Razvoj govora započinje još u majčinom trbuhu, a do druge godine pojavljuje se tzv. rječnički brzac.
Kako bi roditelj mogao prepoznati odstupanja u razvoju govora mališana jako je važno poznavati značajke ranog razvoja govora prosječnog djeteta. Idemo redom.
Od rođenja do prve godine
Jezični razvoj započinje još dok je dijete u majčinom trbuhu. Niz istraživanja pokazala su da dijete u majčinom trbuhu preferira ljudski glas, posebice majčin te klasičnu glazbu.
Već nakon nekoliko dana života novorođenče počinje razlikovati govor od drugih zvukova, prepoznaje majčin glas i smiruje se kad ga čuje. U prvim tjednima počinje koristiti različite vrste plača koje možemo razlikovati kao plakanje zbog gladi, plakanje iz dosade, umora ili nelagode.
S otprilike dva mjeseca starosti javlja se faza gukanja (gugutanja) u kojoj dijete kombinira glasove „g“ i „h“ s produženim vokalom (aaaaah, guuuu, haaaa, …). U ovom se razdoblju također javlja i prvi smiješak. Dva mjeseca kasnije, s otprilike 4 mjeseca, dijete uvodi i druge konsonante (d, m, n, p, t) te glasanjem isprobava privući pažnju odraslih i/ili izraziti svoje zadovoljstvo ili pak negodovanje.
Između napunjenih 6 i 9 mjeseci dijete bi trebalo ući u fazu u kojoj proizvodi niz istih slogova (na-na-na-na ili ba-ba-ba-ba), a nakon toga i nizove različitih slogova (da-ma-na) što nazivamo fazom brbljanja. S 9 mjeseci može razumjeti jednostavne pozive poput „Dođi“, dok će s 11 mjeseci slijediti jednostavne upute te u slikovnici pokazati predmet koji imenujete. Izuzetno su važni jezično-govorni poticaji u prvim mjesecima života svake bebe.
Jedno od čestih pitanja u ovom razdoblju je i korištenje dude. Nije štetno ako dudu koristite povremeno, međutim duda sprječava da dijete stvara zvukove te time onemogućava razvoj brbljanja koje prethodi razvoju govora.
Kako potaknuti dijete na govor?
Poticanje govora – potičite sposobnost slušanja tako da proizvodite različite zvukove iz različitih smjerova te pričekajte da se dijete okrene u smjeru izvora zvuka
- dijete voli igru skrivanja iza dlanova
- pušite balončiće od sapunice
- opisujte stvari na koje je dijete usmjerilo pogled
- motivirajte dijete da pogledom traži poznate predmete po sobi ili na slikama (npr. „Gdje je medo?“)
- pjevajte pjesmice i čitajte priče
Znakovi koji bi mogli ukazivati da možda nešto nije u redu:
- dijete nema i ne razvija kontakt očima
- uopće ne reagira ili vrlo slabo reagira na buku i glasne zvukove
- ne pokazuje interes za zvučne igračke
- ne komunicira pokazivanjem ili vokalizacijom s okolinom
- ne reagira na kratke zahtjeve
- izostanak brbljanja
Od prve do druge godine
S otprilike godinu dana dijete izgovara svoju prvu riječ sa značenjem. Ta riječ najčešće nosi višestruka značenja. Primjerice riječ „mama“ može značiti „nahrani me“, „primi me“, „presvuci me“ i sl. Prva riječ ujedno je i početak razvoja djetetovog rječnika. U razdoblju do otprilike 18 mjeseci dijete koristi dvije vrste riječi: one kojima imenuje predmete, osobe i svijet oko sebe te one riječi koje se upotrebljavaju u interakciji s okolinom (npr. „daj“, „nema“, „pa-pa“).
