Antropologija je znanost koja proučava čovjeka i njegovo podrijetlo. No, u ovoj ću strategiji za svoje potrebe redefinirati antropologiju kao “zanimanje za način života i ponašanja drugih ljudi” (bez donošenja vrijednonih prosudbi).
Cilj te strategije je razvitak vašeg suosjećanja i strpljivosti. Usto, zanimajući se za ponašanje drugih, osuđivanje zamjenjujemo dobrostivošću. Kad vas iskreno zanima kako netko postupa ili pokazuje svoje osjećaje, teško da će vas to ponašanje zasmetati. Na taj način, postati antropolog znači postati manje frustriran tuđim postupcima.
Kad se , po vašem mišljenju, netko ponaša čudno, umjesto da reagirate uobičajeno, primjerice: “Nije moguće da bi ona to učinila”, pomislite nešto kao: “Znači, tako ona doživljava svijet. Vrlo zanimljivo.” Da bi vam ta strategija pomogla, morate biti iskreni. Postoji fina granica između “zanimati se” i biti bahat, kao da u sebi smatrate da je vaš način bolji.
Nedavno sam bio u obližnjem shopping centru sa svojom šestogodišnjom kćerkom. Pokraj nas je prošla skupina punkera – narančasti šiljci od kose, tetovaže po većem dijelu tijela. Moja me kćerka odmah upitala: “Tata, zašto su tako obučeni? Jesu li to maškare?” Prije puno godina bio bih izrazio nepovoljno mišljenje o tim mladim ljudima, kao da je njihov način odijevanja pogrešan, a moj – konzervativniji. Ispalio bih neku oštru kritiku na njihov račun i tako na svoju kćerku prenio svoje negativne prosudbe. No kao “antropolog” promijenio sam svoj kut gledanja ; antropologija me smekšala. Rekoh svojoj kćerki: “Nisam siguran, ali je zanimljivo koliko smo različiti, zar ne?”. Ona reče: “Aha, ali meni se sviđa moja kosa.” Umjesto da smo nastavili razglabati o njihovu odijevanju i zahuktali se u svojem iščuđavanju, oboje smo se ostavili te teme i nastavili uživati u našem zajedničkom izlasku.
Kad vas zanimaju druge perspektive, to ni u kojem slučaju ne znači da ih zagovarate. Ja nikad ne bih odabrao punkerski životni stil ili ga preporučio nekome drugome. No nije na meni da ga osuđujem. Jedno od najvažnijih pravila radosnog življenja jest da donošenje sudova o drugim ljudima oduzima puno energije i beziznimno vas odvlači od onoga što želite biti.
“Ne mari za male stvari”, Dr. Richard Carlson, str 95.
Algoritam, Zagreb, 1998.
