Koliko god tragali za srećom u bogatstvu, karijeri ili uspjehu – najvažniji izvor ispunjenog života nalazi se među ljudima oko nas – to je ključna poruka dr. Roberta Waldingera, harvardskog psihijatra i voditelja istraživanja koje je 85 godina proučavalo što nas zapravo čini sretnima i zdravima.
Što nas zaista čini sretnima? Što nam je potrebno kako bismo osjećali da živimo dobar život? Dr. Robert Waldinger, klinički profesor psihijatrije na Harvard Medical School i direktor najdužeg znanstvenog istraživanja odrasle dobi, Harvard Study of Adult Development, posvetio je svoj život traženju odgovora na ta pitanja. U svom virtualnom predavanju prilikom predstavljanja knjige The Good Life, dr. Waldinger predstavio je i glavne zaključke iz Harvardskog istraživanja razvoja odraslih – najdugovječnijeg znanstvenog projekta o ljudskoj dobrobiti.
Iluzija sreće
Istraživanja pokazuju da većina milenijalaca vjeruje kako su bogatstvo i slava ključ sreće. No, podaci upućuju na suprotno. Kada su osnovne životne potrebe zadovoljene, dodatni novac ne donosi veću sreću.
Problem je što nam društvo stalno definira što je ‘dobar život’. Digitalne mreže, reklame i društvene norme nameću standarde koji nemaju veze s onim što nas istinski ispunjava, upozorava Waldinger.
Rezultati istraživanja
Harvardsko istraživanje započelo je 1938. godine i uključilo je 724 muškarca – studente Harvarda i mlade iz siromašnih četvrti Bostona. Kroz desetljeća, uključeni su i njihovi partneri, djeca, pa čak i unuci. Zaključak? Ljudi koji su imali bliske, kvalitetne odnose živjeli su dulje, bili su zdraviji i sretniji.
Čvrsti odnosi štite od srčanih bolesti, dijabetesa, pa čak i kognitivnog propadanja. Ljudi s bogatim društvenim životom sporije stare, fizički i mentalno.
S godinama – više sreće i mudrosti
Sudionici istraživanja postajali su sretniji s godinama. U starijoj dobi više su se fokusirali na pozitivne informacije, a manje na negativne. Također, sve više su cijenili sadašnji trenutak.
Kad su ih u 80-ima pitali što bi učinili drugačije, najčešći odgovori bili su: “Proveo bih više vremena s obitelji” i “Manje bih brinula što drugi misle”. Najveći životni ponosi svih sudionika vezali su se uz – odnose.
Novije mišljenje: Anskioznost nije psihički poremećaj
Usamljenost: Tihi neprijatelj zdravlja
Od 1950-ih do danas, društvene interakcije značajno su se smanjile. Ljudi se sve rjeđe druže, a usamljenost raste.
Usamljenost negativno utječe na zdravlje – povećava rizik od bolesti srca, slabi imunitet, pogoršava san i ubrzava starenje. Neki stručnjaci nazivaju je “pandemijom” modernog doba.
Ljudi su najvažnija investicija
Prema dr. Waldingeru, pažnja je najosnovniji oblik ljubavi.
Naši uređaji odvlače pažnju od onih do kojih nam je najviše stalo. Moramo namjerno stvarati prilike za povezivanje – i kod kuće i na poslu.
Naglašava i da nije svima potreban velik društveni krug – introverti, primjerice, mogu biti sretni s nekoliko bliskih ljudi. Važno je samo da odnosi koje imamo budu autentični, sigurni i njegovani.
Na kraju, dr. Waldinger istaknuo je ono što su mnoge bake znale i bez znanstvenih studija: život ispunjen ljubavlju, prijateljstvima i pažnjom – to je ono što nas čini sretnima.
Možda ne otkrivamo ništa revolucionarno, ali sada imamo znanstvene dokaze koji potvrđuju ono što su generacije prije nas intuitivno znale, zaključuje.
A. H.
