Mentalno zdravlje je tema koja postaje sve važnija u Hrvatskoj – ali ono što se često zanemaruje jest kako se razlike u spolu odražavaju na to kada, kako, i kome ljudi govore o svojim unutarnjim borbama. Dok istraživanja pokazuju da su žene izložene većem riziku od depresije i anksioznosti, muškarci puno rjeđe traže pomoć, često zbog stigme i društvenih očekivanja.
Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije (SZO), procjenjuje se da 3,8 % stanovništva u Hrvatskoj pati od depresije. Među odraslima, 4 % muškaraca i 6 % žena ima depresiju. Također, među osobama starije životne dobi (60+ godina), prevalencija depresije iznosi 5,7 %.
Podaci Eurostata iz 2023. pokazuju da je Hrvatska na trećem mjestu u EU-u po udjelu osoba sa stanjem kronične depresije.
U 2023. godini mentalni poremećaji činili su 5,2 % svih hospitalizacija u Hrvatskoj, što ukazuje na ozbiljan javnozdravstveni izazov.
Rodne razlike u prevalenciji anksioznosti i depresije
Prema brojnim studijama, žene imaju značajno veću vjerojatnost da iskuse anksiozne poremećaje i depresiju. Biološki čimbenici (npr. hormonalne promjene), ali i socijalni (posao, obitelj, izgled, očekivanja) pridonose tom riziku.
Kod adolescenata i mladih žena, učestalost simptoma anksioznosti i depresije raste – stres, akademski pritisci, očekivanja od društva i društvenih mreža pojačavaju taj trend.
Stigma, društvena očekivanja i zašto muškarci šute
Istraživanja pokazuju da muškarci rjeđe prepoznaju ili prijavljuju depresiju i anksioznost nego žene. Jedan rad opsežno opisuje kako tradicionalne norme muškosti – neovisnost, kontrola, „biti snažan” – sprječavaju muškarce da traže pomoć.
U članku “Why men are less likely to seek mental health care”, Harvard Gazette navodi da iako značajan broj muškaraca pati od depresije i anksioznosti, manje od polovice primaju odgovarajuću pomoć.
Izvor iz Australije/Europe također pokazuje da muškarci doživljavaju veći osjećaj srama vezanog za mentalne probleme, te da su često izloženi pritisku da “drže stvari pod kontrolom”.
Kako samo 5 minuta dnevno može promijeniti vaš mozak i energiju?
Posljedice ignoriranja razlika
Kada muškarci ne prepoznaju ili ne priznaju svoje emocionalne probleme, oni često koriste alternativne obrasce ponašanja – bijes, izolaciju, prekomjerno radno angažiranje, zloupotrebu alkohola ili drugih supstanci – što otežava dijagnozu i podršku.
Kod žena, iako su sklonije traženju pomoći, često se susreću s umanjivanjem problema („sve je to hormonalno”, „to je stres” itd.), što može odgoditi pristup stručnoj pomoći ili adekvatnoj terapiji.
Tradicionalne ideje o muškosti često se smatraju uzrokom ovog fenomena, pišu istraživači u studiji Masculinity and Help-Seeking Among Men With Depression, gdje navode da su norme muškosti – biti snažan, samostalan, suzdržan – ključne barijere da muškarci priznaju depresiju ili potraže terapiju.
U članku “Men and mental health: What are we missing?”, autori Derek M. Griffith, PhD, i suradnici navode:
Liječnicima je potrebna bolja edukacija i empatija za specifične simptome i društvena očekivanja s kojima se muškarci suočavaju kako bi ih mogli učinkovito liječiti.
Što se može učiniti?
Promijeniti jezik i komunikaciju
- Kampanje koje pokazuju da traženje pomoći nije znak slabosti, nego hrabrosti.
- Mediji i obrazovne institucije da koriste primjere muškaraca koji otvoreno govore o mentalnom zdravlju, kako bi razbili stereotip.
Rodno osjetljive usluge i pristup
- Psiholozi i terapeuti da budu svjesni muških „maski” depresije – npr. ljutnja, iritabilnost, prekomjerna aktivnost – i ne samo klasičnih simptoma.
- Rad u grupama muškaraca, mentorskih programa, podrška u zajednicama – muškarci često bolje reagiraju kad vide da nisu sami.
Jačanje dostupnosti pomoći
- U Hrvatskoj: škole, radna mjesta, lokalne zajednice da nude besplatne / povoljne usluge, psihološku pomoć, grupe podrške.
- Online savjetovanje i anonimni oblici pomoći koji mogu smanjiti sve prepreke – vrijeme, stigmu, logistiku.
Podizanje svijesti i edukacija
- Uključivanje tema mentalnog zdravlja u nastavu.
- Obuke za liječnike opće medicine, školske psihologe i druge stručnjake da prepoznaju rodne razlike.
Rodne razlike u mentalnom zdravlju nisu problem samo statistike jer one utječu na živote, odluke i dugoročne posljedice za svakog od nas. Kada društvo i pojedinci shvate da stigma i rodne uloge mogu biti neprijatelji dobrog mentalnog zdravlja, otvaraju se mogućnosti za promjene: za muškarce koji će progovoriti, i za žene čiji će glasovi biti uvaženi. U Hrvatskoj, gdje se razgovor o mentalnom zdravlju polako otvara, upravo je ovo prilika: da se stigma razoruža, da se sustavi prilagode, i da svatko – bez obzira na spol – ima podršku.
A. H.
