Mark Twain: “Ima ljudi koji se dosljedno lišavaju svake jestive, pitke i dimne tvari koja je na iole lošem glasu. To je cijena koju plaćaju da ostanu zdravi. A zdravlje je sve što za nju dobiju. Ja to stvarno ne razumijem! To je kao da date sav imetak za kravu na umoru.”
Taj je čovjek moja neiscrpna
inspiracija. Tako je nastao Tai chi.
TAI CHI
Koji je to k…?
Nemam pojma.
Ali, striček Dragec je znao.
I cijeli život posvetio tom sportu.
Dobro… ne baš cijeli.
Prvo je bio gastarbajter u Njemačkoj
i mučio se ko Kristuš da prehrani ženu, tri kćeri i sina.
Onda se vratio na brdo i predao lagodnom životu.
U njegovom slučaju to je značilo ujutro tai chi,
popodne švasanje kod Hercegovca koji ga nije plaćao
a navečer zdjela puna sira i češnjaka za večeru.
“Od češnjaka čovjek živi 100 godina!“
tako je uvjeravao cijelo susjedstvo.
Svi su mu se podsmjehivali.
“Bute vidli“ govorio bi Dragec.
Nije uspio dokazati da je češnjak eliksir života.
Bar on nije poslužio kao živi primjer.
Srušio se jednog dana
dok je švasao za Hercegovca koji ga nije plaćao.
Izdalo ga je srce.
I njegov češnjak.
