Prehrana je jedan od načina na koji svakodnevno možemo učiniti nešto dobro za naše zdravlje i blagostanje.
Prehrana nije samo ono što jedemo, već i ono što mislimo o hrani i kako se odnosimo prema njoj. Na prehranu utječe jako puno čimbenika poput društvenih normi, odgoja, dostupnosti namirnica, osobnih preferencija i slično. Određene životne situacije, kao i određeni biološki i psihološki čimbenici, nažalost, mogu potaknuti razvoj nezdravog odnosa prema hrani ,što može rezultirati poremećajima u hranjenju. Psihologinja Anđela Jelić i nutricionistica Iva Tokić aktivno na društvenim mrežama promoviraju zdrav pristup hrani radi podizanja svijesti o tome.
Ove dvije mlade i poduzetne žene smatraju kako spoj dviju znanosti, psihologije i nutricionizma, uvelike može pomoći pojedincima u usvajanju zdravih prehrambenih navika i održavanju osobnog zdravlja i blagostanja.
Poveznica nutricionizma i psihologije
Poveznica između nutricionizma i psihologije na prvi pogled možda izgleda neobično, no Iva i Anđela lako su nas uvjerile kako se ove dvije struke skladno nadopunjuju. Na svojim Instagram profilima, odlučile su se s pratiteljima podijeliti svoje znanje kroz kratke video zapise „Kako „hraniš“ sliku vlastitog tijela?“ i „Kako izgraditi pozitivnu sliku o vlastitom tijelu i jesti intuitivno“ u kojima govore o povezanosti prehrane, slike o sebi i utjecaju društvenih mreža. Drugim riječima, kako problemi s prehranom ne nastaju zbog odnosa prema hrani, već su oni rezultat odnosa prema sebi te velikim dijelom uvjetovani iskrivljenom slikom o vlastitom tijelu na koju nerijetko utječe svijet društvenih mreža i trendovi koji se tamo promoviraju.
Ponekad se događa da je problem s prehranom samo vidljivi znak nekog od problema psihološke prirode, pa klijenti zbog lošeg odnosa prema sebi, koji je uvjetovan lošom i iskrivljenom slikom o vlastitom tijelu ne mogu ostvariti željene ciljeve. Dogodi se da klijenti koji nisu dovoljno svjesni svojih poteškoća upravo te psihološke naravi i dođu upravo nutricionistu kod kojeg traže brzo rješenje vjerujući da će jednim planom prehrane riješiti “ono nešto”, osjećati se i prije svega, izgledati bolje, upozorava psihologinja.
Upravo u ovakvim i sličnim situacijama, psiholog zajedno s nutricionistom može uvelike olakšati pojedincu proces promjene odnosno dati prave putokaze za dolazak do željenog cilja. No, ono što je potrebno je i dobro postavljanje ciljeva gdje također spoj ovih dviju struka može pomoći pojedincu da se osjeća sigurno, sposobno i spremno za promjenu.
Potrebno je upozoriti i na današnju ulogu društvenih mreža kao platformi gdje nam se nameću određeni trendovi u prehrani.
Prema riječima Anđele i Ive, slijediti trendove koji nam se nameću na društvenim mrežama a da ne znamo tko nam ih postavlja i kakvi su oni zapravo ponekad je opasno, posebno kada je riječ o prehrani. Primjerice, lijepo fotografirana hrana koju gledamo na Instagramu ponekad nam može otvoriti apetit da i nesvjesno krenemo u kuhinju ili naručimo dostavu bez razmišljanja jesmo li gladni ili ne.
Osim toga, gomila informacija koja velikom brzinom kruži na ovoj društvenoj mreži zahvaljujući fotografiji može biti opasna za zdravlje. Često se putem društvenih mreža promoviraju određeni prehrambeni režimi i dijete, koji mogu uzrokovati nutritivne deficite, ali i stvoriti loš odnos s hranom.
Njegujte svoje tijelo
Kad bismo na svoje tijelo gledali kao na nešto posebno, jedinstveno, mjesto u kojem smo 24 sata 365 dana u godini, naše prehrambene navike promijenili bi barem malo i pokušali upravo kvalitetnom prehranom njegovati ljubav prema sebi i osjećaj zahvalnosti.
