Većina nas nije susrela stogodišnjaka. Povijesno, život od sto godina bio je tako rijedak da bi se čak mogao nazvati čudom. U većini industrijaliziranih zemalja danas, sto godina navrši jedan od 10.000 ljudi.
Najstariji danas
živući ljudi nisu samo slučajno preživjeli, to su pojedinci koji utjelovljuju
hvalevrijedne stavove i vrline. Sociolozi koji proučavaju stogodišnjake uvijek
su začuđeni njihovom snažnom privrženošću slobodi i neovisnosti. Tijekom
života, stogodišnjaci izbjegavaju prisilna ograničenja.
Tradicionalno,
većina njih je radila za sebe, rijetko u okruženju modernih korporacija; svoju
samostalnost stogodišnjaci vrlo cijene. Pokušaj određivanja posebne “dugovječne
ličnosti” bio bi za stogodišnjake previše ograničavajući – dobroćudni,
tihi i mudri djed i baka, samo su jedan od mnogih mogućih tipova. Stota se
događa i ljudima koji su sebični, sarkastični i nedruštveni. Zajednička
značajka je osjećaj samodostatnosti koji zahvaća mnogo dublje od ličnosti. U
prilog tome govori istraživanje provedeno 1973. godine u New Yorku kojim je
obuhvaćeno 79 zdravih ljudi starijih od osamdeset sedam godina. Dr. Stephen P.
Jewett, psihijatar koji je provodio to istraživanje naglasio je da njegovi
ispitanici nisu preživjeli slučajno, niti su pak sretni nasljednici dobrih gena.
TJELESNE
ZNAČAJKE:
– Nisu imali
značajno veću ili manju tjelesnu težinu
– Tijekom života
tjelesna težina bila je stabilna.
– Dobar opći
mišićni tonus
– Snažan stisak
šake.
– Mladolik
izgled kože
– Vožnja
automobila i održavanje fizičke aktivnosti
PSIHOLOŠKE
ZNAČAJKE:
– Visoka urođena
inteligencija, zanimanje za tekuće događaje, dobra memorija.
– Nepostojanje
napetosti, malo bolesti, nesklonost k zabrinutosti.
– Neovisnost u
odabiru svoje profesije. Sklonost da sami sebi budu šefovi. Radili su u
poljoprivredi, njezi, profesijama unutar prava, medicine, arhitekture; neki su
imali mala vlastita poduzeća, a u nekoliko slučajeva i velika. Većina ih nije
rano otišla u mirovinu.
– Većina je bila
snažno pogođena ekonomskom krizom, koja je nadošla tijekom njihovih pedesetih i
šezdesetih; međutim, oporavili su se i izgradili novu budućnost.
– Uživaju u
životu. Svi su optimistični i posjeduju zapaženi smisao za šalu. Draga su im
jednostavna zadovoljstva. Čini se da im je život bio velika avantura. Mogli su
zapaziti ljepotu tamo gdje su drugi vidjeli samo ružnoću.
– Velika
prilagodljivost. Iako su mnogi njegovali sjećanja iz djetinjstva, svi su više
voljeli živjeti u sadašnjosti, zajedno s mnogim promjenama koje ona donosi.
– Nisu bili
zaokupljeni smrću.
– Zadovoljno su
živjeli iz dana u dan.
– Svi bi se
mogli opisati religioznima u širem smislu, međutim, nitko nije bio ekstremno
ortodoksan.
– Umjereno su
jeli,ali su bili voljni eksperimentirati. Nije bilo posebne prehrane. Prehrana
je uključivala raznoliku hranu, bogatu proteinima, a siromašnu mastima.
– Svi su
ustajali rano. Prosječno su spavali između šest i sedam sati, iako su u
postelji proveli osam sati (Skraćeni ili isprekidani san znakovit je za stariju
dob).
– Nije bilo
usklađenosti glede pića. Neki su pili umjereno, neki su ponekad pili previše,
neki uopće nisu.
– Pušenje – neki
nisu pušili, nekoliko ih je pušilo umjereno, ali je odavno prestalo, neki su
bili okorjeli pušači lule.
– Lijekovi –
tijekom života potrošili su manje lijekova nego što većina starih ljudi potroši
u jednom tjednu.
– Većina je pila
kavu.
“Tijelo i
duh, rijeka vječnosti”, Dr. Deepak Chopra, str. 179.
Dvostruka Duga,
Čakovec, 1995.
