“Tko kaže: Takav sam i dosta! da opravda svoje slabosti, već je odlučio što će sa svojim životom. On je kamen – živac na dnu bare, osuđen da bude prekriven blatom i tako nestane”, tvrdi stara burmanska izreka.
Potreba da se
mijenjamo prati nas čitava života, jer: “Živjeti znači: mijenjati se, a
savršen biti znači: često se mijenjati”, kazao je to kardinal Newman.
Neki se mladić tužio američkom piscu
Marku Twainu na oca: “Više se ne razumijemo. Svaki dan dolazi do svađe.
Toliko je zaostao da ne razumije potrebe današnjeg vremena. Što da učinim prije
nego što pobjegnem od kuće? “. A poznati pisac mu odgovori: “Ja te
potpuno razumijem. Kad sam i ja imao 17 godina i moj je otac bio jako nazadan,
nisam ga mogao podnijeti. Kad sam imao 27 godina, moj je otac već bio učinio
dosta koraka naprijed, pa se s njime moglo govoriti o svemu. Danas, deset
godina kasnije, nećeš možda vjerovati, ali kada ne znam što bih učinio, odem
tati da ga pitam za savjet. Vidiš koliko se stvari mogu primijeniti!”. I tko se to zapravo promijenio?!
Neki je arapski učitelj govorio
svojim učenicima: “Kad sam bio mlad, bio sam vrlo buntovan, pa sam stalno
molio Boga: `Gospode, daj mi snagu da promijenim svijet!`. Kad sam ušao u zrelu
dob, videći da se ništa nije promijenilo, molio sam Boga: `Gospode, daj mi
snagu da promijenim svoju obitelj i svoje prijatelje. Bit će dovoljno!`. Sada,
kad sam ostario i kad su mi dani odbrojeni, počinjem zapravo shvaćati kako sam
bio glup. Pa sada molim Boga: `Gospode, daj mi milost da promijenim sebe!. Da
sam tako odmah molio, ne bih upropastio najljepši do svojega života”.
Duhovni pisac našeg vremena F. Ch.
Oetinger moli Gospodina: “Neka mi Bog da spremnost da prihvatim
stvari koje ne mogu promijeniti, hrabrost da promijenim stvari koje mogu mijenjati
i mudrost da jedno od drugoga dobro razlikujem”.
“Priče o
pahuljici”, Ljudevit Anton Maračić, str. 41.
Teovizija,
Zagreb, 1997.
