Zašto dijete ima noćne strahove? Mnoga djeca predškolske dobi dožive noćni strah i, ukoliko se ne ponavlja, nije potrebna stručna pomoć. Poželjno je da se s djetetom porazgovara o njegovim strahovima.
Patrik, star pet godina, inače mirno dijete, u zadnjih mjesec dana se nekoliko puta tjedno budi tijekom noći, sav preplašen, plače, vrišti, preznojava se, njegovo srce ubrzano lupa i crven je u licu. Ponekad se zna ustati i hodati po stanu. Njegovi izbezumljeni roditelji pokušavali su ga probuditi u čemu su samo jednom uspjeli. Međutim, Patrik, umjesto da se potpuno razbudio, djelovao je vrlo smeteno i dezorijentirano. Roditeljima se čini kao da je Patrik budan, ali ništa ne doživljava, kao da se nalazi između “jave i sna”. Ujutro se nije ničeg sjećao.
Patrikovim roditeljima se ove epizode čine vrlo dugim, no zapravo one brzo prolaze. Ono što je izuzetno važno u tim situacijama jest da roditelji ostanu smireni te neuplašeni jer će tek tako moći utješiti Patrika. Umjesto da ga pokušavaju probuditi, roditelji bi trebali pokušati biti uz njega, te dodirom i nježnim riječima mu davati do znanja da su uz njega. Roditelji koji se jako uplaše, teško smiruju svoje uplašeno dijete.
Zašto dijete ima noćne strahove? Mnoga djeca predškolske dobi dožive
noćni strah i, ukoliko se ne ponavlja, nije potrebna stručna pomoć.
Poželjno je da se s djetetom porazgovara o njegovim strahovima. No, najbolje ćete vidjeti čega se plaši ako promatrate ili sudjelujete u djetetovoj igri jer će putem odnosa koje će razviti između figurica ili lutaka indirektno reći čega se boji. Budući da verbalne sposobnosti djeteta nisu još razvijene kao kod odraslih te da ono možda nije svjesno čega se boji, teško će to i artikulirati. Zbog toga, pozorno promatrajte igru ili, ako ipak priča o svojim strahovima, ozbiljno ga poslušajte bez rečenica “to nije tako strašno“ jer da njemu nije tako strašno, ne bi se noću budilo. Također, dobro je imati na umu koji su razvojni strahovi karakteristični za dob djeteta kako bi se ti strahovi mogli bolje razumjeti.
Međutim, postoje djeca, poput Patrika, kod koje se noćni strahovi učestalo ponavljaju. Odraz učestalijeg buđenja tijekom noći, mogu biti odraz napetosti uzrokovan vanjskim ometajućim čimbenicima. Patrikove noćne strahove tako možemo bolje razumjeti kroz prizmu obiteljske dinamike. Naime, njegovi roditelji su se zadnjih mjeseci često svađali jer je otac izgubio posao i obitelj se našla u financijskoj krizi. Budući da je Patrik povučeno dijete koje “nikome ne stvara problem“, on je svoj stres zbog roditeljskih svađa izražavao noćnim strahovima i još rjeđim uključivanjem u igru s vršnjacima.
Što učiniti? Ukoliko noćni strahovi ne prolaze i ukoliko se ponavljaju tijekom dva – tri mjeseca, poželjno je obratiti se psihologu koji će procijeniti da li je potrebna daljnja terapija ili pak uputiti na medicinske pretrage. Terapija igrom je kao odabir za petogodišnjaka vrlo dobra jer se u njezinoj primjeni ne inzistira na razgovorima već se putem igre saznaje kako dijete doživljava sebe i svijet oko sebe te na temelju toga se rade daljnje intervencije. Također, budući da terapija igrom uključuje i savjetodavne razgovore s roditeljima, roditelji mogu saznati što oni mogu učiniti za svoje dijete kako bi se njegov razvoj mogao nastaviti normalno odvijati.
Više informacija potražite na www.terapijaigrom.hr
Autorica teksta:
Tatjana
Gjurković, dipl. psiholog
certificirani terapeut
igrom
Centar Proventus (www.centarproventus.hr)
www.terapijaigrom.hr