Trendova u prehrani je jako puno, a oni mogu ugroziti psihičko i fizičko stanje pojedinca. Osim što mogu uzrokovati određene nutritivne deficite, oni etiketiraju hranu na dobru i lošu, nalažu nam da onu lošu moramo izbjegavati, pa nam tako razvijaju strah od pojedinih namirnica i loš odnos s hranom koji nas često odvodi u začarani krug prejedanja i izgladnjivanja te povećava rizik od prekomjerne tjelesne težine, naglašava nutricionistica.
“Prehranom se ne trebamo pretjerano opterećivati, no o prehrani trebamo svjesno razmišljati. Hranu jedemo svaki dan i upravo zbog toga svaki naš obrok trebao bi biti smislen i konzumiran svjesno, jer hranom možemo njegovati svoje tijelo i um te omogućujemo našem organizmu da obavlja sve potrebno i našem mozgu da svime time upravlja. Pravilna prehrana je ona u kojoj smo mi pronašli svoj balans, kako nutritivni, tako i psihološki”, poručuju Iva i Anđela.
Kada govorimo o slici tijela, odnosno percepciji vlastitog tijela, trebamo znati da se ona odnosi na subjektivni doživljaj vlastitog izgleda koji odražava određene stavove, misli i osjećaje o pojedinim dijelovima tijela i tijelu kao cjelini. Ona se razvija od djetinjstva i nastavlja tijekom cijelog životnog vijeka putem komunikacije koju imamo prema svome tijelu, ali i interakcije s okolinom.
To znači da je slika tijela koju imamo promjenjiva te da na nju utječu emocije, okolina, društvo i u današnje vrijeme to uvelike čine i društvene mreže. Ako je slika o vlastitom tijelu loša, iskrivljena ili negativna veće su šanse da ćemo razvijati i loš odnos s hranom.
Potrebno je raditi na sebi, no prije svega preispitati se i osvijestiti kojim mislima hranimo sebe i kako se odnosimo prema sebi i svom tijelu.
Postoje brojni načini, treninzi i vježbe, gdje mislim na one psihološke koje nam mogu pomoći da svakodnevno malim stvarima gradimo pozitivnu sliku o svom tijelu, prihvaćajući ga i stavljajući naglasak na ono što je posebno i jedinstveno.
Svi moramo krenuti od prihvaćanja vlastitog tijela
ANĐELA JELIĆ, psihologinja
U posljednje vrijeme na društvenim mrežama ne mogu proći nezamijećeno profili na kojima se objavljuju fotografije gdje u prvom planu vidimo prirodna tijela žena i muškaraca koja imaju celulit, strije, noge koje nisu kao one od Barbie, lica koja su nasmijana i vesela s borama smijalicama. Moglo bi se reći da su to profili na kojima se namjerno ističu tjelesne “nepravilnosti“ koje su zajedničke svima nama. S obzirom na to da su ti profili dio društvenih mreža, najčešće Instagrama, gdje je fotografija glavni alat komunikacije mnogi su se s poistovjetili s njima i podržali ih objavljujući tako svoje fotografije bez filtera kako bi normalizirali svaki oblik tijela i svaku „nesavršenost“.
Riječ je o profilima koji zastupaju pokret Body Positivity, odnosno promiču pozitivan odnos prema tijelu, koji je osmišljen kao podrška svim osobama koje se osjećaju neprihvaćeno i za koje nerijetko nema dovoljno prostora u društvu pa ni na društvenim mrežama jer su obično diskriminirane isključivo na osnovi svog tjelesnog izgleda, boje kože, veličine, oblika tijela i slično. Ovakve fotografije i profili koji aktivno zastupaju ovaj pokret privlače pozornost jer smo na Instagramu donedavno naviknuli gledati samo savršeno oblikovana tijela, lica bez bora, zategnutu kožu bez celulita ili strija. Usto, takav je sadržaj najčešće popraćen velikim brojem lajkova i komentara, što je upućivalo na to da drugi podržavaju i prihvaćaju takav sadržaj. To je na određeni način slalo poruku: „Ovdje je mjesto samo za idealno i savršeno.“ U isto vrijeme postavljalo je novu društvenu normu da naše tijelo mora biti idealno i savršeno kako bi ga drugi prihvatili. Odnosno, i ja moram biti takav/va.
Činjenica da je riječ o fotografiji koja je podlegla brojnim uređivanjima i photoshopiranjima te da je to samo nešto virtualno, zanemaruje se, pa se neke osobe u stvarnom životu trude dostići upravo takav izgled. To može biti jako štetno za zdravlje, kako tjelesno tako i mentalno.
