvom, kvalitetnim radom i ljudskošću. I sama
pokušavam biti što više društveno i humanitarno angažirana, te pozitivno
mijenjati sebe i svoju okolinu, poticati ljude oko sebe na afirmativno
ponašanje. Moj stav je da su ljudi dobrohotni i da žele pomoći, kao i da su
pametni u zadanim okvirima koje nameće naše demoralizirano i kaotično društvo.
Pronalazite li svoju inspiraciju i u svakodnevnom životnom iskustvu?
Danijela Stanojević Majerić
Naravno, mene ljudi
ili vole ili ne vole. Nikoga ne ostavljam ravnodušnim. Tako je pisana i knjiga “Nauči psa trikovima”. Nema cenzure, ne
pokušavam se slizati s postojećim freudovskim
slipom našeg Establishmenta koji zna
tko je pravi vlasnik parlamenta. Želim opisivati život u ovom društvu.
Društvo koje smo naslijedili od starijih generacija. Život koji je pun prepreka
u svim segmentima. Tako je za muškarce težak patrijarhat koji živimo jer je
nerealan. On postavlja kriterije koji nisu svima ostvarivi. Ženama je težak jer
im postavlja nemoguće izazove u poslu, braku, majčinstvu i prijateljstvu. Sama
se svakodnevno borim na svim poljima. I ova kampanja je još jedna od mojih
borbi da utječem na društvo i promijenim ustaljenu vodu u književnim krugovima,
koji su se prilično elitizirali.
“Nauči psa trikovima” u Francuskoj je prepoznata kao knjiga koja
nosi
novi pogled na suvremeno društvo. Dapače, UNESCO je odlučio subvencionirati Vaš
rad na novoj knjizi “Kako ubiti svekrvu?” – što ova dva priznanja znače
za Vas kao autoricu?
To za mene znači
odgovornost da moram napisati važno ili dobro književno djelo “Kako ubiti svekrvu?” za koje osjećam da
će biti najprodavanije. Također znači da “nitko
nije prorok u svom selu” i da mi se otvorila prilika da svježu hrvatsku
književnost proslavim izvan granica domovine.
Osim toga, primiti će Vas u CAMAC, Marnay sur Seine na
period do 4 mjeseca – možete li nam reći o čemu je riječ?
Riječ je o
umjetničkom centru smještenom dvadesetak kilometara od Pariza koji je pod
pokroviteljstvom UNESC-a. Svake godine primaju umjetnike iz svih područja
umjetnosti: književnosti, arhitekture, slikarstva, kiparstva i konceptualne
umjetnosti/multimedije. Odabranim umjetnicima promoviraju rad u cijelom
svijetu, kao i zemlje i gradove iz kojih dolaze. Odnosno, to rade sami
umjetnici. Tih četiri mjeseca, trebala bih intenzivno pisati i svoj rad
promovirati, što oni i zahtijevaju. Ovdje je također važna i izmjena iskustava
svih umjetnika smještenih u centru. Svake godine primaju jednog pisca, mene su
primili na subvencioniranu stipendiju. Smatram da je to vrijedno i da se takva
prilika ne propušta.
Međutim, spomenuti projekt može uspjeti samo ukoliko
knjiga “Nauči psa trikovima” bude prodana u 500 primjeraka – na koji način čitatelji mogu pomoći?
Čitatelji mogu pomoći
tako da kupe primjerak knjige “Nauči psa
trikovima” putem www.astudio.hr ili
dođu u Kino Grič 12. 5. 2010. u 20 sati i 30 minuta na spektakl koji smo pripremili, te ju
tamo kupe! Moji dragi prijatelji su mi i ovaj put pomogli, pa je tako Mario
Kovač režirao operetu i predstavu po predlošku priče “Sarma“. U njoj glume izvrsni mladi glumci: Petra Radin i Dino
Škare. Svi koji kupe knjigu biti će imenom i prezimenom popisani kao mecene
umjetnosti u knjizi “Kako ubiti
svekrvu?”. Svih pet stotina ljudi će biti spomenuti imenom i prezimenom i
ja ću im se zahvaliti na tome što direktno ulažu u umjetnost. Svi koji kupe
knjigu, napisat ću im posvetu i postati njihova prijateljica na Facebooku, kao što će oni moći pratiti
sve što se zbiva s njihovim ulogom putem mojih blogova: http://nptricks.posterous.com/
i http://danijelasm.wordpress.com/.
