Igra je aktivnost koja služi za zabavu i razonodu, a zahvaljujući njoj djeca eksperimentiraju s pravim životnim ulogama, koristeći maštu i istražujući kreativnost.
Iako je igra “moćan alat” u našim rukama, u cijeloj gužvi i gunguli života, zaboravljamo se igrati. U tom smislu, naučiti dijete da se igra, zasigurno je jedna od najtežih zadaća suvremenog roditeljstva. Zašto? Zato što je puno drugih izazova koji potiskuju igru, ali i zato što su nam kao djeci govorili da je igra za djecu, pa onda kao odrasle osobe provodimo život bez igre.
Kažnjavanje i nagrađivanje djeteta – kada je opravdano i kako provoditi?
Kako dijete pripremiti na život?
Danas puno više nego prije roditelji razmišljaju kako će dijete pripremiti za život. Možda je tomu tako jer živimo u nesigurnim vremenima i roditelji su doista opterećeni sa svih strana. Činjenica da mnoga djeca danas imaju veliki broj izvanškolskih aktivnosti – od glazbene škole, preko sporta do stranih jezika – ima svoj racionalan smisao u roditeljskom razmišljanju da će im to donijeti neku korist u budućem životu.
No puno je važnije kako živite danas. Roditelji su postali osobni vozači svoje djece, cijeli dan prevoze ih s jedne aktivnosti na drugu. I upravo su zbog toga sve strane nerijetko frustrirane, a djeci nedostaje vremena za ono najvažnije – slobodnu, nesputanu i neobaveznu igru.
Slobodna igra djetetu će donijeti puno više od obvezne aktivnosti. Naravno, pri tome ne mislim da aktivnosti ne treba biti. I one imaju svoje prednosti, poput rasporeda vremena, timskog duha, ostvarivanja ciljeva…, ali ključ je svakako u balansu. Primjerice, u redu je kad djevojčicu koja obožava plesati roditelji upišu na ples. Ona će s radošću odlaziti na satove plesa, uvježbavati koreografije s drugim djevojčicama i razvijati osjećaj pripadnosti. No ako ta ista djevojčica još ide na satove gitare, engleskog i gimnastiku, onda imamo problem. To je jednostavno previše jer ona u svojem danu nema vremena za nesputanu, slobodnu i neobaveznu igru.
Za dječji razvoj od neprocjenjive je važnosti vrijeme koje roditelji provode s njima u igri, jer se na taj način razvija privrženiji odnos među njima. No valja napomenuti da postoji razlika kada se roditelji igraju iz pozicije roditelja i kada se igraju iz pozicije djeteta. Tzv. igranje “iz roditelja” uključuje podučavanje, usvajanje vrijednosti i uvjerenja. Roditelj koji se igra “iz roditelja“ ne zaboravlja na pristojnost, prikladnost i pouku. Igranje “iz djeteta“ uključuje zabavu i uživanje, vrisak radosti iz roditeljskoga grla i valjanje po podu. Za dječji razvoj potrebno je oboje. Dijete se radi socijalizacije mora naučiti što je pristojno (drugim riječima, društveno prihvatljivo ponašanje) a što nije, ali osjećaj prisnosti i intime koji dijete osjeća pri slobodnoj i nesputanoj igri s tatom ili mamom i utjecaj takve igre na emotivni razvoj djeteta ništa ne može nadomjestiti.
Kako postići da vas dijete sluša? Budite ozbiljni i odlučni, ali mirni
Obavezno se igrajte
U našoj nas kulturi uče da žene drže tri kuta kuće. Žene se odgajaju da budu odgovorne majke, da brinu o kućanstvu, da je njihova odgovornost (pa i ako im muž i djeca u tome “pomažu“) hoće li odjeća biti izglačana, podovi čisti. A muškarci? U tom kontekstu muškarci se odgajaju da budu još jedno ženino dijete. Nebrojeno puta čula sam od žena različitih zanimanja, stupnja obrazovanja i iz različitih sredina da je suprug još jedno njihovo dijete. U ovoj priči zapravo zavidim muškarcima što oni imaju pravo na igru.
Jednom smo prilikom suprug i ja na ljetovanju, na plaži, promatrali tri bračna para s djecom. Žene su sjedile sa strane u hladovini i s osmjesima na licu promatrale igru očeva i djece. Oboružane frižiderima punim voća, keksića i sendviča, koji put bi se ustale i uslužile svoje najdraže, koji su na jedvite jade zaustavili nestašnu igru i onako na brzinu progutali ponuđeni zalogaj.
Pa su se one opet povukle u hladovinu i dalje ih nastavile promatrati te tu i tamo zapljeskale s odobravanjem, majčinski. Za to vrijeme, muškarci su se natjeravali s klincima po plaži, skakali u vodu, mlatarali rukama i nogama i, barem je tako izgledalo, ludo se zabavljali. Kada bih morala birati između te dvije uloge, zasigurno bih izabrala zadnje spomenutu. Volim se igrati. A iako su i mene odgajali da budem odgovorna supruga i majka, nakon rada na sebi shvatila sam da jedno ne isključuje drugo.
Zamislite osobu koja ima uspješnu akademsku karijeru, održava kuću, izriče određene zabrane i kazne svojoj djeci (u koju ne ubraja svog supruga), a istodobno parkom kao strašni dinosaur lovi svoje dijete, valja se s njim po travi.
Igrajte se sa svojom djecom! Uz važnu napomenu, igrajte se onoga čega se volite igrati kako igra ne bi prerasla u mučenje. Primjerice, osobno ne volim igre s lutkicama koje voli moja kći. Iskreno joj kažem: “Joj, mrzim se toga igrati. Ajmo naći nešto što obje volimo.“ I onda počne gađanje jastucima, zajedničko crtanje, bojanje, gradnja kuli u pijesku… Pronađite igru u kojoj ćete zajedno uživati, jer će to – osim što pomaže u dječjem razvoju – biti dodatni vjetar u leđa vašem dobrom emocionalnom odnosu.
Kako izgleda kvalitetan odnos majke i djeteta? Evo što kaže psihoterapeutkinja
Foto: Shutterstock
