Na emocionalni razvoj djece najveći utjecaj imaju njihovi roditelji. Djeca uče kako se nositi sa svojim emocijama prvenstveno promatrajući i slušajući svoje roditelje i njihove reakcije.
Što je važno za uravnotežen emocionalni razvoj djeteta?
Emocionalni razvoj djeteta jednim dijelom ovisi o urođenim predispozicijama djeteta, a jednim većim dijelom o usklađenosti djetetovih doživljaja i potreba s očekivanjima i ponašanjima okoline o kojoj dijete ovisi.
Urođene predispozicije su način i intenzitet reagiranja na osjetilne podražaje, tj. temperament s kojim se rađamo. Međutim, najraniji odnos bebe s majkom i neposrednom okolinom te osjećaj prihvaćenosti i usklađenosti okoline s dječjim potrebama od presudnog su značaja za uravnotežen emocionalni razvoj djeteta. U prvim mjesecima života majčino lice daje djetetu prve informacije o emocionalnom svijetu s kojim se dijete usklađuje. Tijekom sazrijevanja djeteta okolina sve više utječe na oblikovanje izražavanja emocija i uči dijete društveno prihvatljivim oblicima izražavanja emocija. Na emocionalni razvoj djece najveći utjecaj imaju njihovi roditelji. Djeca uče kako se nositi sa svojim emocijama prvenstveno promatrajući i slušajući svoje roditelje i njihove reakcije.
Što trebate znati o dječjim emocijama?
Emocije se razvijaju kroz razvojne faze koje ovise o biološkom sazrijevanju i sazrijevanju intelektualnih sposobnosti koje omogućuju djetetu razumijevanje i kontrolu vlastitog ponašanja. Dječje emocije su vrlo snažne, kratkotrajne, spontane i izravne. Djeca u početku svog emocionalnog razvoja nemaju kontrolu nad svojim osjećajima te su im potrebni roditelji da im u tome pomognu kako bi:
- razumjeli vlastite osjećaje, osvijestili svoju potrebu i unutarnje stanje (“vidim da si tužan, što sada želiš? Vidim da si uplašen, što te plaši?”, i sl.)
- naučili prepoznati svoje osjećaje i osjećaje drugih, podijelili svoje osjećaje s drugima
- razumjeli emocionalnu reakciju na neki događaj i stekli sposobnost predviđanja posljedica
- naučili kako je moguće odabirati načine izražavanja i ponašanja u emocionalnim situacijama.
Emocionalno sazrijevanje dugotrajan je proces koji se temelji na strpljivosti i razumijevanju roditelja, njihovoj sposobnosti da slušaju i čuju svoje dijete.
Stoga, vodite računa o osjećajima svog mališana, ma koliko vam se ponekad činili smiješnima i marginalnim. Djeca su preplavljena emocijama. Pri tom se ne bojte “neugodnih“ emocija kao što su ljutnja, strah, tuga, ljubomora i sl. One su sastavni dio života i, kao takve, jednako važne i potrebne vašem djetetu.
Nemojte podučavati dijete što i kako da doživljava već mu budite “mentor” da nauči prepoznati i nositi se s vlastitim emocijama.
Autorice teksta: Nataša Čičin-Šain, prof defektolog i Stela Horvat, prof
rehabilitator
Opširnije o autoricama, njihovim uslugama i razvojnim programima možete
pročitati na Korneo.hr ili im možete postaviti pitanje u
našoj rubrici Halo
doktore.