Primjerice, među djevojkama je postalo popularno imati uzak struk, no ako tijelo nije takve fizionomije, zašto bi se trebalo „ubijati“ treninzima da bi se ta nametnuta norma zadovoljila?! S obzirom na to da je svako tijelo autentično, zar nije lakše prihvatiti oblik tijela koji imamo i prilagoditi tjelovježbu sebi stavljajući naglasak na zdravlje i prevenciju od pojave ranih znakova starenja. Konstantno „hranjenje“ informacijama i fotografijama s Instagrama, koje pripadaju samo virtualnom svijetu, može naštetiti slici tijela koju imamo. Slika tijela se odnosni na subjektivni doživljaj vlastitog tijela, osjećaje, misli i emocije koje imamo prema dijelovima tijela i cijelom tijelu. Ona se mijenja tijekom životnog vijeka i na nju utječu mnogi faktori među kojima u današnje vrijeme i društvene mreže. Kada je slika tijela iskrivljena i „hranjena“ nestvarnim idealima nerijetko se prate rigorozni trendovi u prehrani koji mogu dovesti do poremećaja u hranjenju.
Naglasila bih kako to predstavlja veliki rizik posebice za adolescente i mlade koji u tim godinama na najintenzivniji način grade sliku o vlastitom tijelu.
Rekla bih da je upravo ovo jedna od glavnih poruka ovog pokreta. Stvaranjem pozitivnog odnosa prema sebi i svom tijelu započinje prihvaćanje vlastitog tijela onakvog kakvo ono jest. Bitno je napomenuti da za osobe koje imaju, primjerice, višak kilograma koji predstavlja rizik za njihovo zdravlje, ovakav pristup može pomoći da se riješe tog viška ne samo iz razloga jer to predstavlja estetski problem, već kako bi očuvali svoje mentalno i tjelesno zdravlje.
Negativne emocije ne mogu biti opravdan razlog za prejedanje
IVA TOKIĆ, nutricionistica
S godinama se pokret Body Positivity širio jer se s njegovom filozofijom slažu i oni koji osporavaju sve što se smatra prikladnim tjelesnim izgledom, kao i osobe koje svojom vanjštinom ne odskaču previše od tzv. kanona idealne ljepote, ali žele prigrliti svoje male nedostatke.
Danas i naše poznate osobe poput Lane Jurčević i Zsa Zsae potiču pokret body positivityja. Javno pokazuju svoje ‘nesavršenosti’ kao što su lice s aknama i noge s celulitom te tako poručuju javnosti da i ona na ekranima idealna tijela imaju svoje “nedostatke” i da je to sasvim u redu. Drugim riječima, “nedostatke” normaliziraju i tako potiču druge da različitosti i nesavršenosti također trebaju biti prihvaćene, a ne predmet odbacivanja i nešto manje vrijedno.
Moguće je istovremeno biti zadovoljan svojim izgledom i neprekidno pokušavati ostvariti najbolju verziju sebe (onu koja je idealna za nas, a ne onu koju nam drugi nameću). Ova se dva načina razmišljanja međusobno ne isključuju, ali razdvaja ih tanka linija – ona po kojoj moramo hodati pažljivo i s dobrim namjerama.
Primjerice, intuitivno jedenje je jedenje na način da osluškujemo svoje tijelo i da tako procijenimo koja hrana i u kojim količinama nama treba.
Ovaj pristup nalaže da bi trebali jesti kada smo gladni i prestati kada smo siti. Protivi se dijetama i prehrambenim režimima kao takvima. Smatra se da nijedna namirnica ne bi trebala biti zabranjena. Naravno, izuzetak su dijetoterapije za određena zdravstvena stanja i bolesti. Isto, tako, izuzetak predstavljaju i emotivna prejedanja, jer nam negativne emocije ne mogu biti opravdan razlog za uživanje u prekomjernim količinama hrane. Koncept intuitivnog jedenja često uključuje i prihvaćanje svog tijela, zdraviji način prehrane, socijalnu podršku i povećanje tjelesne aktivnosti, pa se na njega gleda kao na svojevrsni ’lifestyle’. Dokazano je da takav pristup hrani može smanjiti tjelesnu težine i ima pozitivne učinke na naše psihičko zdravlje. Također uz ovakav pristup prehrani, ljudi mogu popraviti sliku o vlastitom tijelu, mogu podići samopouzdanje i poboljšati kvalitetu života.
Tina Uglješić: Na sirovojedstvo sam prelazila 6 godina, a pravi izazov bile su pekarnice
Foto: Arhiva, Shutterstock
