Mržnju je potrebno prepoznati i pokušati razumjeti jer to je jedini način da smanjimo destruktivni potencijal. Pri tome nam može pomoći mišljenje drugog, tko hladne glave vidi ono što osoba u afektu ne može
Mržnja spada u spektar nelagodnih emocija. Kao i druge nelagodne emocije, i mržnja ima višestruku podlogu, a psihodinamska analiza daje nam odgovore koji su to procesi uključeni u nastanak i perzistiranje mržnje, kao i načine kako smanjiti štetan, ponekad i toksični učinak ove emocije.
Brojna su pitanja u analizi mržnje
Analiza mržnje stavlja brojna pitanja pred pojedinca. Jedno od njih je je li urođena ili je produkt socijalizacije? Bitno je prepoznati vlada li mržnja čovjekom ili je on kontrolira. U svakom slučaju, puno je bolje težiti razumijevanju mržnje, a ne negirati njezino postojanje. Iako je mržnju lakše negirati ili čak mrziti nego je razumjeti, puno je bolje raditi na njezinu razumijevanju nego na ignoriranju. To je put koji je bliži životnim istinama. Isto tako narativ života od pojedinca traži da uđe u dosluh i s nelagodnim stanjima i emocijama, a primjer toga je suočavanje s mržnjom.
Evo kako izgleda prehrana ako vas muči kronični gastritis: Držite se 6 pravila
Mržnja se ubraja u najtežu i najsloženiju razinu agresivnog afekta koja uvijek dolazi u kombinaciji sa snažnom potrebom za uništenjem druge osobe i željom za osvetom zbog doživljene narcistične povrede. Mržnja nije uvijek patološka. Smatra se da ona može biti i prirodno obrambena psihološka reakcija na opasnost i prijetnje iz okoline koje mogu ugroziti ili uništiti postojanje pojedinca ili grupe. U situacijama kada je mržnja dugotrajna i kronična, kada postane opsesivnom potrebom za uništenjem drugog ili sebe, često je u podlozi teža psihička patologija.
Put od ljutnje do mržnje
U knjizi “Psihodinamika ljubavi i mržnje” (Medicinska naklada, 2019.) objasnio sam da je ljutnja temeljni afekt koji stoji u podlozi agresivnih reakcija. Ljutnja je često udružena s bijesom, a mržnja se psihodinamski objašnjava kao kompleksan agresivni afekt koji je posljedica internaliziranih negativnih sadržaja.
Psihodinamski gledano, mržnja varira od teže psihotične, dezorganizirane razine, do blaže neurotske razine. Posebno je intenzivna kod osoba s graničnom organizacijom ličnosti gdje je temeljna psihička patologija vezana uz agresiju koja nije optimalno savladana, nego je stršeća i ugrožavajuća. U spomenutoj knjizi opisao sam više razina agresivnog afekta, koji vode prema mržnji.
Blaža forma agresivnog afekta je iritiranost, kada ima oblik dugotrajnog razdražljivog raspoloženja naziva se iritabilnost. Srednje teška forma agresivnog afekta je ljutnja. Teža forma agresivnog afekta je bijes. Emocije u obliku reakcije bijesa javljaju se rano u razvoju te imaju funkciju zaštite djeteta od iskustava frustracije i boli. Kroz razne oblike razvoja, bijes postupno gubi ovu inicijalnu funkciju.
Najteža ili puna forma agresivnog afekta je mržnja. U psihičkoj patologiji težih poremećaja ličnosti, afekt mržnje često je praćen potrebom za uništenjem druge osobe i željom za osvetom za doživljenu realnu (ili imaginarnu, umišljenu) narcističnu povredu.
Kod napadaja panike može vam pomoći – limun
Tko su nosioci najintenzivnije mržnje?
Mržnja je najintenzivnija kod osoba s graničnom organizacijom ličnosti (antisocijalni ili narcistični poremećaj ličnosti, uz obilježja malignog narcizma i sadizma). Prisutna je i kod problema s kroničnim samoozljeđivanjem (nesvjesna identifikacija osobe s objektima mržnje), a kada je u pitanju samomržnja (osoba procjenjuje sebe kao zlo ljudsko biće koje zaslužuje uništenje) znači da postoji jedan dio osobe koji osjeća mržnju i drugi dio koji je trpi (rascjep ličnosti).