Ovo je jedini pravi put kojim je moguće promijeniti društvo u kojem živimo,
gdje je moj rad i djelovanje odgovorno javnosti – ljudima u koje vjerujem i
koji vjeruju u umjetnost.
Kakva su Vaša očekivanja – hoćete li uspjeti u naumu?
Osjećam da će ova
kampanja uspjeti jer se direktno obraća javnosti, jer se prodaje konkretno
umjetničko djelo koje je prepoznato i kvalitetno, jer je moj rad usmjeren na
interes javnosti. Ne postoje prepreke, postoji volja i pozitivna uzajamna
suradnja.
Što čitate u slobodno vrijeme?
Puno čitam, najviše i
zbog posla obzirom da radim u kulturnom programu HTV-a, a i po prirodi sam
temeljita u svom radu. Najviše čitam sociološke i psihološke knjige, tako je
zadnja koju sam pročitala: “Razum i
razmnožavanje” Geoffrey Millera. Sada sam u fazi pisanja i
istraživanja za knjigu “Kako ubiti
svekrvu?” tako želim napraviti iskrene priče, pa i antropološki važne!
Naravno, da će i ova knjiga kritizirati društvo. Analiziram položaj žene, ali i
ulogu muškarca u suvremenom suodnosu s ženom. Uz sve to, potrebu za
individualizmom i samo realizacijom unutar zajednice. Ukratko, propitujem brak.
Vaš omiljeni autori?
Ne mogu reći da su mi
omiljeni autori, ali mogu reći da sam zapamtila što su napisali. Potpuno me
obilježio Hamlet i zgrozio Macbeth, te oduševila satira u Sanu ivanjske noći, Williama Shakespearea.
Sve što se Shakespearevo dalo naći u knjižnicama sam pročitala. Neodoljiv u
ironiji mi je Oskar Wilde u recimo Važno
je zvati se Ernest. Ali volim sirovost i žudnju Henrya Millera u Sexusu ili mušku energiju Ernesta Hemingwaya pa i dok opisuje krajolik. Pun je
sebe, elitist koji grabi sve što pruža život od seksa do rata. Što i nije
daleko jedno od drugog. Sviđa mi se i Hanif Kureishi, svidio mi se pričom “Intima“. Upravo sam primijetila da nisam
spomenula ni jednu ženu, ali volim čitati sve što napiše Slavenka Drakulić. Ona
mi je vrlo zanimljiva i kao karakter. Ne želim da se stekne dojam kako sam
ostala na klasicima, pratim sve što se zbiva na knjiženoj sceni, ali na mene je
prije sedam godina ostavila traga Zadie Smith i njeni „Bijeli
zubi“. Volim čitati pisce okupljene oko britanskog književnog
pokreta “Novi puritanci”. Tako su
među njima Tony White, Julijan Barnes i Matt Thorne. Ovome nema kraja, jer sam
se sjetila i Michel Houellebecqa i
gnjusnih “Elementarnih čestica”. Toliko
je toga što se može nabrojati kao odlično štivo, da ni sama ne znam. Ali moj
stan je kao biblioteka. Imam i sve naše Fakovce,
jedno vrijeme sam ih intenzivno pratila.
I za kraj – Vaša poruka svim ljubiteljima dobrog štiva i
onima koji će to tek postati…
Frustracije ne čine naše
postojanje, one nas motiviraju da činimo promjene kako bi postojali.
Nisam pretenciozna, takva
mi je priroda 😉
K. Ramić