Kombinacijom govora i pokreta (gesti) dijete počinje izražavati svoje potrebe, a većinu riječi koje koristi označavaju cijelu skupinu, npr. „auto“ za sva vozila. U ovom razdoblju dijete slijedi sve širi raspon uputa (npr. „Uzmi sok.“, „Pusti loptu.“, „Donesi bebu.“) te prepoznaje i pokazuje dijelove tijela. Do kraja prve godine dijete će proći kroz tzv. rječnički brzac te će doći do naglog porasta broja riječi u njegovom rječniku. Potrebno je naglasiti da djetetov rječnik nisu samo riječi koje dijete izgovara, već su to i sve one riječi koje dijete razumije.
Potičite razgovor!
Potičite dijete na razgovor o događajima oko vas bez obzira radi li se o obuvanju cipela ili šetnji kroz park
- imenujte dijelove tijela za vrijeme kupanja ili presvlačenja
- pustite dijete da se igra i komunicira sa svojim vršnjacima
- pred ogledalom vježbajte sa svojim djetetom napuhivanje obraza, puhanje, oblizivanje i slično
- igrajte se telefona
- pitajte dijete kako se glasa koja životinja
- ne ponavljajte pogrešno za djetetom već ponovite za njim točan iskaz (npr. „Mace pavi.“ – „Tako je, maca spava.“)
- pjevajte pjesmice s rimom
Znakovi koji bi mogli ukazivati da možda nešto nije u redu:
- dijete ne razumije jednostavne verbalne upute (npr. „Daj cipelu.“, „Dođi.“)
- ne odaziva se sustavno na svoje ime
- ne pokazuje interes za govor i govorno izražavanje
- koristi samo neverbalnu komunikaciju tj. geste (pokazivanje predmeta).
Od druge do treće godine
Nakon što je dijete prošlo kroz rječnički brzac pružaju mu se sve veće mogućnosti u povezivanju riječi u rečenice. U početku dijete slaže dvije riječi u takozvane dvočlane iskaze (npr. „Daj soka.“, „Nema psa.“, „Mama pa-pa.“), a s napunjenih 30 mjeseci trebali bi se pojaviti i višečlani iskazi. U ovoj dobi dijete otkriva da je postavljanje pitanja dobar način dobivanja informacija (npr. „Gdje?“, „Tko?“, „A zašto?) te često traži značenje nepoznatih riječi. Također razumije i razlike u značenju npr. veliko-malo, gore-dolje, idi-stani, ima-nema i slično.
U dobi od 3 godine dijete bi trebalo čisto izgovarati glasove: A,O,E, P,B, I, U, F, V, T, D, N, NJ, M, K, G, H, J.
U ovom se razdoblju također ponekad pojavljuju i zastoji u govoru koji se nazivaju razvojnim mucanjem. Ovaj tip mucanja u vrlo velikom postotku povlači se sam od sebe.
Postavljajte puno pitanja!
Govor možete potaknuti pokazivanjem zanimanja za djetetove priče te mu postavljajte mnoštvo različitih pitanja
- nakon gledanja crtića, čitanja priče, komentirajte što se događalo, što su zapamtili i što su naučili
- naglašavajte prijedloge (u, na, ispod, pored, kod, …)
- tijekom razgovora ostvarujte što bolji/dulji kontakt očima
- postavljajte zahtjeve od dviju ili tri informacija (npr. „Donesi mi iz svoje sobe plavi autić.“)
- igrajte se pitalica (npr. čemu što služi, ili što se sve nalazi u) ili zagonetki (npr. boji se mačke i jede sir, ili ima grivu i kralj je životinja)
Znakovi koji bi mogli ukazivati da možda nešto nije u redu:
- dijete ne izvodi dvočlane zapovijedi
- ne povezuje dvije riječi u jednostavnu rečenicu tj. ima vrlo siromašan rječnik
- ne odgovara na jednostavna pitanja
- ne postavlja pitanja
- ako je djetetov govor nerazumljiv osobama iz njegove bliže okoline.
Stella Rožman, prof. logoped/Kabinet Karneo
Foto: Shutterstock
