U nedjelju, 20. studenog diljem se svijeta obilježavao Međunarodni dan prava djece. Riječ je o danu posvećenom djeci, njihovoj dobrobiti, te promociji njihovih prava koje su svi odrasli dužni svakodnevno provoditi. Između ostalog, djeca imaju pravo na mentalno zdravlje.
Nažalost, unatoč tome što se mnogo govori o važnosti prvih godina djetetovog života, prevencija mentalnog zdravlja djeteta rijetko se provodi. Zašto je tomu tako? Većina odraslih vjeruje da se zdrav razvoj događa sam od sebe. S druge strane, mnoga dječja ponašanja objašnjavaju se kroz sam razvoj i na taj način se “opravdavaju” i ona koja nisu odraz samog razvoja ili se pak okolina teško suočava s onim na što djetetovo ponašanje zaista ukazuje, pa se na djetetovu nesreću “zatvaraju oči pred problemom”.
Naposljetku, djetetovo ponašanje postaje problem kojem se posvećuje pažnja u trenutku kada njegova uža i šira obitelj, odgajatelji, učitelji i ostali uključeni u odgoj, ne mogu više “izaći na kraj” s tim.
Zdravlje se više ne definira kao odsustvo bolesti već kao stanje tjelesnog i psihičkog blagostanja. Dijete i djetetovo zdravlje odraz je zdravlja zajednice u kojoj živi. Ono se uvijek sagledava u kontekstu u kojem živi jer je poznato da na razvoj utječe naslijeđene djetetove osobine i gotovo u podjednakoj mjeri, njegova okolina. To znači slijedeće – da bi dijete moglo imati dobro mentalno zdravlje ono mora živjeti u zajednici koja je također mentalno zdrava.
U Zapadnim zemljama Europe, utvrđeno je da 1 od 10 djece u dobi od 1 do 15 godina ima problem povezan s mentalnim zdravljem (izražen osjećaj nesigurnosti, opsesivno-kompulzivne radnje, poremećaj iz autističnog spektra, poremećaj pažnje i hiperaktivnost, poremećaj prehrane, poremećaj spavanja, agresivno ponašanje, poremećaj komunikacije, poremećaj u prilagodbi npr. kontrola ljutnje, izrazita tuga i plačljivost, depresija). Čak 20 posto djece ima u jednom trenutku u svom razvoju problem vezan za mentalno zdravlje. Problemi ove vrste povećavaju se približavanjem adolescenciji zbog čega imaju poteškoća i tijekom svog školovanja.
U svojoj praksi, nažalost, susrećem se sa sve većim brojem djece koja imaju neki od navedenih poteškoća mentalnog zdravlja. Mnoga ta djeca funkcioniraju dobro u svom okruženju, igraju se i rastu. Istovremeno, mnoga ta djeca osjećaju se usamljeno i kao da ih nitko ne razumije u potpunosti. Zato, kada se pojave prethodno opisana ponašanja te ako traju kroz period od 1-3 mjeseca, svakako je poželjno obratiti se stručnjaku. Između ostalih tretmana, terapija igrom ili play terapija izvrstan je način za rad s djecom u dobi od 3 do 11 godina i njihovom obitelji. Ono uključuje korištenje igračaka s ciljem identificiranja djetetovog problema te prorada tog problema na metaforičkoj, kroz igru, ili izravnoj, verbalnoj razini.
Djetetovo mentalno zdravlje ne održava se samo od sebe. Na njega snažnu utječu verbalne i neverbalne poruke koje dijete prima svakodnevno te poticaji i podrška od ljudi koji se brinu za njega. Zato, vodimo računa o vlastitom mentalnom zdravlju, pa tako i o djetetovom, kako bi se ono moglo razviti u zdravu, samostalnu osobu koja može razviti kvalitetne bliske veze i živjeti život sa osjećajem zadovoljstva.
Više informacija potražite na www.terapijaigrom.hr
Autorica teksta:
Tatjana
Gjurković, dipl. psiholog
certificirani terapeut igrom
Centar Proventus (www.centarproventus.hr)
www.terapijaigrom.hr
