Kraj školske godine za većinu učenika predstavlja stresno razdoblje, opterećenje, pritisak i uznemirenost stoga su iz NZJZ-a Dr. Andrija Štampar pripremili nekoliko savjeta koji će svima olakšati kraj školske godine.
Razlozi takvim negativnim stavovima su želja za postizanjem što boljeg školskog uspjeha, velik broj negativnih ocjena, pritisak roditelja, ali i same djece.
Kod većine učenika stres vezan uz školu i školske obveze prisutan je tijekom cijele školske godine, osobito prije pisanja ispita ili ispitivanja gradiva. Stres ne mora uvijek imati negativan utjecaj, ponekad blago povišena razina stresa može potaknuti učenika na kreativnost i efikasnost, stres može biti čak i motivirajući. Međutim, na kraju školske godine dolazi do intenzivnije uznemirenosti i stresa koji može imati negativne posljedice te utjecati na fizičko i mentalno funkcioniranje mlade osobe. Osobito su rizična djeca koja nemaju dovoljno psiholoških i tjelesnih sposobnosti da se nose sa stalnim pritiskom.
Sljedeći znakovi mogu ukazati da je dijete pod povećanim stresom:
- učenje i rad bez odmora koji svejedno može biti neučinkovit i rezultirati neuspjehom
- glavobolje, nedostatak apetita, bolovi u trbuhu
- lake i česte promjene raspoloženja
- slaba tolerancija prema drugim osobama
- teškoće usmjeravanja i održavanja pažnje
- strah od škole i izbjegavanje odlaska na nastavu
Na kraju školske godine nisu samo djeca izložena većem pritisku, nego i sami roditelji. U najboljoj namjeri i želji da dijete više motiviraju i roditelji mogu pogriješiti. Najčešći problem su nerealni ciljevi i prevelika roditeljska očekivanja. U takvim situacijama roditelji često pribjegavaju kazni misleći da će tako djecu više potaknuti na učenje. Međutim, ovakva metoda može izazvati suprotan učinak. Djeca imaju dojam da se nema smisla truditi jer ionako ne mogu uspjeti.
Ostali neučinkoviti postupci kojima se roditelji najčešće služe su:
- nabrajanje negativnih posljedica ili „strašnih stvari” koje će se dogoditi
- forsiranje djeteta da počne s učenjem čim dođe iz škole
- izvršavanje zadataka umjesto djeteta
- previše kontrole ili stalno opominjanje što se mora naučiti
Umjesto toga pokušajte:
- naučiti djecu organizaciji vremena i planiranju
- podučiti ih kako učiti, podijeliti gradivo na manje cjeline
- imati razumijevanja za sitne nepodopštine zbog stresa
- izbjegavati kazne koje nemaju smisla
- postaviti realna očekivanja
- pružiti podršku djetetu
- ne izazivati dodatni stres svojom zabrinutošću, negativnim komentarima ili pesimističnim stavom
- nekritički tjerati dijete da ispravi ocjenu u zadnji čas ako je to nemoguće
- poslati djeci poruku da ne moraju biti savršena, pogreške su dio života
Iz NZJZ-a Dr. Andrija Štampar donose i pismo jednog ravnatelja s interneta koje prenosimo u cjelosti:
Dragi roditelji,
približava se vrijeme ispita. Znam da ste zabrinuti i želite da Vaše dijete bude uspješno. Volio bih, međutim, kada biste razmislili o tome da među djecom koja pristupaju ispitima ima budućih umjetnika kojima matematika možda neće biti bitna u životu. Ima i budućih poduzetnika, kojima za uspjeh u poslu zaista nije bitna ni povijest, ni književnost. Ima i budućih glazbenika kojima stvarno nikada neće trebati kemija. Ako vaše dijete dobije odlične ocjene na kontrolnom, radujte se, to je sjajno. Međutim, ako ocjene ne budu dobre, molim vas, nemojte zbog njih potkopati samopouzdanje svom djetetu, nemojte samljeti njegovo dostojanstvo. Recite mu da je sve u redu, da ima pravo dobiti lošu ocjenu. Da je riječ samo o jednom ispitu, a da ga u životu čekaju puno važnije stvari u kojima će se dokazivati. Recite mu, bez obzira koju ocjenu je dobilo, da ga volite i da ga ne osuđujete.
Molim vas, recite tako svojoj djeci i pratite kako će osvojiti svijet. Ne dopustite da im jedan ispit ili jedna loša ocjena oduzmu snove i zanose. Recite im, na kraju, da ne moraju biti liječnici ili inženjeri da bi bili sretni.
Srdačno, Vaš ravnatelj
Nadamo se da se i vas dojmilo ravnateljevo pismo i da će vam svi prijedlozi i savjeti pomoći da zajedno s djetetom i osmijehom na licu dočekate toliko željene i zaslužene školske praznike.
Tekst: mr. Andreja Radić, dipl. socijalna radnica, mr. sc. Lucija Sabljić, dipl. defektologinja, mr. sc. Snježana Šalamon, dipl. socijalna radnica, NZJZ Dr. Andrija Štampar
Foto: Shutterstock
