Uvijek vruća tema – cijepljenje, kod većine roditelja izaziva burne reakcije, bili oni za ili protiv. Mi smo odlučili pitati četiri majke male djece što zapravo misle o tome
Ustavni sud je 2014. u Hrvatskoj je donio odluku kako samostalna odluka roditelja hoće li cijepiti svoju djecu nije njihovo ustavno pravo i da je obveza cijepljenja u skladu sa zakonom i Ustavom. Od tada su roditelji pod prijetnjom financijske sankcije, pa i u krajnjem slučaju oduzimanja djeteta ako odbiju cijepljenje.
Evo što kažu majke…
Hana, 29
“Ja sam i za i protiv. Za: unatoč strahu, odlučila sam se na sva cijepljenja jer sam htjela na naki način zaštititi dijete. Prva tri cjepiva su prošla bez nuspojava i odlučila sam se za daljnja cjepiva. Protiv: mislim da su neka cjepiva nepotrebna, tj. već u rodilištu mi se čini da je ipak prerano!”
Ivana, 29
“Neću nikad cijepiti svoje dijete!!! NIKAD!! Zašto? Zato jer… Moje dijete je zdravo. Mogućnost da dobije neku od bolesti (od kojih se neke samo preleže) je minimalna, a i ista vjerojatnost da ih dobije je i kad se cijepi. Farmacija je mafija. Lova je na prvom mjestu, a ne zaštita djece. Nitko ne garantira da se mom dijetetu neće ništa loše dogoditi, a kad ne cijepiš onda si ti odgovoran. Nitko ne testira djecu prije cijepljenja, a to je zakonski obvezno. Onaj tko i želi prijavit nuspojavu nakon cijepljenja nitko ga ne doživljava ili ga uspiju uvjerit da nije od toga. Djeca koja se cijepe imaju slabiji imunitet!”
Jadranka, 43
“Dosta sam čitala o navodnoj štetnosti cijepljenja i o njihovim posljedicama, ali i dalje nisam dovoljno hrabra da bih se odlučila za ne cijepljenje svog djeteta. Da, odlučila sam ga cijepiti, te dalje o tome ne čitam i nadam se kako Marko neće biti jedan od 0,0001 posto one djece na koje će cijepivo ostaviti neke veće posljedice. Mislim kako bi se danas vratile sve bolesti, koje su iskorijenjene upravo cijepljenjem, kad bi se svi odlučili ne cijepiti svoju djecu i gdje smo onda? Vjerujem kako sam ga cijepljenjem zaštitila od mogućih epidemija, a ospice su se već vratile i kod nas u Split… Za mene je tako bolje, jer bih izludila da se stalno brinem, proučavam i sumnjam. Odlučila sam da ću tu vjerovati stručnjacima i iskustvima mama koje me okružuju. Sva djeca u mojoj sredini su cijepljena i niti jedno nema nikakvih posljedica. Drugi razlog zašto sam cijepila svoje dijete je vrtić, ja nemam drugu opciju… mora ići u vrtić, a i ja sam mirnija kad znam da su sva djeca, koja s njim provode dane, cijepljena. Ukoliko bi Marko i došao u dodir s nekim zaraženim, necijepljenim djetetom, mislim kako bi on zarazu ili dobio u blažem obliku ili bi joj se uspješno othrvao.”
Helena, 30
“Cijepljene u Hrvatskoj je obavezno, ali očito nije obavezno informirati roditelje o cjepivima, njihovim nuspojavama, sastojcima i ostalim bitnim elementima. Nažalost, ne znamo od čega se cjepiva sastoje jer ne dobijemo niti najmanji letak koji možemo pročitati da bi bili barem malo informirani. Pedijatri koji provode cjepljenje nemaju vremena razgovarati o svim prednostima i nedostacima cjepiva jer su čekaonice uvijek prepune djece (bilo zdrave bilo bolesne) tako da u svoje radno vrijeme naprosto ne stignu posvetiti se svakom djetetu i naravno roditelju za sva pitanja koja mi imamo. Danas je sve jači utjecaj grupa roditelja koji su protiv cijepljenja, a nisu tu samo roditelji nego i doktori i visokoobrazovani intelektualci koji zagovaraju necijepljenje što dodatno pojačava zabrinutost roditelja oko učinkovitosti cjepiva i (još više) njihovih nuspojava. Nisu sva cjepiva štetna, to je jasno, radi nekih su istrebljene ili barem stavljane pod kontrolu razne zarazne i opasne bolesti. Ali kada se rode razna znanstvena istraživanja koja potvrđuju da određena cjepiva izazivaju daleko opasnije bolesti nego što su to bolesti protiv kojih se djeca cijepe, svi se pitamo je li to zaista tako i ako je, naravno da svoje dijete ne želim cijepiti. Nedostatak informiranja roditelja dalje pojačava znatiželju (a zatim i uvjerenje) o mogućim štetnim posljedicama cjepiva na djecu. Cjepiva se prethodno ne testiraju. To je također problem broj 1. Daljnji problem je ne preuzimanje odgovornosti institucija za eventualne negativne posljedice cjepiva na dijete. Te posljedice se nikako ne mogu niti dokazati pa sva odgovornost i briga i stres (i emocionalni stres, da ne kažem depresija nakon što saznaš da ti je dijete nepovratno bolesno od neke neizlječive bolesti, a do jučer je bilo zdravo, a i financijski troškovi liječenja) padaju isključivo na roditelje. Naravno da nije do novaca jer nitko ne može platiti niti vratiti terminalnu bolest djeteta, ali mora postojati nekakva pravda. Dalje, sastojci cjepiva koji su oduvijek bili sporni i dalje su u upotrebi, zašto? Nekada se protiv određenih bolesti nisu cijepila djeca recimo s alergijama, astmom i slično, a danas su te granice pomaknute na isključivo samo onu djecu koja imaju teških mentalnih poremećaja (izvor: pedijatar mog djeteta). Zašto je tomu tako? Time se na neki način podupire hipoteza o masovnom zarađivanju farmaceutske industrije nauštrb djece. Ali to je cijela dodatna priča pa neću ulaziti u detalje. Dalje, nije dokazano koliko dugo otpornost na bolesti protiv kojih se dijete cijepi traje? Je li to 5, 10 godina, koliko? Tko mi može garantirati da mi se dijete neće razboljeti dotičnom bolešću ukoliko se cijepi? Nitko. Zašto se djeca šokiraju odmah prvi dan po rođenju i u maleno tijelo koje je tako nemoćno isti tren ubrizgavaju kojekave supstance i otrove? Najbolje da ih cijepe još tijekom trudnoće! Zašto ne? Što je sigurno je sigurno! Zašto se, citiram, 111 djece u školi razbolilo od zaušnjaka odmah nakon cijepljenja protiv iste te bolesti? I za kraj, određena cjepiva su nastala na bazi WI-38 ili MCR-5 stanica uzetih od namjerno abortiranih zdravih fetusa. To ni na koji način ne mogu opravdati niti cijepljenjem djeteta podržati nastavak takve masovne proizvodnje – proizvodnje “cjepiva od pobačene djece”. Gnjusno, nemoralno i žalosno.”
N.C.
Foto: Shutterstock
