Komunikacija je vrlo važan dio svakog dobrog odnosa, a posebice odnosa između roditelja i djece. Nažalost, tijekom adolescencije, komunikacija postaje sve teža.
Jedan od razloga za to je taj što
roditelji često sebe smatraju “rukovodiocima” svoje djece, dok s
druge strane adolescenti sada osjećaju veću slobodu reagiranja nego kada su
bili djeca. Odrasli se trebaju prilagoditi tim promjenama, te naći načina da
prevladaju prepreke, izbjegnu pogreške i komuniciraju na način koji će podržati
zdrav razvoj mlade osobe i dobre odnose. Dobar odnos između roditelja i
adolescenta sastoji se u pronalaženju ravnoteže između dozvoljavanja
adolescentima da istražuju i zadrže svoju nezavisnost i njihovog zaštićivanja i
postavljanja granica.
Dobar odnos adolescenta i odrasle
osobe je snažan zaštitni čimbenik za pojavu raznih problema u životu mladih –
od zloporabe sredstava ovisnosti, rizičnih seksualnih ponašanja do pojave
depresivnosti.
U komunikaciji s adolescentima ključno je prihvaćati
njihove osjećaje i ne nametati im logiku odraslih. Trebamo ih saslušati i
suosjećati s njihovim problemima. S njima treba razgovarati
stalno i otvoreno, nastojati što više saznati o njima i postupno širiti okvire
u kojima se mogu kretati. Ponekad će mladi pogriješiti, no važno da je se
roditelji prisjete da se to isto događalo i njima.
Možda se čini nemogućim
uvijek “čuti” djecu i prihvatiti njihove osjećaje i želje. Primjerice, ako vam
sin/kćer kaže kako se želi ispisati iz srednje škole, nije lako oduprijeti se
potrebi da im kažete kako će ići i prekinuti razgovor. No, ipak je potrebno
uvažiti njihove osjećaje i potaknuti ih na raspravu, ponuditi im opcije i
ukazati koja je posljedica takvog ponašanja. Na taj način im dajte mogućnost
izbora ali i odgovornosti koju moraju preuzeti za svoje postupke. Uvažavanje njihovih
osjećaja ne znači da ćete automatski prihvatiti njihovu odluku, ali ako djeca
osjete da ste ih čuli i da ih ne “napadate”, veća je vjerojatnost da će
razgovarati s vama i saslušati što im imate za reći. Na taj način poslat ćete
im poruku i velika je vjerojatnost da će razmisliti o vašem stajalištu i prihvatiti
ono što im predlažete. To se neće dogoditi uvijek i ponekad će djeca ostati pri
svom, no ovakav pristup zasigurno će pridonijeti kvalitetnijoj komunikaciji, a
posljedično i boljem odnosu.
Kako razgovarati s adolescentima?
- Opišite im što vas smeta –
umjesto zapovijedi “Stišaj glazbu!” možete im reći što vas kod glasne glazbe
smeta i na taj način pozvati dijete da zajedno dođete do rješenja koje bi bilo
zadovoljavajuće za oboje - Opišite im što osjećate –
kada smo ljuti, skloni smo napasti bliske osobe riječima koje ih često bole i
vrijeđaju (“Tako si neodgovoran, nisi odnio smeće, a rekla sam ti 50 puta da to
napraviš!”). Na napad, oni često uzvraćaju napadom (“Uvijek sam ja kriv za
sve!”). Ako opišete kako se osjećate (“Razočarana sam jer nisi napravio što smo
se dogovorili”), djeci će biti lakše učiniti ono što su obećali - Uvažite i prihvatite djetetovo
iskustvo i osjećaje (primjerice, “Vjerujem da te to pogodilo”,
“Stvarno si to jako željela, zar ne?”, “To te baš naljutilo, zar ne?”) - Dopustite im da griješe, te
da iz svojih pogrešaka i uče (pretjerana kontrola nije od koristi i može
rezultirati otporom) - Nemojte etiketirati i
poopćavati – kod iznošenja kritike budite specifični i konkretni te uvijek
kritizirajte ponašanje, a ne osobu - Umjesto dugog predavanja,
recite im jednostavno i kratko što mislite. Adolescenti su skloni isključiti se
kada roditelji krenu “pametovati”, pa će kratak podsjetnik ponekad biti
djelotvorniji u privlačenju njihove pozornosti - Dajte im do znanja što
očekujete od njih – umjesto kritiziranja, (“Zašto si tako bezobrazan prema
sestri“), treba s poštovanjem iznijeti svoja očekivanja (“Ne volim čuti da se
tako ponašaš prema članovima obitelji i očekujem da ćeš postupiti
zrelo i odgovorno i ponašati se fer prema svojoj obitelji“). - Nemojte pretpostavljati i
podrazumijevati – provjerite jeste li dobro shvatili što vam dijete želi reći (“Nisam sigurna
da sam te dobro razumjela. Shvatila sam da govoriš o…Reci jesam li te
ispravno razumjela…”) - Ako vam dijete nešto povjeri
ili pak učini nešto što niste očekivali, nemojte se zgražati – “Kako si to
mogao napraviti, pomisliti…” – (kruta i nerealistična osobna pravila i
standardi ponašanja mogu biti otežavajući a svakako će utjecati i na povjerenje
djeteta prema vama)
Autorica teksta:
Kristina Bačkonja, dipl.
psiholog
Centar Proventus (www.centarproventus.hr)