U spomenutoj knjizi navedeno je kako sljedeći klinički sindromi sadrže visoku razinu emocije mržnje: narcistični poremećaj ličnosti, osobito sindrom malignog narcizma, antisocijalni poremećaj ličnosti, razni oblici sado-mazohizma i seksualnih perverzija u okviru raznih, težih poremećaja ličnosti kao i kronično samoozljeđivanje (u podlozi nesvjesna identifikacija s objektima mržnje) koje je često povezano uz mržnju prema samom sebi.
Kada se radi o težim patologijama ličnosti, kao što su teže forme narcističnog ili antisocijalnog poremećaja, često je mržnja povezana s nepodnošljivim osjećajem zavisti. Činjenica da drugi ima nešto što osoba s patologijom ličnosti nema, toliko je teška da osobe s patologijom ličnosti koriste mržnju kako bi prikrile taj deficit, kojeg često nisu svjesni. Zavist se kod mržnje udružuje s potrebom za destrukcijom osobe koju se doživljava ugrožavajućim.
Psihička hijerarhija i povezanost mržnje sa socijalnim faktorima
Psihodinamika nas uči da postoji psihička hijerarhija. U toj hijerarhiji, nagoni (agresija i libido) nadređeni su emocijama (ljubav, mržnja i ostale emocije). U tom smislu predstavnik pozitivnih, libidnih nagona je ljubav, dok je predstavnik agresivnih nagona – mržnja.
Mržnja kao emocija derivat je dakle agresivnih nagona te je bitna sastavnica destrukcije. Destrukcija odražava primjenu agresije s ciljem oštećenja drugih ljudi ili samog sebe. U objašnjenju mržnje, bitno je razlikovati agresiju i mržnju na razini misli, od one na razini djela. Agresija na razini misli manje je štetna jer se na ovoj razini ispucava i potroši. Agresija na razini djela obično je teža jer implicira destrukciju drugih, u konačnici i sebe.
Destrukcija vođena neriješenom mržnjom može voditi u razne oblike uništavanja drugih što se obično obrambeno (ali neistinito) tumači time da su isključivo ti drugi, ugrozili dostojanstvo i opstanak te da je jedini način za borbu protiv tih loših osjećaja uništenje tih istih osoba.
Primjer za to bile bi sintagme koje diktatori koriste na početku pokretanja ratova, a kroz objašnjenja da se s njihove strane ne radi o ratu nego samo o nužnoj obrani pa je u tom smislu sve dozvoljeno. Demagogija se često koristi kao objašnjenje i istina se mora preoblikovati kroz krajnja i iskrivljena pojednostavljenja. Mehanizam obrane koji se koristi je rascjep, gdje se stvari sagledavaju u crno-bijelom ozračju, obično se druge vidi kao loše, a sebe i svoje kao krajnje dobre i pozitivne.
12 znakova koji upozoravaju da bi moglo biti nešto više od obične prehlade
Dakle, rascjep je suštinski nezdrav mehanizam u odrasloj dobi, jer se temelji na neistini i nedostatku zdravog povezivanja psiholoških istina o sebi i drugima. Primjer za to je argument da su “ti drugi” uzrokovali mržnju te je shodno tome i opravdano da se njima povratno upućuje mržnja, a sve s ciljem uspostavljanja “reda i pravde”.
Velike manipulacije grupama ljudi od autokrata često uključuju i poticanje nelagodnih emocija kao što je mržnja, a s ciljem uništenja protivnika, realnih ili fiktivnih. Pri tome manipulacija cilja na vraćanje ponosa i borbu za “više vrijednosti”. Manipulacija je obično bolja kada se osjetljive točke grupe jače naglase kao što je, primjerice, narcistična povreda koju su članovi grupe doživjeli u nekom prethodnom periodu.
Sukladno tome mržnja i pokretanje novih ratova racionaliziraju se činjenicom da se radi o “vraćanju pravih vrijednosti i borbi za pravedniji svijet”. Iluzija je sastavni dio djelovanja autokrata i onih koji potiču mržnju. U našoj zapadnoj civilizaciji sve je strmija ljestvica socijalne hijerarhije, odnosno uspješnosti po socijalnim mjerilima. Kako bi se čovjek popeo na toj strmoj ljestvici, izazovi su sve veći, a cijena koju čovjek plaća sve je kompleksnija.
