Ponekad, dok odgajaju djecu, roditelji požele nekakva pravila ili točne upute što napraviti u određenoj situaciji. Nemali broj puta prijateljica me pitala „Evo, što bi ti sada napravila?“.
Bilo bi vrlo učinkovito kada bi postojao jednostavan odgovor
poput „Sada joj reci točno to, točno određenim tonalitetom uz točno određeni
izraz lica i nemaš frke…mirna si mjesec dana“. Takav jednostavan odgovor na
žalost ne postoji, odnos između roditelja i djeteta je složena interakcija
njihovih temperamenata koji su često različiti.
Ukoliko
roditelj ima sličan temperament kao i njegovo dijete, bit će mu lakše suosjećati s djetetom,
razumjeti ga i njegovo ponašanje. S druge strane, ako su temperamenti različiti,
roditeljima će biti puno teže identificirati se s djetetom i razumjeti ga.
Stručnjaci se slažu u tome da se temperament nasljeđuje i bitno određuje kako
ćemo se adaptirati u životu, kako ćemo stvarati i doživljavati međuljudske
odnose, no istraživanja sugeriraju da se te osobine mogu mijenjati kako se dijete
razvija, te da ih se može modificirati različitom stilovima roditeljstva i
faktorima okruženja.
Temperament se
može definirati kao karakteristike ponašanja koje se nasljeđuju. Prepoznati
svoj temperament, temperament partnera, prijatelja, suradnika i djece važan je
alat za razumijevanje i upoznavanje drugih ljudi. Također pomaže roditeljima da
odgajaju svoju djecu vodeći računa o individualnim razlikama. Svako dijete
osoba je za sebe, koju moramo upoznati, ma koliko prijatelji i rođaci tvrdili
da je „ista mama/tata/baka/ujak/susjed…“.
Alexander Thomas, Stella Chess i Herbert G., pedesetih godina
prošlog stoljeća proveli su longitudinalno istraživanje na temelju kojeg su
utvrdili devet karakteristika temperamenta, od kojih svaki možemo zamisliti kao
kontinuum:
- OSJETLJIVOST, SENZIBILNOST– hoće
li dijete snažno reagirati ili uopće neće reagirati na „normalne“ promjene u
okolini kao što su razina buke, sobna temperatura, mirisi, teksture, boje, bol… - INTENZITET REAKCIJE – odnosi se
na razinu energije unesenu u odgovor, hoće li dijete na situaciju reagirati
intenzivno ili mirno. Dijete se na vanjski podražaj može samo lagano mrštiti
ili pak glasno ridati, može skakati i vrištati od uzbuđenja ili uopće ne
pokazivati emocije. - RAZINA AKTIVNOSTI – odnosi se na
djetetovu fizičku aktivnost, kreće li se dijete stalno ili je mirno i
neaktivno. Djeca kojima je po temperamentu potrebno kretanje znaju imati
problema sa mirnim sjedenjem u razredu, dok se „mirna“ djeca dobro
prilagođavaju nametnutoj organizaciji vremena. Djeca s visokom razinom
aktivnosti češće trče i skaču, dok se djeca s nižom aktivnošću više oslanjaju
na mikromotoričke sposobnosti, poput slaganja slagalica, bojanja i crtanja. -
RITMIČNOST – odnosi se na razinu
predvidljivosti djetetovih bioloških funkcija kao što su hranjenje ili spavanje.
Djeca koja imaju potrebu za ritmom tražiti će hranjenje u točno određeno
vrijeme, dok će ova druga biti puno spontanija i tražiti će sporadično. Kasnije
u životu, s obzirom na temperament, neki ljudi krajnje proceduralno
organiziraju svoje vrijeme (subotom se posprema stan, nedjeljom se ide na
izlet…,) dok drugi više iskorištavaju postojeće opcije u određenom trenutku
(danas bi mogli….). - PRVA REAKCIJA – odnosi se na
djetetov odgovor na nove ljude, nove igračke, nove ideje…Pristupa li dijete
ljudima ili stvarima bez oklijevanja ili je stidljivo i pristupa s
oklijevanjem. - PRILAGODLJIVOST – odnosi se na
to koliko je vremena djetetu potrebno da se prilagodi promjenama u okolini.
Prilagođava li se lako i jednostavno, bez otpora ili je u otporu i potrebno mu
je duže vrijeme. Dijete koje se lako prilagođava brzo će prihvatiti novu
rutinu, dok će djeci koja se teže prilagođavaju biti potrebno vrijeme kako bi
prihvatili promjene. - RASPOLOŽENJE – odnosi se na to
je li raspoloženje „pozitivno“ ili „negativno“. Kontinuum ide od pozitivnog i
prijateljskog raspoloženja prema negativnom i neugodnom raspoloženju. Postoje
djeca koja se češće smiju, „raspoložena“ su i ona djeca koja češće plaču i
razdražljiva su. Naravno, niti jedno dijete nije uvijek u pozitivnom ili uvijek
u negativnom raspoloženju, ali ova karakteristika temperamenta govori o tome
kakvom će raspoloženju dijete biti sklono. - USMJERENOST PAŽNJE – odnosi se
na to hoće li se dijete nastaviti baviti nečim, pa čak i u situacijama kada je
frustrirano zbog trenutnog neuspjeha ili će pak brzo izgubiti interes i prijeći
na slijedeću aktivnost. Neka djeca odustaju lako, dok se neka mogu zabavljati s
jednom te istom aktivnošću satima. - REAKCIJA NA OMETANJE – odnosi se
na to koliko dijete ometaju vanjski podražaji, hoće li prekinuti aktivnost ili
će nastaviti kao da se ništa nije dogodilo.
Iako se to ponekada čini
teško, dobro je imati na umu da je vaše dijete jedinka za sebe s vlastitim
temperamentom te da nije vaš produžetak pa ne možete niti očekivati da će se
ponašati kao i vi. Ako ste vi osoba koja voli ritam, lako se adaptira,
pozitivnog raspoloženja, lako pristupa ljudima, niske razine aktivnosti, a vaše
dijete je osoba koja je spontana, teško se adaptira, u novim situacijama se
povlači, negativnog raspoloženja, visoke razine aktivnosti, oboružajte se
strpljenjem i ohrabrite njegove prirodne talente i sposobnosti.
Možete potrošiti mnogo
energije i vremena da promijenite svoje dijete uz vrlo mršav rezultat. Ono što
je puno učinkovitije je da mu uz određene
granice, pružite smjernice i podršku koja mu je potrebna da bi
napredovao u skladu s vlastitim temperamentom.
Autorica teksta:
Jelena Vrsaljko, dipl.soc.rad
psihoterapeut
Centar Proventus (www.centarproventus.hr)
