Disfunkcija senzoričke integracije - Ordinacija.hr
Psiha

Psiha

Disfunkcija senzoričke integracije

Nastojte djetetu pružiti što veći broj podražaja. Koristite predmete različitih boja, veličina i oblika, dajte mu verbalne upute, puštajte glazbu, izložite dijete mirisima…

Prije točno 14 dana pisale smo o tome na koji način osjetilima doživljavamo svijet oko sebe. No, što ako podražaji koje dobivamo iz vanjskog svijeta ne nađu pravi put do mozga i ne obrađuju se na adekvatan način?

Senzorička integracija osjeta nije nešto čega ima ili nema. Ne postoji niti jedan čovjek koji ima savršenu integraciju osjeta, kao što ne postoji ni osoba koja uopće nema senzoričku integraciju.

Ako mozak slabije provodi senzoričku integraciju, to će negativno djelovati na mnoge stvari u životu. Bit će više napora i teškoća, a manje uspjeha i zadovoljstva. Teškoće na području senzoričke integracije usporavaju djecu u učenju ili uzrokuju probleme u ponašanju.

Disfunkcija senzoričke integracije nastaje kad mozak i živčani sustav nisu sposobni glatko i bez poteškoća integrirati senzoričke informacije. Tada dolazi do krivog tumačenja informacija koje dobivamo putem osjeta što rezultira problemima u učenju, opažanju i ponašanju. Važno je naglasiti da o poremećaju senzoričke integracije govorimo kada su senzorni receptori i spinalni putovi koji vode osjete do središnjeg živčanog sustava neoštećeni, ali mozak nije u stanju preraditi ili organizirati tijek senzoričkih impulsa na funkcionalan način tj. na način koji pojedincu daje točnu informaciju o njemu i njegovoj okolini.

Simptomi

Znakovi disfunkcije senzoričke integracije kod djece mogu biti:

  • preosjetljivost na pokret, dodir, prizor;
  • neosjetljivost na zvukove i strah od iznenadnih zvukova;
  • distraktibilnost;
  • pokrivanje ušiju u kompleksnim situacijama;
  • izbjegavanje okusa, mirisa ili tkanina koje ostala djeca iste dobi podnose bez problema;
  • neobično visoka ili niska razina aktivnosti;
  • impulzivnost, nedostatak samokontrole;
  • nemogućnost opuštanja i umirivanja samog sebe;
  • loš self–koncept;
  • socijalne i emocionalne poteškoće;
  • tjelesna nespretnost ili očita nepažnja;
  • oklijevanje prilikom hoda po stubama;
  • teškoće u prijelazu s jedne aktivnosti na drugu;
  • pridržavanje za zidove, namještaj, ljude ili predmete u poznatoj okolini;
  • zaostajanje u razvoju govora, jezika ili motoričkih aktivnost;
  • zaostajanje u školskim postignućima;
  • neprestana potraga za pokretom koji ubrzo umara;
  • strah od visina ili opreme na igralištu koja se pokreće;
  • nedostatak osjećaja za opasnost.

Poremećaj senzoričke integracije nije bolest i ne može se otkriti tako lako kao, npr., loša krvna slika, kemijski disbalans i sl. Samo uvježban promatrač može vidjeti male razlike između ponašanja u čijoj je osnovi dobra te onog u čijoj je osnovi loša senzorička integracija.

I roditelj može pomoći….

Nastojte djetetu pružiti što veći broj podražaja. Koristite predmete različitih boja, veličina i oblika. Potičite ga na crtanje korištenjem podloga različitih boja, veličina i materijala i različitih vrsta pribora za crtanje (vodene boje, tempere, pastele, drvene bojice, ugljen, kreda, boje za staklo, tkaninu…).

Pokušajte djetetu omogućiti osvjetljenje različitih boja i intenziteta. Potičite ga da puše balone od sapunica, da ih lovi na dlan ili buši kažiprstom.

Podražaje pružajte i kroz verbalne upute, glazbu, pjevanje, igračke koje proizvode zvukove pritiskom ili gnječenjem i sl. Pokušajte verbalizirati svakI vaš i djetetov postupak i tražite od djeteta da verbalizira svoj postupak.

Dijete treba biti izloženo mirisima i pri tome treba posebno obratiti pažnju na mirise u okolini. Tražite od njega da govori koji mu mirisi smetaju, a koji su mu ugodni. Eterična ulja te mirisne kupke mogu stimulirajuće djelovati na dijete.

Svakodnevno smo izloženi različitim okusima, uzimajući hranu. Vrlo je bitno da dijete diferencira okuse i da je prehrana raznovrsna u svakom pogledu.

Za taktilne podražaje poslužit će različiti predmeti koji se nalaze u neposrednoj okolini djeteta koje treba neprestano ispitivati dodirivanjem te popratiti verbalnim uputama od strane roditelja. Na taj način dijete otkriva okolinu i razlikuje hrapavo, glatko, mekano, tvrdo…

Za vestibularnu stimulaciju preporučuje se ljuljanje u svim smjerovima na ljuljačkama u parkovima ili stolicama za njihanje u kući, vožnja automobilom, na biciklu, rolama, skejtbordu… Skakanje na trampolinu, na lopti za skakanje te u bazenu za skakanje je također poželjno, ali i spuštanje niz tobogan u različitim položajima tijela pod strogim nadzorom. Ples uz muziku isto može biti dobra stimulacija kao i vrtnja na različitim spravama u luna parku. Ako se dijete umiri, osjeća nelagodno, uplaši i sl. znak je da ste pretjerali s količinom podražaja.

 

 

Autorice teksta: Nataša Čičin-Šain, prof defektolog i Stela Horvat, prof
rehabilitator

 


Opširnije o autoricama, njihovim uslugama i razvojnim programima možete
pročitati na Korneo.hr  ili im možete postaviti pitanje u
našoj rubrici Halo
doktore
.

Ordinacija preporučuje

card-icon

Zdravstveni adresar

S lakoćom pronađite ordinaciju, ljekarnu, polikliniku i drugo.

card-icon

Baza bolesti

Nešto vas boli ili smeta? Prije odlaska liječniku možete se informirati ovdje.

Možda će vas zanimati i ovo