Njemački istraživači testirali su mogu li veliki jezični modeli oponašati emocije poput straha, tuge i anksioznosti te poslužiti kao alat za proučavanje mentalnih poremećaja.
Poremećaji mentalnog zdravlja predstavljaju sve veći javnozdravstveni izazov diljem svijeta. Prema procjenama, do 2050. godine čak 1,2 milijarde ljudi moglo bi živjeti s nekim oblikom mentalnog poremećaja. Zbog toga znanstvenici intenzivno rade na boljem razumijevanju njihovih uzroka, razvoju učinkovitijih metoda prevencije te pronalaženju novih terapijskih pristupa.
Za razliku od lijekova, terapije koje se temelje na razgovoru i psihološkim intervencijama mnogo je teže istraživati i razvijati. Razlog je činjenica da ni klinička ispitivanja na ljudima ni istraživanja na životinjama ne mogu u potpunosti dočarati složenost ljudskih emocija, misli i ponašanja. Osim praktičnih ograničenja, takva istraživanja često otvaraju i važna etička pitanja.
Upravo zato, piše Euronews, istraživački tim sa Sveučilišta tehnologije u Dresdenu (TU Dresden) u Njemačkoj istražio je mogu li veliki jezični modeli umjetne inteligencije (LLM-ovi), poput onih koji stoje iza suvremenih AI chatbotova, poslužiti kao novi alat za modeliranje određenih aspekata mentalnih poremećaja.
– Naši rezultati pokazuju da veliki jezični modeli mogu reproducirati obrasce ljudskih afektivnih i kognitivnih procesa u kontroliranim uvjetima – izjavila je dr. Magdalena Wekenborg, voditeljica istraživačke skupine PsychoDigital pri TU Dresdenu.
Prema njezinim riječima, takvi modeli mogli bi pomoći znanstvenicima da bolje razumiju mehanizme koji stoje u podlozi mentalnih poremećaja te istraže nove pristupe liječenju, uključujući i razvoj psihoterapijskih metoda koje se temelje na razgovoru.
Mogu li AI modeli oponašati ljudske emocije?
Iako se pojedini aspekti mentalnih poremećaja već godinama proučavaju na životinjskim modelima, istraživači ističu da takvi pristupi ne uspijevaju u potpunosti obuhvatiti složenost i subjektivnu prirodu ljudskog iskustva.
S druge strane, veliki jezični modeli posljednjih su godina pokazali iznimne sposobnosti u područjima koja su se donedavno smatrala isključivo ljudskima. Prema autorima studije, u područjima poput uvjeravanja, emocionalnog razumijevanja i logičkog zaključivanja ovi modeli postižu rezultate usporedive s ljudskim sposobnostima.
Kako bi ispitali njihov potencijal u istraživanju mentalnog zdravlja, znanstvenici su LLM-ove poticali da simuliraju različita emocionalna stanja, uključujući strah, anksioznost, ljutnju, gađenje, tugu, zabrinutost i stres. Nakon toga koristili su ih kao eksperimentalne modele za proučavanje određenih obilježja mentalnih poremećaja.
U sljedećoj fazi istraživanja testirali su mogu li se tako izazvana emocionalna stanja „regulirati“ odnosno ublažiti različitim strategijama emocionalne regulacije, slično kao što se to pokušava postići u psihoterapijskom radu s ljudima.
Istraživače je također zanimalo hoće li umjetna inteligencija, kada je „izložena“ određenoj emociji, pokazivati slične obrasce pogrešaka i pristranosti u zaključivanju kakve se primjećuju kod ljudi koji proživljavaju isto emocionalno stanje.
Rezultati su pokazali da, iako AI modeli ne posjeduju stvarna mentalna stanja niti emocije na način na koji ih doživljavaju ljudi, mogu reproducirati određene obrasce mišljenja kroz način na koji obrađuju i generiraju jezik.
Novi alat za psihološka istraživanja
Prema autorima studije, upravo ta sposobnost otvara mogućnost provođenja eksperimentalnih istraživanja koja bi na ljudima ili životinjama bila vrlo teško izvediva ili bi izazvala ozbiljne etičke dvojbe.
Dodatna prednost velikih jezičnih modela jest njihova dosljednost. Za razliku od istraživanja na ljudima, gdje rezultati mogu biti pod utjecajem brojnih vanjskih čimbenika, eksperimenti s LLM-ovima mogu se ponavljati neograničen broj puta u identičnim uvjetima, uz preciznu kontrolu svih varijabli.
– To omogućuje nove eksperimente u psihološkim i biomedicinskim istraživanjima, temeljene na podacima, koji ranije nisu bili mogući – istaknuo je Jakob N. Kather s TU Dresdena.
Iako umjetna inteligencija ne može zamijeniti ljudsko iskustvo niti stvarne sudionike istraživanja, znanstvenici smatraju da bi ovakvi modeli u budućnosti mogli postati vrijedan alat za bolje razumijevanje mentalnih poremećaja i razvoj novih terapijskih pristupa.
(Ordinacija.hr)
