Stigao je i taj, dugo iščekivani, završetak školske godine. Većina školaraca ga je dočekala s velikim osmijehom na licu. Ipak, razumijete li dovoljno jasno što je to zbog čega se Vaše dijete toliko veseli završetku školske godine? Radi li se o običnom zadovoljstvu zbog prestanka školskih obaveza ili je u podlozi možda nešto drugo?
U nastavku teksta će biti opisani neki dodatni razlozi koji mogu biti zaslužni za pojačano veselje zbog završetka nastave.
Prestanak svakodnevnog vrednovanja i procjenjivanja
Školsko okruženje je takvo da djeca često imaju osjećaj da su njihovi postupci “pod povećalom“. Hoće li biti pre glasni pod odmorom, jesu li dovoljno dobro napisali zadaću, hoće li moći izrecitirati pjesmicu pred cijelim razredom, što će učiteljica reći kad vidi da su prevrnuli razrednu biljku, hoće li se ljutiti, hoće li se naći krivac ili će svi biti sankcionirani… Iako odraslima ove brige mogu djelovati banalno, za dječje glavice to mogu biti velika opterećenja. Znajući da će većina postupaka biti popraćena pohvalom ili kritikom ponašanja djeca mogu postati preopterećena. Posebno se to osjeća pred kraj školske godine tako da, kada kraj dođe, 
olakšanje je stoga još veće.
Mijenjanje vršnjačke okoline
Ne osjećaju se sva djeca ugodno u vršnjačkoj okolini u razredu i školi. Neka djeca osjete da su neki drugi negativno usmjereni na njih. Kada dijete to osjeća kroz neko vrijeme i to gotovo svakodnevno, to može ostaviti trag na djetetovu socio-emocionalnom stanju. Neka djeca se s time nose tako da se otvoreno sukobljavaju, ali kod velikog broja djece to ima efekt da se dijete povuče u sebe i ne govori o svom osjećaja nelagode, srama, ili nekog drugog neugodnog osjećaja koji mu se javi.
Temperament djeteta
Kako neko dijete može mirno sjediti i pratiti nastavu, a nekom drugom djetetu je to naprosto nemoguća misija? Kako netko bez problema prihvaća svakodnevni ritam odlaska na nastavu, a netko i nakon više školskih godina i dalje negoduje oko toga? Odgovori na ova pitanja mogu se kriti u temperamentu djeteta. Naime, temperament određuje kako nešto netko čini ili kako na nešto reagira te je prilično stabilan kroz život. Karakteristika temperamenta razina aktivnosti daje nam odgovor na prvo pitanje. Djeca koja, prema temperamentu, imaju visoku razinu aktivnosti imaju dosta poteškoća s time da se naviknu na mirno sjedenje tijekom školskog sata. Dakle takva djeca nisu “zločesta“ nego naprosto imaju povećanu potrebu za kretanjem. Ideja da je završila školska godina i da se više od njih neće tražiti da nekoliko sati dnevno mirno sjede, takvoj djeci zvuči posebno dobro.
Odgovor na drugo pitanje vezan je uz karakteristiku temperamenta – prilagodljivost. Neka djeca (a i odrasli) na dimenziji prilagodljivosti mogu biti uz onu krajnost koja govori da ne vole kada moraju nešto promijeniti i prilagoditi se. Jutarnji izlazak iz kreveta, doručak, higijena i odlazak u školu njima predstavlja puno veći izazov i zahtjeva puno više psihičke snage da se “nagovore“ da to obave nego nekome tko ima visoko izraženu prilagodljivost. Stoga će se i kod ovakve djece osjetiti dodatno olakšanje zbog završetka nastave.
Autor teksta:
Tea Knežević,
magistra psihologije, praktičarka terapije igrom
