Kada dajemo djetetu izbor, tada mu istovremeno dajemo priliku za samostalno donošenje odluke i rješavanje problema. Istovremeno, osnažujemo djetetov osjećaj kompetentnosti, njegove osobne važnosti, potičemo njegovu samostalnost i razvoj samokontrole.
Dijete kojem je dan izbor, dana mu je
određena kontrola nad situacijom. Izbori zahtijevaju od djeteta da se osvrne na
vlastite unutarnje resurse. Ukoliko roditelj ili neka druga odrasla osoba
uvijek rješava djetetov problem, tada se dijete nauči oslanjati na vanjske
resurse. S druge strane, vježbanjem donošenja odluka na osnovi ponuđenog izbora,
dijete uči prihvaćati odgovornost za vlastite izbore i postupke.
Davanje izbora djetetu smanjuje se borba
moći između roditelja i djeteta.
Osim toga, što je najvažnije, tako se čuva odnos između roditelja i djeteta. I
dijete i roditelj su time osnaženi. Roditelj je odgovoran i ima kontrolu nad
oblikovanjem izbora koje nudi, a dijete je odgovorno i ima kontrolu nad
vlastitim izborom.
Primjerice,
ako trogodišnja Sara ima problema s oblačenjem ujutro, roditelj treba večer
prije osmisliti koji izbor će ponuditi Sari ujutro (kako bi se izbjegla borba
oko jutarnjeg oblačenja). Nakon što Sara odabere između dva ponuđena izbora,
izvadi se odabrana odjeća iz ormara. Djeca kojoj je dana odgovornost za
donošenje odluka češće poštuju odluku.
U
odabiru izbora, da bi se prevenirali problemi, važno je da roditelj razumije
pravi problem s kojim se dijete suočava. Ako dijete svaki puta dođe doma gladno
i želi jesti nešto slatko, dok roditelj želi da jede zdravi obrok, potrebno je
unaprijed isplanirati i pripremiti bar dvije ponude zdrave hrane koju dijete
voli. Prije nego što dijete zatraži sladoled, može ga se pitati:
“Ivane, kupila sam grožđe i
trešnje, što od toga želiš?”
Ili,
ako je roditelj ispekao djetetove omiljene kolačiće, ali smatra da petogodišnje
dijete treba pojesti samo jedan ili dva kolačića, može se reći:
“Mario, ispekla sam tvoje
omiljene kolačiće danas, želiš li jedan kolačić ili dva kolačića?”
Kada se djetetu daju izbori, važno je voditi računa o sljedećem:
- Potrebno
je dati izbore prikladne za razvojnu dob djeteta koji su jednako
prihvatljivi i roditelju i djetetu. - Jako
je važno da je roditelju ok djetetov izbor.
Ne smije se pokušati
manipulirati s djetetom da učini ono što roditelj zapravo želi tako što mu se
ponudi jedan izbor koji roditelj želi i drugi za koji roditelj zna da se
djetetu neće svidjeti. - Unaprijed
osmisliti izbor koji će se ponuditi djetetu - Ponuditi
male izbore maloj djeci, a velike izbore velikoj djeci.
Primjer: Trogodišnje dijete se može nositi jedino s odlukama kao što su biranje
između dvije majice ili dvije ponude za jelo. “Sara, želiš li u vrtić obući svoju crvenu ili rozu haljinu?”, “Marko,
želiš li jabuku ili naranču?”
Djeca
sve, pa tako i izbore i preuzimanje odgovornosti za njih mogu učiti kroz igru.
Program “Terapija igrom za roditelje” poseban je oblik edukacije za roditelje
koji žele svoje dijete nenametljivo naučiti važnim i vrijednim životnim
vještinama.
Program počinje 10. listopada 2012. u Centru Proventus. Za sve daljnje
informacije raspitajte se kod Tatjane na 095 8043982 ili tatjana@centarproventus.hr
Autorica teksta:
Tatjana
Gjurković, dipl. psiholog
certificirani terapeut igrom
Centar Proventus (www.centarproventus.hr)
www.terapijaigrom.hr