Kako bismo psihodinamski razumjeli ljubav i mržnju, trebamo teoriju nagona upotpuniti teorijom objektnih odnosa, ali treba razmotriti i socijalne faktore. Društveni faktori u velikoj mjeri utječu i daju okvir za iskazivanje emocija kao što je mržnja. Tako se primjerice u ratnim događanjima, mržnju druge skupine često potiče u borbi za ostvarivanje prednosti vlastite skupine.
Dio teorija smatra da je upravo strma socijalna hijerarhija uzrok porasta nezdravih narcističnih ponašanja. Nezdravi narcizam samo je reakcija na sve više letvice koje društvo postavlja pred pojedinca, a očituje se i porastom kompetitivnosti i ekstremnim individualizmom u našoj kulturi. U borbi za moć, mržnja se pojavljuje kao naizgled sporedni, ali suštinski vrlo bitan igrač. Mržnja je puna zamki, ali tragovi koje ostavlja uvelike su obilježeni negativnim koloritom. Suštinski, mržnja koja nije prorađena ima jak destruktivni i razarački potencijal.
Visokokonfliktni razvodi i “ljubavna mržnja”
Kada su u pitanju ljubavni odnosi, važno je naglasiti kako je suprotnost mržnji ljubav, ali suprotnost ljubavi nije mržnja, nego ravnodušnost. Uspješno odrađivanje žalovanja nakon prekida ljubavnog odnosa bliže je ravnodušnosti, a mržnja često signalizira da je iskra ljubavi još uvijek upaljena.
Visokokonfliktni razvodi dobar su primjer nečega što psihoanalitičar Bollas naziva “ljubavna mržnja”. Odnos osoba u ovom tipu razvoda karakteriziran je nekim od sljedećih ponašanja: visoka razina bijesa, neprijateljstva i nepovjerenja, sporovi oko skrbništva, razni oblici ponižavanja ili zlostavljanja. Afekt bijesa i mržnje zna biti toliko jak da osobe ne mogu uvidjeti ozbiljne posljedice koje ostavlja na odgoj i odrastanje djece.
U visokokonfliktnim razvodima, kao u pravom ratu, koristi se nezreli psihološki mehanizam – rascjep (engl. splitting), putem kojeg osoba sebe doživljava u krajnje idealizirajućem svjetlu, a drugoga u maksimalno negativnom, bez mogućnosti uvida da je partner od kojeg se razvode ona ista osoba koju su sami izabrali u prethodnim fazama života.
Negativni afekt vezan uz stres nove životne situacije može biti toliko preplavljujući da, bezgranično napadajući partnera od kojeg se razvodi, osoba nanosi direktnu štetu vlastitom djetetu, a bez imalo svijesti o navedenom. Zato je bitno prihvatiti da je u stanju preplavljujuće tuge, ljutnje i anksioznosti bolje potražiti stručnu pomoć i tako dobiti podršku i refleksiju koja pomaže u nošenju s teškim emocijama nego ići iz nerealne pozicije, a koja se očituje kao crno-bijelo sagledavanje sebe i drugih.
Zamke mržnje i što može pomoći?
Zamka mržnje (prema J. Fischer) leži u tome da kada pojedinac mržnju napada vlastitom mržnjom, ne može je pobijediti, nego je samo potiče i rasplamsava! Mržnju je potrebno prepoznati i pokušati razumjeti jer to je jedini način da smanjimo njezin destruktivni potencijal. Pri tome nam može pomoći mišljenje drugog, tko hladne glave vidi ono što osoba u afektu (preplavljenost mržnjom kao primjer) ne može vidjeti. Preplavljenost mržnjom blokira kognitivne sposobnosti i otupljuje inteligenciju tako da se za navedeno koristi i izraz “pseudostupidnost” (psihoanalitičar Bion opisao je navedeni termin).
Zato je bitno pokušati razumjeti razne slike i doživljaje mržnje, podijeliti ih s bitnim osobama i pokušati mržnju, koliko god nelagodna bila, sagledati kroz šire (a ne crno-bijelo) razumijevanje. Samo šira slika razumijevanja omogućuje osobi da uspješno radi na prevladavanju mržnje. Ako mržnju ne prevladamo, ostaje u nama kao nepodnošljivi teret koji je kočnica na brojnim razinama funkcioniranja.
